Na ovo razmišljanje me ponukao jedan komentar na jadan od mojih članaka gdje mi se sugerira da napišem nešto o "svojima", a ja bio uvjeren da stalno pišem o svojima. Tvoji i njihovi me ne zanimaju, od njih znam što mogu očekivati, što mi god oni urade ne boli kao kad mi moji urade ono što nisu trebali. Moji su oni što devedesete organiziraše Hrvate i prirediše onaj veličanstveni skup na Jelašcu! Moji su oni što organiziraše HVO koji je branio hrvatski narod i hrvatske prostore u BiH! Moji su oni što bezuvjetno uzeše puške u ruke i stadoše na branik doma svoga! Moji su oni što su dok se ratovalo osiguravali da ratnicima ništa ne fali! Moji su i oni što su za pregovaračkim stolom branili ono puškom obranjeno!

A čiji su? Oni što su bili protiv hrvatskog jedinstva i hrvatske slobode, a zauzeli su ključne pozicije prvo u HVO, zatim u HR-HB, pa u Federaciji BiH i u BiH? Čiji su ono što su ratovali po Salzburgu i ostalim Europskim ratištima pa se i danas uzjogune na bilo kakav spomen rata? Čiji su ono što nas prodadoše 1994. u Washingtonu? Čiji su ono što nas prodadoše 1995. u Daytonu?

Čiji su ono što nas izdadoše 2001. uz pomoć Petrića i Lagumdžije? Čiji su ono što uz pomoć HVO-a i srpske stoke postadoše mesni tajkuni, a kasnije i "političari"? Čiji su ono što su 92-93 sa dočasničkim činovima iz JNA prešli u HVO, a danas su generali sa prsima prepunim ordenja? Čiji su ono što uništiše i prodadoše tvornice?

Čiji su ono što se već desetljećima bogate na razne načine, a preko leđa običnih patnika? Čiji su ono što te u bolnicama, na fakultetima i ostalim ustanovama ni pogledati neće ako nisu dobili kufertu? Čiji su ono što umjesto da brinu o povjerenom im stadu rade za svoju korist, a na uštrb tog istog stada? Čiji su ono što 2011. uz pomoć Valentina i Zlatka, a poradi uskih osobnih interesa opet prodadoše narod kojemu i sami pripadaju? Čiji su ono propovjednici koji su pozvani da šire Evanđelje, a samim tim i ljubav, oni šire razdor dijeleći Hrvate na Bosanske i Hercegovačke, a sami propagiraju muslimansku politiku Zlatka Lagumdžije?

Čiji su ono što se razilaze radi "političkog mišljenja" pa se opet združuju zbog "političkog interesa", njih ili naroda? Čiji su oni Poglavnikovi sljedbenici što ga vjerodostojno kopiraju. On 1945. ostavi narod na milost i nemilost dušmanima, a on pobježe na sigurno. Oni 2011. prodadoše narod, a oni se prikloniše KLASNOM NEPRIJATELJU?

Moji su i oni! Do jučer su bili i tvoji, bili su naši! Još jučer su bili jedno, jedna ekipa kojoj smo mi, skoro svi, davali bezuvjetnu potporu zaokružujući ih na izborima! Kako se pojavljivao koji nezadovoljnik tako bi se odvajao i pravio stranku i nudio nešto "novo" pritom bacajući drvlje i kamenje na svoje do jučerašnje kolega i prijatelje!

Rezultat svega toga je sve više naših stranaka i vođa, a sve manje prava i slobode za narod! Poanta je u tome; bili oni "sokolovi", "orlovi" ili "lešinari" svi grabe sebi, a za male ptičice, vrapce, ne ostaje ništa ili vrlo malo! Pa ti vidi Petre moj koji su moji, a koji su tvoji!!!

Kolumna: Ivan Filipović