Navedene su posljednje riječi kraljeva, generala, prestupnika, diktatora, pjesnika, umjetnika, poznatih žena (osobito onih lakog morala). Neke riječi zvuče odvažno, pametno, poticajno; neke banalno, patetično, glupo.
U današnjem Evanđelju navedene su Kristove posljednje riječi: "Evo, ja sam s vama u sve dane – do svršetka svijeta!" Spomenuti Dictionary ih ne navodi. Isus je ove riječi Izrekao u trenutku kada se opraštao od učenika i od života na zemlji. Učenici gledaju kako odlazi, ne znaju što će sada biti s njima i, dok ih obuzima sve veća tjeskoba, On im upućuje riječi: "Evo, ja sam s vama u sve dane – do svršetka svijeta!" Ove riječi sadrže nečuvenu poruku koja nam, s jedne strane, približava tajnu Boga i, s druge strane, obasjava život na zemlji: Upravo ovaj Gospodnji odlazak jest garancija da On ostaje, da je stalno tu s nama. "Ja sam s vama u sve dane – do svršetka svijeta!" On je s nama! Ne samo kao pusto sjećanje, kao draga uspomena!
Ne samo kao riječ Svetoga Pisma i Objave! Još manje kao slika, fotografija, medaljon ili slabo načinjeni film o njegovu životu. Gospodnja trajna prisutnost jest stvarnost! Gospodin je tu. Nema ga doduše u vidljivom obličju, nije više prisutan u Galileji ili Judeji, tjelesno, tu i sada, nego je prisutan po Duhu – uvijek i posvuda: na svim mjestima, u svim vremenima i prostorima.
U teologiji je postala moda govoriti o 'odsutnom Bogu'. Bog postoji, istina, ali ga u našem svijetu nema. Izgubio mu se jednostavno svaki trag. Isusove posljednje riječi direktno se protive takvom shvaćanju i naučavanju. "Ja sam s vama u sve dane – do svršetka svijeta!" To nije objava odsutnosti, povlačenja Božjeg iz svijeta, ili poezija koju možemo shvatiti samo simbolički. Gospodnje riječi predstavljaju istinu iz koje valja živjeti.
Iskustvo Božje odsutnosti temelji se najčešće na općem i pojedinačnom manjku dobre volje da prihvatimo poredak svijeta kojega je uredio Bog i prepoznamo znakove u kojima On objavljuje svoju prisutnost. Bog je odsutan u prostorima ekonomije i politike jer ga tu čovjek ne treba; nezamjetljiv je na terenu na kojemu se vodi očajnička trka za preživljavanjem jer tu za njega nemamo vremena; grubo je protjeran iz prostora u kojima vladaju mediji, trendovi u modi i idoli popularne umjetnosti – jer smo tu odabrali druge bogove kojima se klanjamo... Ali je itekako prisutan u temeljnim dimenzijama i naše osobnosti i našega života, i njima bismo se trebali vratiti.
U jednim duhovnim vježbama, koje je davao svećenicima, p. Karl Rahner je rekao: "Čovjek Boga teško otkriva razumom, voljom, radom i onim svojim snagama u kojima se dokazuje njegova produktivnost i moć. Te snage Boga najčešće zabacuju i pogrđuju. Čovjek Boga najlakše otkriva tamo gdje se osjeća malen, slab, ranjen..." Tamo gdje osjećamo svoje granice, gdje osjećamo svoju nemoć, gdje ne možemo dalje – tamo nas čeka Onaj koji je izgovorio vječne riječi: "Ja sam s vama u sve dane – do svršetka svijeta!" Tu je on spreman proširiti naše granice, izliječiti rane, preobraziti nemoć u snagu, otvoriti perspektive nade i života.
rv
