Posljednji sunčani jesenski dani najavljuju hladnije doba mirovanja. Ovo je vrijeme za pripremu vrta za novu sezonu, ali i idealna prilika za pomno planiranje svega onoga što želimo unaprijediti. Vrtno tlo je složeni sustav živih i neživih elemenata povezanih na mnogo načina i zato moramo biti svjesni da u jesen nije dovoljno samo konzervirati vrt, nego je potrebno nastaviti održavati biološke procese tijekom mirovanja kako bismo imali najbolji mogući početak dolaskom proljeća. U tom pogledu jesenska priprema je ključna kako bi tlo dobilo dovoljno vremena i poticaja za regeneraciju, a fauna, gljive i bakterije koje žive u njemu optimalne uvjete za razvoj kad počne nova sezona. Uz kvalitetno tlo, pomnim planiranjem svih vrtnih sadržaja možemo postići da naš vrt bude stabilan i produktivan sustav u kojem se dugi niz godina ugodno osjećamo i održavamo ga s mnogo manje truda nego inače.
JESENSKI RADOVI
1. Za početak počistite
Iako ste tijekom sezone redovno održavali vrt, u jesen se može naći dosta otpadnog materijala. Najčešće su to uginule i osušene biljke, stelja od slame odnosno malč, kolci, mreže i vezice te neke povrtnice koje više ne daju plod. Najmanje je poželjno da sve završi na odlagalištu. Mnogo je racionalnije da iskoristite sve što se ponovno može upotrijebiti, a to je u vrtu gotovo sve.
Kolce, mreže i vezice koji su dovoljno dobri za sljedeću sezonu spremite na suho mjesto. Ako nemate spremište, odvojite dio u vrtu i prekrijte nepromočivim materijalom. Plastične materijale, ako više nisu upotrebljivi, odložite za reciklažu. Alate koje nećete koristiti tijekom zime očistite te, prema potrebi, naoštrite i popravite. Električne, a posebice benzinske strojeve konzervirajte kako ne bi nastala oštećenja zbog dugog stajanja. Gotovo svi organski ostaci koje u jesen uklonite, osim bolesnih biljaka, mogu se iskoristiti za stvaranje kvalitetnog komposta. To uključuje apsolutno sve bilje, slamu, lišće te ostale prirodne materijale poput vezica od rafije ili konoplje. Zreli kompost pomaže obogatiti tlo organskom hranjivom tvari, odnosno kompleksnim sustavom mikroelemenata i makroelemenata, poboljšava strukturu tla, povećava kapacitet zadržavanja vode i opskrbljuje biljke hranjivim tvarima.
Paljenje je manje poželjna varijanta, ali u nekim slučajevima je nužna. Bolesno bilje i sloj malča s tragovima plijesni mora se ukloniti kako se bolest i plijesan ne bi širile i iduće sezone. Ako nemate mogućnost kompostiranja, spaljivanje je bolja opcija nego bacati bilje u komunalni otpad, a ovdje se mogu dodati i stari kolci te ostali drvenasti materijali. Pepeo ima niz primjena u obogaćivanju tla i zaštiti bilja, a odlikuju ga vrlo alkalna reakcija i velik udio korisnih mikroelemenata. Pepeo prospite po gredicama ili ga spremite za upotrebu u sljedećoj sezoni. Vatra loše utječe na površinski i dubinski sloj tla, zato odvojite samo jedan dio u vrtu gdje ćete iz sezone u sezonu vršiti paljenje.
2. Briga za tlo
Malč, prekrivka ili stelja izuzetno poboljšavaju strukturu i hranjivost tla. U organskom vrtlarstvu idealan je debeli sloj slame, ali mogu poslužiti i ostale organske tvari poput sijena, suhog lišća, piljevine i kartona. Debeli sloj malča održava konstantne uvjete vlage i topline pogodne za tlo, uz raspad organske tvari koju potpomaže rad mikroorganizama i makroorganizama kako u malču tako i u tlu. Ujedno je tlo zaštićeno od erozije, sprečava se rast korova, a značajno se zadržava i vlaga u vrijeme suša. Ako već niste koristili malč, možete ga koristiti od sljedeće godine, a razastiranje po gredicama u jesen će pripremiti tlo za proljeće u tolikoj mjeri da ga više možda i nećete morati okopavati. Sve povrtnice s tanjim grančicama ne morate paliti ili kompostirati. Jednostavno ih možete nabacati na malčirane gredice i time dodatno obogatiti sloj prekrivke.
Zelena gnojidba ili sideracija ekološka je metoda koja uključuje sijanje biljaka poput lupina, raži, djeteline i grahorica u jesen. Te biljke obogaćuju tlo dušikom i drugim hranjivim tvarima, poboljšavaju strukturu tla i sprečavaju njegovu eroziju. U proljeće se te biljke mogu pokositi i koristiti kao organski materijal za kompost, malč ili jednostavno zaorati u zemlju.
U slučaju da ne koristite malč, tlo se rahli kako bi se poboljšali njegova prozračnost, zadržavanje vode i drenaža. Ekološki pristup obradi tla uključuje plitko rahljenje ili prozračivanje vilama kako bi se očuvala struktura tla i spriječilo isušivanje korisnih mikroorganizama, a invazivnija metoda je preokretanje sloja tla ili, kako se u narodu zove, "štihanje".
Jesen je definitivno najbolje vrijeme za preokretanje zemlje jer zimski mraz razbija veće grumene i poboljšava strukturu tla.
3. Sadite i zaštitite
Kasna jesen je idealno vrijeme za sadnju trajnih biljaka poput voćaka, grmova i višegodišnjih povrtnica. Biljke posađene u jesen u pravilu su u stanju hibernacije i imaju dovoljno vremena da se tlo oko korijenja slegne te da s dolaskom proljeća polako počnu procesi ukorjenjivanja. Dodatna je korist u tome što jesenska sadnja znači da će biljka iskoristiti velik dio vlage iz zimskih i proljetnih oborina.
Osim trajnica i višegodišnjih biljaka, tu su klasične povrtne kulture za jesensku sadnju ili sijanje. Izbor kultura ovisi o tome nalazimo li se u kontinentalnoj, brdsko-planinskoj, submediteranskoj ili mediteranskoj klimi, a u glavnini možemo uzgajati sljedeće: mrkvu, rotkvice, zelenu salatu, kelj i mnogo drugih kupusnjača, blitvu, špinat, luk i češnjak, matovilac, bob, grašak te neke egzote poput pak choija. Jesenske vrste uskladite sa svim aspektima pripreme vrta za zimu te posebnu pažnju obratite na vrijeme dozrijevanja i berbe tih vrsta u odnosu na proljetnu i ljetnu sadnju.
Sve osjetljive biljke, poput začinskog bilja i nekih povrtnica, ali i određene vrste grmlja i stabala potrebno je zaštititi od zimskih uvjeta. Ekološki načini zaštite uključuju korištenje slame ili suhog lišća oko stabljika ili korijenja. Ako se to pokaže nedostatnim, može se koristiti i filc ili geotekstil. Za niske povrtnice koje se koriste tijekom zime ili u rano proljeće, mogu se koristiti prekrivke od prozirnog filca te tunelski prekrivači odnosno plastenici od najlona.
PLANIRANJE VRTA
Planiranje vrta ne odnosi se samo na raspored biljaka, nego i na stvaranje sustava koji će uključivati ostale elemente koji podržavaju uzgoj, bioraznolikost, olakšan rad i općenito ugodan boravak. Idealno je da planu prethodi pažljiva analiza okoliša na osnovi koje će vrt biti otporniji i prilagođeniji svim klimatskim i mikroklimatskim uvjetima. Planiranje možete početi i prije jesenskog čišćenja kako biste sve radnje prilagodili budućem stanju vrta.
1. Promatrajte i analizirajte
Prvi korak u planiranju vrta jest temeljito promatranje okolnog područja i samog vrta. Uzmite dovoljno vremena da analizirate smjerove i jačinu Sunca, sjenu, smjerove vjetra, padaline, ponašanje biljaka i životinja te druge vanjske utjecaje u svom vrtu. Unutarnje stanje vrta je također jednako važno zato što vrt, neovisno o veličini, nije homogen sustav. Promatrajte tijekom proljeća i ljeta kako biste mogli planirati u jesen. Ako tijekom godine niste promatrali, poslužite se sjećanjem, iskustvom, meteorološkim podacima i drugim dostupnim informacijama. Zatim sljedeće godine ponovno promatrajte i popravljajte eventualne pogreške. Smjerovi i jačina Sunca, osunčanje i sjena među esencijalnim su elementima za rast i razvoj biljaka. Naravno, Sunce neće promijeniti smjer, odnosno istok-zapad, ali važan je i njegov odnos s nagibom terena, okolnom vegetacijom i mikrolokacijama unutar samog vrta. Time možete izdvojiti koje su točno pozicije najviše osunčane, a koje zasjenjene, što je izuzetno bitno zbog planiranja zalijevanja i izbora vrsta za sadnju.
Smjerovi vjetra su bitni prije svega zbog toplih ljetnih vjetrova koji značajno pojačavaju isušivanje tla i hladnih zimskih koji pojačavaju efekt smrzavanja. Ako je moguće, stavite na papir koliko dana u godini pušu i kolikom jačinom. Analiza tla daje nam uvid u kvalitete ili nedostatke tla. Osnovne značajke tla su struktura, tekstura, količina organske odnosno hranjive tvari te kiselost ili alkalnost. Ako imate ozbiljniju proizvodnju ili na jednostavan način želite saznati sve značajke tla, uzmite nekoliko uzoraka prema uputama ovlaštenih laboratorija i dajte ih na analizu. Postoje i jednostavnije metode brze analize tla. Uzmite šaku tla koje nije potpuno vlažno, stisnite ga u ruci i provjerite ostaje li zemlja zbijena, što znači da je tlo više glinasto odnosno ilovasto, ili se rasipa, što znači da je tlo pjeskovito. Promatrajte koji dijelovi vrta bolje zadržavaju vodu. Zadržavanje vode najčešće je znak zbitog glinastog tla i takva mjesta se dobrim planiranjem od problema mogu pretvoriti u prednost. Tamnija boja ukazuje na to da tlo ima više humusne tvari.
Prisutnost živog svijeta, posebice onog vidljivog dijela, vrlo je siguran indikator vitalnosti tla. Ako je u tlu mnogo gujavica, ličinki i sitnih kukaca te ako je prošarano tunelčićima, korjenčićima i rupicama, onda je to vrlo živo i bogato tlo. O pH-vrijednosti odnosno kiselosti ili lužnatosti ovisi izbor povrtnih kultura. Neke preferiraju kiselo tlo, neke više lužnato, a određene kulture apsolutno ne mogu rasti na tlu kisele ili lužnate reakcije. Osim onih laboratorijskih, postoje i kućni testovi za ispitivanje kiselosti koji će dovoljno dobro pokazati stanje tla.
Količina i raspored kiše tijekom godine izuzetno je bitna informacija, iako se s obzorom na klimatsku nestabilnost posljednjih desetak godina dobivene informacije ne mogu smatrati relevantnima za iduću godinu. U svakom slučaju, važno je osigurati dostupnost vode. Razmislite o vanjskim izvorima vode, postoji li kakav izvor, potok, slavina ili krov za skupljanje kišnice.
2. Izradite plan vrta
Korak prije same izrade plana je popis onoga što želimo ostvariti sljedeće sezone, a to možemo nazvati vrtnim programom. Preporuka je da budemo svjesni svojih limita i zadamo si one ciljeve koje možemo ispuniti. Važno je da znamo koliko zapravo vremena možemo posvetiti vrtu jer o tome ovisi i ukupna površina pod posađenim kulturama. Ako taj broj ne prelazi pet sati tjedno, bolje je početi s manjim povrtnjakom, do 30 četvornih metara gredica, te ostalim elementima poput grmlja, voćaka, travnjaka i vode. Više ruku, vremena, energije, pa i novca znači i veći vrt s obilnijim rezultatima. Napravite popis biljnih kultura koje želite saditi, ali i ovdje imajte na umu racionalnost i pokušajte suspregnuti tipičnu vrtlarsku nestrpljivost i megalomaniju. Na popis dodajte i razne druge tehnikalije, poput slavine za vodu, jezerca, klupe, ograde ili spremišta za alat ako postoji potreba.
Dobar plan rezultat je analiza i vrtnog programa. Nisu svi vični tehničkom crtanju ili računalu pa vaš plan vrta može biti i simbolički nacrt na papiru. Bitno je samo da ste svjesni prostora i idealnih mjera gredica u odnosu na povrtne kulture i ostale sadržaje. Plan bi u osnovnim elementima trebao sadržavati sljedeće:
Povrtne kulture, vrtne gredice i staze koje ih spajaju su osnova vrta. Širina gredica u pravilu ne bi trebala prelaziti 1,5 metara za gredice koje možete obrađivati s obje strane i upola manje za gredice kojima možete jednostrano pristupiti. Tu su i povišene gredice čija je idealna visina takva da se uopće ne morate prigibati. Oblikovanje gredica je odnos funkcionalnosti i kreativnosti te se nemojte ograničiti samo na pravokutne gredice. Staze između gredica rezultat su oblika gredica, a njihovu širinu odredite prema tome trebaju li koristiti samo prolasku ili korištenju vrtnih tački ili motokultivatora.
Biljne vrste za sadnju u sljedećoj sezoni odabirete sukladno vašem programu i planu, iako postoji velika šansa da će iskrsnuti barem još 30 posto biljaka koje ćete dodatno zasijati i posaditi. Što se tiče plana sadnje, uvijek računajte na njihovu veličinu u odraslom stanju. Prije nego što krenete u nabavu sjemena, sortirajte svoju bazu sjemena i provjerite je li sve sjeme u dobrom stanju.
Za većinu povrtnica bitna je rotacija sadnje kako se ne bi iscrpile specifične hranjive tvari koje pojedina biljna vrsta zahtijeva. Osim što tako tlo ne postaje siromašno hranjivim tvarima, smanjuje se i rizik od bolesti bilja jer se spore, bakterije i virusi jednim dijelom zadržavaju u tlu. Planirajte gredice tako da biljke koje trebaju puno sunca budu na najosvjetljenijim mjestima, a biljke koje preferiraju sjenu stavite pod krošnje drveća ili bliže zidovima. To vrijedi i za odabir vrsta prema ostalim specifičnim zahtjevima poput vode, kiselosti tla i teksture. Ne zaboravite ni dobre i loše susjede, odnosno biljke koje se međusobno podržavaju i one koje loše utječu jedne na druge.
Voda je ključni element u uzgoju bilja. Tijekom izrade plana smislite najjednostavnije načine kako zalijevati biljke i kako se uopće odnositi prema vodi. Ako planirate upotrebljavati malč, računajte da će vam trebati i do 50 posto manje vode. Ako ga ne koristite, napravite dobar plan kako se nositi s ljetnim sušama i koliko često ćete morati zalijevati. U onim dijelovima vrta koji su izloženiji Suncu ili se zbog sastava tla brže suše, izvor vode trebao bi biti stalo dostupan. Voda iz slavine je svakako najjednostavnije rješenje, ali zašto plaćati za kloriranu vodu koju ljeti ionako moramo štedjeti? Razmislite i o cisternama za skupljanje kišnice s krova koja je ionako najbolja za zalijevanje vrta ili čak o malom jezercu oko kojega možete uzgajati vodeno bilje. Konvencionalni sustavi navodnjavanja, poput sustava kap po kap, omogućavaju ravnomjerno i ekonomično korištenje vode. Postavljanje tog sustava zahtijeva i dobar plan i raspored biljaka pa će jesensko planiranje biti odličan temelj za postavljanje sustava iduće godine. Ako ste utvrdili da je tlo na nekim dijelovima previše kiselo, previše lužnato ili, pak, glinasto, u svoj plan svakako obilježite i lokacije gredica na kojima se mora intervenirati dodavanjem vapna, pepela ili pijeska.
Na kraju, ne zaboravite i ostale elemente koji čine vrt: ograde, rešetke, nosače, kolce i spremišta. Tijekom jeseni i zime imate dovoljno vremena da ih napravite ili postavite, a da vam ne smetaju biljke koje upravo rastu. To vrijedi i za sadnju živih ograda. U smislu zaštite od štetnika i korisnih utjecaja na biljke preporučuju se tvz. hoteli za oprašivače i za predatorske kukce. Ako počnete s njihovim postavljanjem u rano proljeće, kukci će imati cijelu godinu da se naviknu na nova staništa i sigurno će prezimiti dogodine.
Izvor: Dom i dizajn
JESENSKI RADOVI
1. Za početak počistite
Iako ste tijekom sezone redovno održavali vrt, u jesen se može naći dosta otpadnog materijala. Najčešće su to uginule i osušene biljke, stelja od slame odnosno malč, kolci, mreže i vezice te neke povrtnice koje više ne daju plod. Najmanje je poželjno da sve završi na odlagalištu. Mnogo je racionalnije da iskoristite sve što se ponovno može upotrijebiti, a to je u vrtu gotovo sve.
Kolce, mreže i vezice koji su dovoljno dobri za sljedeću sezonu spremite na suho mjesto. Ako nemate spremište, odvojite dio u vrtu i prekrijte nepromočivim materijalom. Plastične materijale, ako više nisu upotrebljivi, odložite za reciklažu. Alate koje nećete koristiti tijekom zime očistite te, prema potrebi, naoštrite i popravite. Električne, a posebice benzinske strojeve konzervirajte kako ne bi nastala oštećenja zbog dugog stajanja. Gotovo svi organski ostaci koje u jesen uklonite, osim bolesnih biljaka, mogu se iskoristiti za stvaranje kvalitetnog komposta. To uključuje apsolutno sve bilje, slamu, lišće te ostale prirodne materijale poput vezica od rafije ili konoplje. Zreli kompost pomaže obogatiti tlo organskom hranjivom tvari, odnosno kompleksnim sustavom mikroelemenata i makroelemenata, poboljšava strukturu tla, povećava kapacitet zadržavanja vode i opskrbljuje biljke hranjivim tvarima.
Paljenje je manje poželjna varijanta, ali u nekim slučajevima je nužna. Bolesno bilje i sloj malča s tragovima plijesni mora se ukloniti kako se bolest i plijesan ne bi širile i iduće sezone. Ako nemate mogućnost kompostiranja, spaljivanje je bolja opcija nego bacati bilje u komunalni otpad, a ovdje se mogu dodati i stari kolci te ostali drvenasti materijali. Pepeo ima niz primjena u obogaćivanju tla i zaštiti bilja, a odlikuju ga vrlo alkalna reakcija i velik udio korisnih mikroelemenata. Pepeo prospite po gredicama ili ga spremite za upotrebu u sljedećoj sezoni. Vatra loše utječe na površinski i dubinski sloj tla, zato odvojite samo jedan dio u vrtu gdje ćete iz sezone u sezonu vršiti paljenje.
2. Briga za tlo
Malč, prekrivka ili stelja izuzetno poboljšavaju strukturu i hranjivost tla. U organskom vrtlarstvu idealan je debeli sloj slame, ali mogu poslužiti i ostale organske tvari poput sijena, suhog lišća, piljevine i kartona. Debeli sloj malča održava konstantne uvjete vlage i topline pogodne za tlo, uz raspad organske tvari koju potpomaže rad mikroorganizama i makroorganizama kako u malču tako i u tlu. Ujedno je tlo zaštićeno od erozije, sprečava se rast korova, a značajno se zadržava i vlaga u vrijeme suša. Ako već niste koristili malč, možete ga koristiti od sljedeće godine, a razastiranje po gredicama u jesen će pripremiti tlo za proljeće u tolikoj mjeri da ga više možda i nećete morati okopavati. Sve povrtnice s tanjim grančicama ne morate paliti ili kompostirati. Jednostavno ih možete nabacati na malčirane gredice i time dodatno obogatiti sloj prekrivke.
Zelena gnojidba ili sideracija ekološka je metoda koja uključuje sijanje biljaka poput lupina, raži, djeteline i grahorica u jesen. Te biljke obogaćuju tlo dušikom i drugim hranjivim tvarima, poboljšavaju strukturu tla i sprečavaju njegovu eroziju. U proljeće se te biljke mogu pokositi i koristiti kao organski materijal za kompost, malč ili jednostavno zaorati u zemlju.
U slučaju da ne koristite malč, tlo se rahli kako bi se poboljšali njegova prozračnost, zadržavanje vode i drenaža. Ekološki pristup obradi tla uključuje plitko rahljenje ili prozračivanje vilama kako bi se očuvala struktura tla i spriječilo isušivanje korisnih mikroorganizama, a invazivnija metoda je preokretanje sloja tla ili, kako se u narodu zove, "štihanje".
Jesen je definitivno najbolje vrijeme za preokretanje zemlje jer zimski mraz razbija veće grumene i poboljšava strukturu tla.
3. Sadite i zaštitite
Kasna jesen je idealno vrijeme za sadnju trajnih biljaka poput voćaka, grmova i višegodišnjih povrtnica. Biljke posađene u jesen u pravilu su u stanju hibernacije i imaju dovoljno vremena da se tlo oko korijenja slegne te da s dolaskom proljeća polako počnu procesi ukorjenjivanja. Dodatna je korist u tome što jesenska sadnja znači da će biljka iskoristiti velik dio vlage iz zimskih i proljetnih oborina.
Osim trajnica i višegodišnjih biljaka, tu su klasične povrtne kulture za jesensku sadnju ili sijanje. Izbor kultura ovisi o tome nalazimo li se u kontinentalnoj, brdsko-planinskoj, submediteranskoj ili mediteranskoj klimi, a u glavnini možemo uzgajati sljedeće: mrkvu, rotkvice, zelenu salatu, kelj i mnogo drugih kupusnjača, blitvu, špinat, luk i češnjak, matovilac, bob, grašak te neke egzote poput pak choija. Jesenske vrste uskladite sa svim aspektima pripreme vrta za zimu te posebnu pažnju obratite na vrijeme dozrijevanja i berbe tih vrsta u odnosu na proljetnu i ljetnu sadnju.
Sve osjetljive biljke, poput začinskog bilja i nekih povrtnica, ali i određene vrste grmlja i stabala potrebno je zaštititi od zimskih uvjeta. Ekološki načini zaštite uključuju korištenje slame ili suhog lišća oko stabljika ili korijenja. Ako se to pokaže nedostatnim, može se koristiti i filc ili geotekstil. Za niske povrtnice koje se koriste tijekom zime ili u rano proljeće, mogu se koristiti prekrivke od prozirnog filca te tunelski prekrivači odnosno plastenici od najlona.
PLANIRANJE VRTA
Planiranje vrta ne odnosi se samo na raspored biljaka, nego i na stvaranje sustava koji će uključivati ostale elemente koji podržavaju uzgoj, bioraznolikost, olakšan rad i općenito ugodan boravak. Idealno je da planu prethodi pažljiva analiza okoliša na osnovi koje će vrt biti otporniji i prilagođeniji svim klimatskim i mikroklimatskim uvjetima. Planiranje možete početi i prije jesenskog čišćenja kako biste sve radnje prilagodili budućem stanju vrta.
1. Promatrajte i analizirajte
Prvi korak u planiranju vrta jest temeljito promatranje okolnog područja i samog vrta. Uzmite dovoljno vremena da analizirate smjerove i jačinu Sunca, sjenu, smjerove vjetra, padaline, ponašanje biljaka i životinja te druge vanjske utjecaje u svom vrtu. Unutarnje stanje vrta je također jednako važno zato što vrt, neovisno o veličini, nije homogen sustav. Promatrajte tijekom proljeća i ljeta kako biste mogli planirati u jesen. Ako tijekom godine niste promatrali, poslužite se sjećanjem, iskustvom, meteorološkim podacima i drugim dostupnim informacijama. Zatim sljedeće godine ponovno promatrajte i popravljajte eventualne pogreške. Smjerovi i jačina Sunca, osunčanje i sjena među esencijalnim su elementima za rast i razvoj biljaka. Naravno, Sunce neće promijeniti smjer, odnosno istok-zapad, ali važan je i njegov odnos s nagibom terena, okolnom vegetacijom i mikrolokacijama unutar samog vrta. Time možete izdvojiti koje su točno pozicije najviše osunčane, a koje zasjenjene, što je izuzetno bitno zbog planiranja zalijevanja i izbora vrsta za sadnju.
Smjerovi vjetra su bitni prije svega zbog toplih ljetnih vjetrova koji značajno pojačavaju isušivanje tla i hladnih zimskih koji pojačavaju efekt smrzavanja. Ako je moguće, stavite na papir koliko dana u godini pušu i kolikom jačinom. Analiza tla daje nam uvid u kvalitete ili nedostatke tla. Osnovne značajke tla su struktura, tekstura, količina organske odnosno hranjive tvari te kiselost ili alkalnost. Ako imate ozbiljniju proizvodnju ili na jednostavan način želite saznati sve značajke tla, uzmite nekoliko uzoraka prema uputama ovlaštenih laboratorija i dajte ih na analizu. Postoje i jednostavnije metode brze analize tla. Uzmite šaku tla koje nije potpuno vlažno, stisnite ga u ruci i provjerite ostaje li zemlja zbijena, što znači da je tlo više glinasto odnosno ilovasto, ili se rasipa, što znači da je tlo pjeskovito. Promatrajte koji dijelovi vrta bolje zadržavaju vodu. Zadržavanje vode najčešće je znak zbitog glinastog tla i takva mjesta se dobrim planiranjem od problema mogu pretvoriti u prednost. Tamnija boja ukazuje na to da tlo ima više humusne tvari.
Prisutnost živog svijeta, posebice onog vidljivog dijela, vrlo je siguran indikator vitalnosti tla. Ako je u tlu mnogo gujavica, ličinki i sitnih kukaca te ako je prošarano tunelčićima, korjenčićima i rupicama, onda je to vrlo živo i bogato tlo. O pH-vrijednosti odnosno kiselosti ili lužnatosti ovisi izbor povrtnih kultura. Neke preferiraju kiselo tlo, neke više lužnato, a određene kulture apsolutno ne mogu rasti na tlu kisele ili lužnate reakcije. Osim onih laboratorijskih, postoje i kućni testovi za ispitivanje kiselosti koji će dovoljno dobro pokazati stanje tla.
Količina i raspored kiše tijekom godine izuzetno je bitna informacija, iako se s obzorom na klimatsku nestabilnost posljednjih desetak godina dobivene informacije ne mogu smatrati relevantnima za iduću godinu. U svakom slučaju, važno je osigurati dostupnost vode. Razmislite o vanjskim izvorima vode, postoji li kakav izvor, potok, slavina ili krov za skupljanje kišnice.
2. Izradite plan vrta
Korak prije same izrade plana je popis onoga što želimo ostvariti sljedeće sezone, a to možemo nazvati vrtnim programom. Preporuka je da budemo svjesni svojih limita i zadamo si one ciljeve koje možemo ispuniti. Važno je da znamo koliko zapravo vremena možemo posvetiti vrtu jer o tome ovisi i ukupna površina pod posađenim kulturama. Ako taj broj ne prelazi pet sati tjedno, bolje je početi s manjim povrtnjakom, do 30 četvornih metara gredica, te ostalim elementima poput grmlja, voćaka, travnjaka i vode. Više ruku, vremena, energije, pa i novca znači i veći vrt s obilnijim rezultatima. Napravite popis biljnih kultura koje želite saditi, ali i ovdje imajte na umu racionalnost i pokušajte suspregnuti tipičnu vrtlarsku nestrpljivost i megalomaniju. Na popis dodajte i razne druge tehnikalije, poput slavine za vodu, jezerca, klupe, ograde ili spremišta za alat ako postoji potreba.
Dobar plan rezultat je analiza i vrtnog programa. Nisu svi vični tehničkom crtanju ili računalu pa vaš plan vrta može biti i simbolički nacrt na papiru. Bitno je samo da ste svjesni prostora i idealnih mjera gredica u odnosu na povrtne kulture i ostale sadržaje. Plan bi u osnovnim elementima trebao sadržavati sljedeće:
Povrtne kulture, vrtne gredice i staze koje ih spajaju su osnova vrta. Širina gredica u pravilu ne bi trebala prelaziti 1,5 metara za gredice koje možete obrađivati s obje strane i upola manje za gredice kojima možete jednostrano pristupiti. Tu su i povišene gredice čija je idealna visina takva da se uopće ne morate prigibati. Oblikovanje gredica je odnos funkcionalnosti i kreativnosti te se nemojte ograničiti samo na pravokutne gredice. Staze između gredica rezultat su oblika gredica, a njihovu širinu odredite prema tome trebaju li koristiti samo prolasku ili korištenju vrtnih tački ili motokultivatora.
Biljne vrste za sadnju u sljedećoj sezoni odabirete sukladno vašem programu i planu, iako postoji velika šansa da će iskrsnuti barem još 30 posto biljaka koje ćete dodatno zasijati i posaditi. Što se tiče plana sadnje, uvijek računajte na njihovu veličinu u odraslom stanju. Prije nego što krenete u nabavu sjemena, sortirajte svoju bazu sjemena i provjerite je li sve sjeme u dobrom stanju.
Za većinu povrtnica bitna je rotacija sadnje kako se ne bi iscrpile specifične hranjive tvari koje pojedina biljna vrsta zahtijeva. Osim što tako tlo ne postaje siromašno hranjivim tvarima, smanjuje se i rizik od bolesti bilja jer se spore, bakterije i virusi jednim dijelom zadržavaju u tlu. Planirajte gredice tako da biljke koje trebaju puno sunca budu na najosvjetljenijim mjestima, a biljke koje preferiraju sjenu stavite pod krošnje drveća ili bliže zidovima. To vrijedi i za odabir vrsta prema ostalim specifičnim zahtjevima poput vode, kiselosti tla i teksture. Ne zaboravite ni dobre i loše susjede, odnosno biljke koje se međusobno podržavaju i one koje loše utječu jedne na druge.
Voda je ključni element u uzgoju bilja. Tijekom izrade plana smislite najjednostavnije načine kako zalijevati biljke i kako se uopće odnositi prema vodi. Ako planirate upotrebljavati malč, računajte da će vam trebati i do 50 posto manje vode. Ako ga ne koristite, napravite dobar plan kako se nositi s ljetnim sušama i koliko često ćete morati zalijevati. U onim dijelovima vrta koji su izloženiji Suncu ili se zbog sastava tla brže suše, izvor vode trebao bi biti stalo dostupan. Voda iz slavine je svakako najjednostavnije rješenje, ali zašto plaćati za kloriranu vodu koju ljeti ionako moramo štedjeti? Razmislite i o cisternama za skupljanje kišnice s krova koja je ionako najbolja za zalijevanje vrta ili čak o malom jezercu oko kojega možete uzgajati vodeno bilje. Konvencionalni sustavi navodnjavanja, poput sustava kap po kap, omogućavaju ravnomjerno i ekonomično korištenje vode. Postavljanje tog sustava zahtijeva i dobar plan i raspored biljaka pa će jesensko planiranje biti odličan temelj za postavljanje sustava iduće godine. Ako ste utvrdili da je tlo na nekim dijelovima previše kiselo, previše lužnato ili, pak, glinasto, u svoj plan svakako obilježite i lokacije gredica na kojima se mora intervenirati dodavanjem vapna, pepela ili pijeska.
Na kraju, ne zaboravite i ostale elemente koji čine vrt: ograde, rešetke, nosače, kolce i spremišta. Tijekom jeseni i zime imate dovoljno vremena da ih napravite ili postavite, a da vam ne smetaju biljke koje upravo rastu. To vrijedi i za sadnju živih ograda. U smislu zaštite od štetnika i korisnih utjecaja na biljke preporučuju se tvz. hoteli za oprašivače i za predatorske kukce. Ako počnete s njihovim postavljanjem u rano proljeće, kukci će imati cijelu godinu da se naviknu na nova staništa i sigurno će prezimiti dogodine.
Izvor: Dom i dizajn
