Doule su nemedicinske osobe koje svojim savjetima, bliskošću i razgovorom pružaju pomoć trudnicama za vrijeme trudnoće i poroda, ali Hilary Pepiette, iz Edinburgha, odlučila je postati jedna od prvih škotskih "doula smrti" - osoba koje pomažu ljudima u njihovim posljednjim trenucima, piše BBC.
Ljudi su izgubili kontrolu nad svojom smrti
Kad nam voljena osoba premine, najčešće su medicinsko osoblje ili pogrebnik ti koji se pobrinu za njegove ili njezine posljednje trenutke. Npr. obitelji danas imaju mogućnost dovesti osobu kući i angažirati "doulu smrti" da se pobrine za posljednje želje i potrebe njihovih voljenih osoba. Jedna od takvih doula je i Hilary Pepiette, koja smatra da postoji velika potreba za njenom ulogom "prijatelja na kraju puta".
"Doula je netko tko je neprestano uz vas i nudi vam emocionalnu, duhovnu i praktičnu pomoć prilagođenu svakom pojedincu i obitelji", izjavila je Hilary Pepiette. Ona vjeruje da smo prepustili kontrolu nad našom smrti profesionalcima i kaže da bi "voljela učiniti više i pomoći ljudima da dožive najbolju smrt koju mogu te da slave život". Svrha njenog posla je vratiti ljudima kontrolu nad time kako žele umrijeti.
Smrt je tabu
Hilary Pepiette je također izjavila da je tek u posljednjih 100 godina postalo uobičajeno da se za voljene osobe pred smrt pobrine bolnica, a ne članovi obitelji u svom domu. Smatra da je smrt postala tabu tema o kojoj smo prestali govoriti te da je ljudima lakše razgovarati o vlastitoj smrti s osobom koja nije član njihove obitelji.
Hilary je inače odvjetnica u Edinburghu i u sklopu svog posla često je radila s ljudima koji su pisali oporuke, dogovarali punomoći ili donosili medicinske odluke kojima bi, na neki način, isplanirali kraj svojih života.
"Bilo mi je prirodno samo krenuti korak dalje i razmišljati o onome što se događa kad se riješi sva službena papirologija", komentirala je Pepiette.
Što zapravo radi "doula smrti"?
Hilary svoj posao opisuje ovako: "Radim sve, od pranja suđa i kuhanja večere do rezanja noktiju ili hranjenja, ali nudim i razgovor. On je izuzetno važan jer nije o svemu lako razgovarati s članovima obitelji, na primjer o tome kako želite umrijeti, gdje i s kim tada želite biti, želite li da vam svira glazba i slično."
"Važan je zbog utvrđivanja nečijih najvećih strahova ili onoga čemu se netko najviše nada. Primjerice, bojite li se da ćete izgubiti autonomiju, da neće moći donositi odluke? Doula vam zbilja može pomoći u razgovorima o tome", kaže.
Profesorica Sue Black, forenzički antropolog, slaže se s Hilary. Ona kaže da je smrt neizbježna i da jedino što ne možemo kontrolirati to kako će nam se dogoditi, ali da je sve drugo naša odluka.
Black smatra da smo se počeli bojati smrti i da se pravimo da ona ne postoji te da je tipično za ljude da misle da postoje pravila kako se nešto radi, čak i u slučajevima kada to nije točno – na primjer, da se na kraju života za voljenu osobu mora pobrinuti bolnica.
Profesorica Black vjeruje da se ljudi ne bi trebali bojati zadnjih trenutaka svojih života i da bi ih trebali pokušati maksimalno iskoristiti, piše BBC.
Ljudi su izgubili kontrolu nad svojom smrti
Kad nam voljena osoba premine, najčešće su medicinsko osoblje ili pogrebnik ti koji se pobrinu za njegove ili njezine posljednje trenutke. Npr. obitelji danas imaju mogućnost dovesti osobu kući i angažirati "doulu smrti" da se pobrine za posljednje želje i potrebe njihovih voljenih osoba. Jedna od takvih doula je i Hilary Pepiette, koja smatra da postoji velika potreba za njenom ulogom "prijatelja na kraju puta".
"Doula je netko tko je neprestano uz vas i nudi vam emocionalnu, duhovnu i praktičnu pomoć prilagođenu svakom pojedincu i obitelji", izjavila je Hilary Pepiette. Ona vjeruje da smo prepustili kontrolu nad našom smrti profesionalcima i kaže da bi "voljela učiniti više i pomoći ljudima da dožive najbolju smrt koju mogu te da slave život". Svrha njenog posla je vratiti ljudima kontrolu nad time kako žele umrijeti.
Smrt je tabu
Hilary Pepiette je također izjavila da je tek u posljednjih 100 godina postalo uobičajeno da se za voljene osobe pred smrt pobrine bolnica, a ne članovi obitelji u svom domu. Smatra da je smrt postala tabu tema o kojoj smo prestali govoriti te da je ljudima lakše razgovarati o vlastitoj smrti s osobom koja nije član njihove obitelji.
Hilary je inače odvjetnica u Edinburghu i u sklopu svog posla često je radila s ljudima koji su pisali oporuke, dogovarali punomoći ili donosili medicinske odluke kojima bi, na neki način, isplanirali kraj svojih života.
"Bilo mi je prirodno samo krenuti korak dalje i razmišljati o onome što se događa kad se riješi sva službena papirologija", komentirala je Pepiette.
Što zapravo radi "doula smrti"?
Hilary svoj posao opisuje ovako: "Radim sve, od pranja suđa i kuhanja večere do rezanja noktiju ili hranjenja, ali nudim i razgovor. On je izuzetno važan jer nije o svemu lako razgovarati s članovima obitelji, na primjer o tome kako želite umrijeti, gdje i s kim tada želite biti, želite li da vam svira glazba i slično."
"Važan je zbog utvrđivanja nečijih najvećih strahova ili onoga čemu se netko najviše nada. Primjerice, bojite li se da ćete izgubiti autonomiju, da neće moći donositi odluke? Doula vam zbilja može pomoći u razgovorima o tome", kaže.
Profesorica Sue Black, forenzički antropolog, slaže se s Hilary. Ona kaže da je smrt neizbježna i da jedino što ne možemo kontrolirati to kako će nam se dogoditi, ali da je sve drugo naša odluka.
Black smatra da smo se počeli bojati smrti i da se pravimo da ona ne postoji te da je tipično za ljude da misle da postoje pravila kako se nešto radi, čak i u slučajevima kada to nije točno – na primjer, da se na kraju života za voljenu osobu mora pobrinuti bolnica.
Profesorica Black vjeruje da se ljudi ne bi trebali bojati zadnjih trenutaka svojih života i da bi ih trebali pokušati maksimalno iskoristiti, piše BBC.
