Vitežani su 9. siječnja obilježili 24. obljetnicu zločina u Buhinim Kućama misom zadušnicom na groblju Topala, gdje počiva najveći broj žrtava. Misu zadušnicu i opijelo predvodio je župnik župe Vitez fra Velimir Bavrka. Među 500 nazočnih, koje je okupilo sjećanje na žrtve, bili su rodbina, prijatelji, suborci i predstavnici udruga proisteklih iz Domovinskoga rata, kao i predstavnici vlasti, piše nedjelja.ba.
Krenite istraživati
Fra Velimir je u svojoj propovjedi podsjetio na tragične događaje iz siječnja 1994. za koje nitko nije odgovarao izrazivši zabrinutost zbog sporosti institucija koje nisu procesuirale odgovorne. Kazao je kako to tamošnje ljude boli i pozvao sve nadležne institucije da pokrenu procese istraživanja. Pozvao je i hrvatske predstavnike da dignu svoj glas kako bi se došlo do istine o Buhinim Kućama. Također, pozvao je i one koji šute o zlu da kažu istinu. Hrvatska republikanska stranka obratila se javnosti s priopćenjem, podsjećajući na ovaj monstruozni zločin nad hrvatskim civilima i zarobljenicima.
Monstruozna ubojstva bez kazni
''Najmlađi među žrtvama bio je Danijel Grbavac koji nije dočekao svoj 2. rođendan (rođen 16.02.1992.). Njegovu majku Ankicu su prvo pokušali ubiti ubacivši bombu u kuću, da bi je potom ubili na kućnom pragu rafalnom paljbom. Njeno tijelo, jednako kao i tijela drugih ubijenih civila, toliko su unakažena bila da su liječnici odbijali uraditi ili prekidali u pola procesa, obdukcije ubijenih.
Ne smije se zaboraviti i uloga međunarodnih tzv. mirovnih snaga, posebice britanskih i belgijskih pripadnika UNPROFOR-a koji su ignorirali zločine i odbili pomoći civilima, tvrdeći i tada, a i kasnije, kako se ''nije radilo o masakru''. Prema njima, dakle, primjerice svirepo ubojstvo Marka Buhića koji je ubijen tako što mu je tijelo prerezano motornom pilom, pa mu je gornji dio tijela nađen i pokopan mjesec dana prije donjeg dijela, nije dio masakra. Ono što je najmonstruoznije u svemu jeste činjenica kako su i Križančevo selo, kao i Buhine kuće, mjesto monstruoznih zločina za koje nitko nije nikada odgovarao, iako se znaju i direktni počinitelji i nalogodavci, kao i politički pokrovitelji iz Sarajeva'', navodi se u priopćenju iz HRS-a, gdje se dodaje da je još monstruoznija činjenica kako niti 25 godina nakon zločina, Tužiteljstvo BiH ne smatra shodnim pokrenuti istrage i procese protiv istih.
''Vjerojatno i za ove zločine, kao primjerice za zločin u Grabovici, Tužiteljstvo smatra kako ''ne postoji dovoljno dokaza kako bi se zaključilo počinjenje kaznenog djela zločina protiv civilnog stanovništva''. Ovim putem našim legitimnim predstavnicima u tijelima vlasti ponavljamo više puta postavljeno pitanje na sjednicama Predsjedništva HNS-a: ''Znajući da po vertikali Hrvati se nalaze na čelu pravosuđa od razine države, pa do lokalnih razina, što se učinilo konkretno na rasvjetljavanju i pravednom procesuiranju ovih zločina, osim što se izdajnički u Domu Naroda podržao (ili suzdržao) ovakav rad ovog i ovakvog Tužiteljstva BiH?'', upitali su iz HRS-a.
Podsjetimo, u devetomjesečnoj obrani potpuno opkoljene i stalno napadane Lašvanske doline od postrojbi Armije BiH 9. siječanj 1994. bio je jedan od najtežih dana. Tog 9. siječnja, pod okriljem maglovite noći, pripadnici elitnih postrojbi Armije BiH upali su u Buhine Kuće, prigradsko naselje Viteza, i među vojnicima i civilima napravili pravi pokolj. Među 36 poginulih i ubijenih vojnika i civila bila su i devetorica pripadnika PPN „Munje“, pripadnici HVO-a Travnik, a opljačkano je i zapaljeno na desetke kuća i gospodarskih objekata. Za taj zločin još uvijek nitko nije odgovarao niti je pokrenut proces istrage.
Krenite istraživati
Fra Velimir je u svojoj propovjedi podsjetio na tragične događaje iz siječnja 1994. za koje nitko nije odgovarao izrazivši zabrinutost zbog sporosti institucija koje nisu procesuirale odgovorne. Kazao je kako to tamošnje ljude boli i pozvao sve nadležne institucije da pokrenu procese istraživanja. Pozvao je i hrvatske predstavnike da dignu svoj glas kako bi se došlo do istine o Buhinim Kućama. Također, pozvao je i one koji šute o zlu da kažu istinu. Hrvatska republikanska stranka obratila se javnosti s priopćenjem, podsjećajući na ovaj monstruozni zločin nad hrvatskim civilima i zarobljenicima.
Monstruozna ubojstva bez kazni
''Najmlađi među žrtvama bio je Danijel Grbavac koji nije dočekao svoj 2. rođendan (rođen 16.02.1992.). Njegovu majku Ankicu su prvo pokušali ubiti ubacivši bombu u kuću, da bi je potom ubili na kućnom pragu rafalnom paljbom. Njeno tijelo, jednako kao i tijela drugih ubijenih civila, toliko su unakažena bila da su liječnici odbijali uraditi ili prekidali u pola procesa, obdukcije ubijenih.
Ne smije se zaboraviti i uloga međunarodnih tzv. mirovnih snaga, posebice britanskih i belgijskih pripadnika UNPROFOR-a koji su ignorirali zločine i odbili pomoći civilima, tvrdeći i tada, a i kasnije, kako se ''nije radilo o masakru''. Prema njima, dakle, primjerice svirepo ubojstvo Marka Buhića koji je ubijen tako što mu je tijelo prerezano motornom pilom, pa mu je gornji dio tijela nađen i pokopan mjesec dana prije donjeg dijela, nije dio masakra. Ono što je najmonstruoznije u svemu jeste činjenica kako su i Križančevo selo, kao i Buhine kuće, mjesto monstruoznih zločina za koje nitko nije nikada odgovarao, iako se znaju i direktni počinitelji i nalogodavci, kao i politički pokrovitelji iz Sarajeva'', navodi se u priopćenju iz HRS-a, gdje se dodaje da je još monstruoznija činjenica kako niti 25 godina nakon zločina, Tužiteljstvo BiH ne smatra shodnim pokrenuti istrage i procese protiv istih.
''Vjerojatno i za ove zločine, kao primjerice za zločin u Grabovici, Tužiteljstvo smatra kako ''ne postoji dovoljno dokaza kako bi se zaključilo počinjenje kaznenog djela zločina protiv civilnog stanovništva''. Ovim putem našim legitimnim predstavnicima u tijelima vlasti ponavljamo više puta postavljeno pitanje na sjednicama Predsjedništva HNS-a: ''Znajući da po vertikali Hrvati se nalaze na čelu pravosuđa od razine države, pa do lokalnih razina, što se učinilo konkretno na rasvjetljavanju i pravednom procesuiranju ovih zločina, osim što se izdajnički u Domu Naroda podržao (ili suzdržao) ovakav rad ovog i ovakvog Tužiteljstva BiH?'', upitali su iz HRS-a.
Podsjetimo, u devetomjesečnoj obrani potpuno opkoljene i stalno napadane Lašvanske doline od postrojbi Armije BiH 9. siječanj 1994. bio je jedan od najtežih dana. Tog 9. siječnja, pod okriljem maglovite noći, pripadnici elitnih postrojbi Armije BiH upali su u Buhine Kuće, prigradsko naselje Viteza, i među vojnicima i civilima napravili pravi pokolj. Među 36 poginulih i ubijenih vojnika i civila bila su i devetorica pripadnika PPN „Munje“, pripadnici HVO-a Travnik, a opljačkano je i zapaljeno na desetke kuća i gospodarskih objekata. Za taj zločin još uvijek nitko nije odgovarao niti je pokrenut proces istrage.
