Plastenička proizvodnja u stalnom je porastu, a stručnjaci imaju valjane razloge za to – prinos u plastenicima nekoliko je puta veći u odnosu na proizvodnju na otvorenom, pa su veći i prihodi.
Nismo konkurentni
Marko Karan iz Gradiške jedan je od onih koji se s obitelji bavi vlastitim uzgojem povrća u plastenicima, piše Yep.ba. Računica je jasna – trud i znanje daju zdrave usjeve i ukusno povrće. Tako je nastala “Žabac” proizvodnja.
– Živjeli smo u zgradi u Gradišci i stan nam je postao tijesan. Otac agronom čeznuo je za prirodom i prostorom na kojem može raditi i saditi. Tijekom 2006. obiteljski smo se preselili u selo s namjerom plasteničke proizvodnje – priča 30-godišnji Marko.
– Napravili smo voćnjak, posadili kruške i tada sam upisao fakultet da steknem znanja potrebna za agronoma. Prije četiri godine zasadio sam prvo povrće. Hodajući po Europi primijetio sam kako baš i nismo konkurentni u poslu s povrćem. Mislim kako je organska proizvodnja šansa za veći prostor na tržištu zbog dodatne vrijednosti toksikološki ispravne hrane. I onda sam počeo proučavati organsku i ekoproizvodnju, godinu i pol do dvije intenzivno učio. Treba primijeniti sve moguće vještine, iskustva i znanja da bi se dobili kvalitetna i zdrava biljka i plod – priča Marko.
Na imanju Karana u Bistrici nadomak Gradiške zasađena su dva plastenika od 150 m2, a imaju još 1700 m2 neiskorištene okućnice gdje planiraju proizvodnju povrća na otvorenom. – Do sredine ožujka, kada se počne s punim proizvodnim pogonom, ponudu bi trebalo činiti od 10 do 15 vrsta povrća – kaže Marko.
Ne brinite o neuspjehu
Poljoprivreda po principima organske proizvodnje ima brojne prednosti, a najvažnije je da znate što i od koga kupujete. – Uvijek je lokalno ukusnije od uvoznog. Sigurno je da ima manje toksičnih tvari. U konvencionalnoj proizvodnji postoji određena referentna doza pesticida koju ljudi mogu unijeti u organizam bez dugoročnih posljedice na zdravlje. No, problem je što nitko ne jamči da je povrće ili voće zapravo takvo – kaže Marko.
Kroz YEP inkubator poslovnih ideja dobio je novčanu i stručnu potporu, a Markova poruka budućim poduzetnicima jest da se ne brinu o neuspjehu. A zašto se Markov posao zove “Žabac”? Kako bi se privuklo najmlađe sa slikovnicama ili bojankama i veselim pričama o povrću i “Žapcu”, a i ljude iz Gradiške u slengu susjedi nazivaju “žapcima”, piše Yep.ba.
vecernji.ba
Nismo konkurentni
Marko Karan iz Gradiške jedan je od onih koji se s obitelji bavi vlastitim uzgojem povrća u plastenicima, piše Yep.ba. Računica je jasna – trud i znanje daju zdrave usjeve i ukusno povrće. Tako je nastala “Žabac” proizvodnja.
– Živjeli smo u zgradi u Gradišci i stan nam je postao tijesan. Otac agronom čeznuo je za prirodom i prostorom na kojem može raditi i saditi. Tijekom 2006. obiteljski smo se preselili u selo s namjerom plasteničke proizvodnje – priča 30-godišnji Marko.
– Napravili smo voćnjak, posadili kruške i tada sam upisao fakultet da steknem znanja potrebna za agronoma. Prije četiri godine zasadio sam prvo povrće. Hodajući po Europi primijetio sam kako baš i nismo konkurentni u poslu s povrćem. Mislim kako je organska proizvodnja šansa za veći prostor na tržištu zbog dodatne vrijednosti toksikološki ispravne hrane. I onda sam počeo proučavati organsku i ekoproizvodnju, godinu i pol do dvije intenzivno učio. Treba primijeniti sve moguće vještine, iskustva i znanja da bi se dobili kvalitetna i zdrava biljka i plod – priča Marko.
Na imanju Karana u Bistrici nadomak Gradiške zasađena su dva plastenika od 150 m2, a imaju još 1700 m2 neiskorištene okućnice gdje planiraju proizvodnju povrća na otvorenom. – Do sredine ožujka, kada se počne s punim proizvodnim pogonom, ponudu bi trebalo činiti od 10 do 15 vrsta povrća – kaže Marko.
Ne brinite o neuspjehu
Poljoprivreda po principima organske proizvodnje ima brojne prednosti, a najvažnije je da znate što i od koga kupujete. – Uvijek je lokalno ukusnije od uvoznog. Sigurno je da ima manje toksičnih tvari. U konvencionalnoj proizvodnji postoji određena referentna doza pesticida koju ljudi mogu unijeti u organizam bez dugoročnih posljedice na zdravlje. No, problem je što nitko ne jamči da je povrće ili voće zapravo takvo – kaže Marko.
Kroz YEP inkubator poslovnih ideja dobio je novčanu i stručnu potporu, a Markova poruka budućim poduzetnicima jest da se ne brinu o neuspjehu. A zašto se Markov posao zove “Žabac”? Kako bi se privuklo najmlađe sa slikovnicama ili bojankama i veselim pričama o povrću i “Žapcu”, a i ljude iz Gradiške u slengu susjedi nazivaju “žapcima”, piše Yep.ba.
vecernji.ba
