Dinja ili lubenica? To je pitanje pomalo nalik onome Beatlesi ili Stonesi. Jer jedni su obožavatelji lubenice i dinju ne podnose, a drugi upravo obratno. Manje je onih koji ih podjednako vole, iako se radi o biljnim "rođacima" sličnog nutritivnog sastava. No, usprkos mnogim sličnostima, među njima je i dosta razlika, počevši od mirisa i okusa, pa do učinaka na zdravlje. U svakom slučaju, lubenica i dinja su među najpopularnijim ljetnim voćem i gotovo je nemoguće zamisliti ljeto, plažu i visoke temperature bez njih.
Obje vrste voća odličan su izvor vlakana, antioksidansa, vitamina i minerala, a ujedno imaju i nisku kalorijsku vrijednost, što ih čini prikladnima za sve koji nastoje smršavjeti ili održati idealnu tjelesnu težinu. A upravo to su karakteristike koje ljeti gotovo svi traže od hrane: da bude zdrava, lagana i osvježavajuća te, naravno, ukusna. Lubenica i dinja savršeno zadovoljavaju sve te kriterije i nećete pogriješiti koju god da odaberete. No, unatoč činjenici da su i jedna i druga poželjan i preporučljiv izbor, postoje neke razlike u njihovu nutritivnom profilu i dobrobitima za zdravlje, piše portal Živim.hr
Mnogo zajedničkih dobrobiti
I lubenica i dinja pripadaju porodici Cucurbitaceae, istoj kojoj pripadaju krastavci, tikvice i bundeve. Obiluju vodom i sadrže dragocjene vitamine i mineralne soli. Odlične su za rehidraciju, utaživanje žeđi i ublažavanje osjećaja gladi. Lubenica ima nešto veći udio vode i stoga izraženiji diuretički učinak, dok dinja ima veći udio vitamina A, B i C, izraženija laksativna svojstva te stimulativan učinak na lijena crijeva. Idealne su za osobe koje su na dijeti, ali i za sve ostale koji samo traže osvježenje i okrepu u vrućim ljetnim danima. I lubenica i dinja obiluju antioksidansima koji usporavaju starenje stanica te pomažu u jačanju imunološkog sustava, imaju protuupalno djelovanje, čiste organizam i poboljšavaju cirkulaciju. Obje su odličan izvor mineralnih soli, poput kalija, fosfora, željeza i magnezija, koji ih čine odličnom prirodnom rehidracijskom namirnicom kod pojačanog znojenja na visokim temperaturama. Zahvaljujući beta-karotenu koji sadrže, a koji je prekursor vitamina A, odlične su za pripremu kože za tamnjenje, što naročito vrijedi za dinju, koja ga sadrži u većoj količini. S obzirom na to da su bogate vodom, obje voćke pospješuju izlučivanje suvišne tekućine te se stoga preporučuju kao prevencija stvaranja celulita i za čišćenje organizma. Ali, iako pripadaju istoj obitelji, lubenica i dinja imaju i dosta razlika. Osim male razlike u količini udjela vode, 95 posto kod lubenice naspram 90 posto kod dinje, i veće količine vitamina A, B i C kod dinje, dinja ima dvostruko više kalorija od lubenice. Na 100 grama, dinja ima 30, a lubenica 15 kalorija, no to je i dalje vrlo niska kalorijska vrijednost te su obje vrste voća jednako prikladne kako za dijetnu, tako i za općenito laganu i uravnoteženu ljetnu prehranu.
Likopen - glavni adut lubenice
Ono čime se samo lubenica može podičiti jest likopen, koji ima izrazita antioksidativna i protuupalna svojstva, pomaže u sniženju kolesterola, ali i poboljšava kognitivne funkcije. Likopen je koristan i za zdravlje očiju jer, prema istraživanjima, odgađa formiranje katarakte i smanjuje makularnu degeneraciju, a to su vodeći uzroci gubitka vida u starijoj dobi. Lubenica obiluje i citrulinom, aminokiselinom koja je korisna za cirkulaciju te pomaže u prevenciji hipertenzije i u zaštiti zdravlja kardiovaskularnog sustava. Visoke razine citrulina u ovom voću, u kombinaciji s kalijem, pomažu u širenju i opuštanju krvnih žila te tako doprinose i snižavanju krvnog tlaka. Citrulin inače poboljšava i sportske performanse i smanjuje bol u mišićima, a zbog njegovog visokog udjela lubenica je na glasu i kao afrodizijak. Naime, citrulin, kako su pokazala istraživanja, povećava vazodilataciju te tako poboljšava erekciju i pomaže kod erektilne disfunkcije.
Moć dinje u folatima i adenozinu
I dinja je jednako moćan saveznik zdravlja, a njezina tajna su folati, prekursori folne kiseline koja je od ključnog značaja za zdravlje, i adenozin, tvar koja pomaže u prevenciji moždanog i srčanog udara zahvaljujući svojoj sposobnosti razrjeđivanja krvi. Osim toga, zbog obilja vitamina A, dinja pomaže i u zaštiti zdravlja očiju te smanjuje rizik za makularnu degeneraciju, ali ima i zaštitni učinak na kožu i sluznice. U zaštiti zdravlja očiju sudjeluju i lutein i zeaksantin prisutni u dinji: lutein pomaže u prevenciji ili poboljšanju stanja kod makularne degeneracije povezane sa starenjem, dok zeaksantin štiti oči od apsorpcije štetnog plavog svjetla. Dinja sadrži i inozitol, tvar koja ima sličan učinak kao vitamini B skupine i koja, prema istraživanjima, potiče rast kose. I drugi nutrijenti koje sadrži dinja pospješuju rast kose, čine kosu čvršćom i manje lomljivom. Bogata je i željezom te je stoga pogodna za osobe koje pate od anemije, a zahvaljujući osjećaju sitosti koji pruža obilje vlakana, pomaže u suzbijanju napadaja gladi, a time i u mršavljenju i održavanju optimalne tjelesne težine.
Svježe su najbolje
Najlakši način da konzumirate lubenicu i dinju, a ujedno i da u najvećoj mjeri iskoristite sve njihove dragocjene dobrobiti, jest da ih jedete sirove i svježe. Jednostavno ih narežite na kriške i uživajte. Imajte na umu da su i njihove sjemenke jestive i bogate vitaminima te nema razloga da ih bacate. Možete ih staviti u sokovnik s kockicama leda i pripremiti osvježavajući ljetni napitak ili ih pomiješati s malo grčkog jogurta, mente i kockicama leda za savršeni smoothie. Dodajte ih u voćne salate ili ih smrznite i zatim izmiksajte u blenderu kako biste dobili ukusan sorbet. Pomiješate li ih s bananom u blenderu i dobivenu smjesu smrznete u kalupima, imat ćete zdrav i ukusan domaći sladoled na štapiću. Koliko god to zvučalo neobično, lubenica i dinja su odlične narezane na kockice i ispečene na roštilju s dodatkom BBQ umaka, soja umaka ili s nekim drugim začinima po vlastitom ukusu.
Kako ih odabrati?
Ovo je pitanje svih pitanja jer neki kuckaju, iako ni sami ne znaju kakav bi trebao biti zvuk savršeno zrele, ali ne prezrele lubenice. Neki proučavaju peteljku, a neki su najsigurniji ako mogu izrezati trokutić i kušati. Stručnjaci savjetuju da obratite pažnju na peteljku i koru lubenice, koje ne smiju biti previše tvrde. Ako kuckate, zvuk koji tražite je "tup", što znači da je lubenica posve zrela, a dobar znak je i poveća žućkasta mrlja koja ukazuje na to da je lubenica zrela i sočna. Kad je riječ o dinji, stvar je jednostavnija: oslonite se na osjetilo njuha jer savršeno zrela i sočna dinja mora imati jako izražen miris. Ako ga ne osjetite, dinja nije dovoljno zrela i vrlo vjerojatno nije ni dovoljno slatka, ni sočna, ni ukusna.
Kada je potreban oprez
Unatoč brojnim dobrobitima, pri konzumaciji treba voditi računa o nekim detaljima koji mogu predstavljati problem. Tako je, primjerice, korisno znati da malo kalorija ne znači i malo šećera. Naime, i lubenica i dinja su vrlo bogate šećerima te ih treba konzumirati umjereno, naročito ako i inače morate voditi računa o unosu šećera. Što se tiče lubenice, preporučena količina je oko 300 grama dnevno, dok biste se s dinjom trebali zadržati na dvije kriške dnevno, to jest 150-200 grama. S obzirom na visok glikemijski indeks lubenice i dinje, oboljeli od dijabetesa trebali bi vjerojatno dodatno smanjiti preporučene količine te bi bilo dobro da se oko toga dogovore sa svojim liječnikom. Osim na unos šećera, bilo bi dobro pripaziti i na vrijeme konzumacije i izbjegavati ih jesti kao desert na kraju obroka. Obilje vode koje sadrže ove dvije vrste voća može razrijediti želučane sokove te tako smanjiti njihovu probavnu funkciju i uzrokovati probavne smetnje.
Također, zbog razlika u njihovu sastavu, za neke osobe će biti bolji izbor lubenica, a za neke dinja. Primjerice, stručnjaci dinju ne preporučuju dijabetičarima i osobama s dispepsijom zbog njezina laksativnog učinka. S druge strane, lubenica može dovesti do neravnoteže mineralnih soli jer sadrži mnogo kalija u odnosu na natrij, što bi moglo uzrokovati neugodne grčeve u mišićima. Osobe koje pate od gastritisa ili gastroezofagealnog refluksa trebale bi izbjegavati konzumaciju lubenice jer može doprinijeti povećanju kiselosti u želucu.
Izvor: Zivim.hr
Obje vrste voća odličan su izvor vlakana, antioksidansa, vitamina i minerala, a ujedno imaju i nisku kalorijsku vrijednost, što ih čini prikladnima za sve koji nastoje smršavjeti ili održati idealnu tjelesnu težinu. A upravo to su karakteristike koje ljeti gotovo svi traže od hrane: da bude zdrava, lagana i osvježavajuća te, naravno, ukusna. Lubenica i dinja savršeno zadovoljavaju sve te kriterije i nećete pogriješiti koju god da odaberete. No, unatoč činjenici da su i jedna i druga poželjan i preporučljiv izbor, postoje neke razlike u njihovu nutritivnom profilu i dobrobitima za zdravlje, piše portal Živim.hr
Mnogo zajedničkih dobrobiti
I lubenica i dinja pripadaju porodici Cucurbitaceae, istoj kojoj pripadaju krastavci, tikvice i bundeve. Obiluju vodom i sadrže dragocjene vitamine i mineralne soli. Odlične su za rehidraciju, utaživanje žeđi i ublažavanje osjećaja gladi. Lubenica ima nešto veći udio vode i stoga izraženiji diuretički učinak, dok dinja ima veći udio vitamina A, B i C, izraženija laksativna svojstva te stimulativan učinak na lijena crijeva. Idealne su za osobe koje su na dijeti, ali i za sve ostale koji samo traže osvježenje i okrepu u vrućim ljetnim danima. I lubenica i dinja obiluju antioksidansima koji usporavaju starenje stanica te pomažu u jačanju imunološkog sustava, imaju protuupalno djelovanje, čiste organizam i poboljšavaju cirkulaciju. Obje su odličan izvor mineralnih soli, poput kalija, fosfora, željeza i magnezija, koji ih čine odličnom prirodnom rehidracijskom namirnicom kod pojačanog znojenja na visokim temperaturama. Zahvaljujući beta-karotenu koji sadrže, a koji je prekursor vitamina A, odlične su za pripremu kože za tamnjenje, što naročito vrijedi za dinju, koja ga sadrži u većoj količini. S obzirom na to da su bogate vodom, obje voćke pospješuju izlučivanje suvišne tekućine te se stoga preporučuju kao prevencija stvaranja celulita i za čišćenje organizma. Ali, iako pripadaju istoj obitelji, lubenica i dinja imaju i dosta razlika. Osim male razlike u količini udjela vode, 95 posto kod lubenice naspram 90 posto kod dinje, i veće količine vitamina A, B i C kod dinje, dinja ima dvostruko više kalorija od lubenice. Na 100 grama, dinja ima 30, a lubenica 15 kalorija, no to je i dalje vrlo niska kalorijska vrijednost te su obje vrste voća jednako prikladne kako za dijetnu, tako i za općenito laganu i uravnoteženu ljetnu prehranu.
Likopen - glavni adut lubenice
Ono čime se samo lubenica može podičiti jest likopen, koji ima izrazita antioksidativna i protuupalna svojstva, pomaže u sniženju kolesterola, ali i poboljšava kognitivne funkcije. Likopen je koristan i za zdravlje očiju jer, prema istraživanjima, odgađa formiranje katarakte i smanjuje makularnu degeneraciju, a to su vodeći uzroci gubitka vida u starijoj dobi. Lubenica obiluje i citrulinom, aminokiselinom koja je korisna za cirkulaciju te pomaže u prevenciji hipertenzije i u zaštiti zdravlja kardiovaskularnog sustava. Visoke razine citrulina u ovom voću, u kombinaciji s kalijem, pomažu u širenju i opuštanju krvnih žila te tako doprinose i snižavanju krvnog tlaka. Citrulin inače poboljšava i sportske performanse i smanjuje bol u mišićima, a zbog njegovog visokog udjela lubenica je na glasu i kao afrodizijak. Naime, citrulin, kako su pokazala istraživanja, povećava vazodilataciju te tako poboljšava erekciju i pomaže kod erektilne disfunkcije.
Moć dinje u folatima i adenozinu
I dinja je jednako moćan saveznik zdravlja, a njezina tajna su folati, prekursori folne kiseline koja je od ključnog značaja za zdravlje, i adenozin, tvar koja pomaže u prevenciji moždanog i srčanog udara zahvaljujući svojoj sposobnosti razrjeđivanja krvi. Osim toga, zbog obilja vitamina A, dinja pomaže i u zaštiti zdravlja očiju te smanjuje rizik za makularnu degeneraciju, ali ima i zaštitni učinak na kožu i sluznice. U zaštiti zdravlja očiju sudjeluju i lutein i zeaksantin prisutni u dinji: lutein pomaže u prevenciji ili poboljšanju stanja kod makularne degeneracije povezane sa starenjem, dok zeaksantin štiti oči od apsorpcije štetnog plavog svjetla. Dinja sadrži i inozitol, tvar koja ima sličan učinak kao vitamini B skupine i koja, prema istraživanjima, potiče rast kose. I drugi nutrijenti koje sadrži dinja pospješuju rast kose, čine kosu čvršćom i manje lomljivom. Bogata je i željezom te je stoga pogodna za osobe koje pate od anemije, a zahvaljujući osjećaju sitosti koji pruža obilje vlakana, pomaže u suzbijanju napadaja gladi, a time i u mršavljenju i održavanju optimalne tjelesne težine.
Svježe su najbolje
Najlakši način da konzumirate lubenicu i dinju, a ujedno i da u najvećoj mjeri iskoristite sve njihove dragocjene dobrobiti, jest da ih jedete sirove i svježe. Jednostavno ih narežite na kriške i uživajte. Imajte na umu da su i njihove sjemenke jestive i bogate vitaminima te nema razloga da ih bacate. Možete ih staviti u sokovnik s kockicama leda i pripremiti osvježavajući ljetni napitak ili ih pomiješati s malo grčkog jogurta, mente i kockicama leda za savršeni smoothie. Dodajte ih u voćne salate ili ih smrznite i zatim izmiksajte u blenderu kako biste dobili ukusan sorbet. Pomiješate li ih s bananom u blenderu i dobivenu smjesu smrznete u kalupima, imat ćete zdrav i ukusan domaći sladoled na štapiću. Koliko god to zvučalo neobično, lubenica i dinja su odlične narezane na kockice i ispečene na roštilju s dodatkom BBQ umaka, soja umaka ili s nekim drugim začinima po vlastitom ukusu.
Kako ih odabrati?
Ovo je pitanje svih pitanja jer neki kuckaju, iako ni sami ne znaju kakav bi trebao biti zvuk savršeno zrele, ali ne prezrele lubenice. Neki proučavaju peteljku, a neki su najsigurniji ako mogu izrezati trokutić i kušati. Stručnjaci savjetuju da obratite pažnju na peteljku i koru lubenice, koje ne smiju biti previše tvrde. Ako kuckate, zvuk koji tražite je "tup", što znači da je lubenica posve zrela, a dobar znak je i poveća žućkasta mrlja koja ukazuje na to da je lubenica zrela i sočna. Kad je riječ o dinji, stvar je jednostavnija: oslonite se na osjetilo njuha jer savršeno zrela i sočna dinja mora imati jako izražen miris. Ako ga ne osjetite, dinja nije dovoljno zrela i vrlo vjerojatno nije ni dovoljno slatka, ni sočna, ni ukusna.
Kada je potreban oprez
Unatoč brojnim dobrobitima, pri konzumaciji treba voditi računa o nekim detaljima koji mogu predstavljati problem. Tako je, primjerice, korisno znati da malo kalorija ne znači i malo šećera. Naime, i lubenica i dinja su vrlo bogate šećerima te ih treba konzumirati umjereno, naročito ako i inače morate voditi računa o unosu šećera. Što se tiče lubenice, preporučena količina je oko 300 grama dnevno, dok biste se s dinjom trebali zadržati na dvije kriške dnevno, to jest 150-200 grama. S obzirom na visok glikemijski indeks lubenice i dinje, oboljeli od dijabetesa trebali bi vjerojatno dodatno smanjiti preporučene količine te bi bilo dobro da se oko toga dogovore sa svojim liječnikom. Osim na unos šećera, bilo bi dobro pripaziti i na vrijeme konzumacije i izbjegavati ih jesti kao desert na kraju obroka. Obilje vode koje sadrže ove dvije vrste voća može razrijediti želučane sokove te tako smanjiti njihovu probavnu funkciju i uzrokovati probavne smetnje.
Također, zbog razlika u njihovu sastavu, za neke osobe će biti bolji izbor lubenica, a za neke dinja. Primjerice, stručnjaci dinju ne preporučuju dijabetičarima i osobama s dispepsijom zbog njezina laksativnog učinka. S druge strane, lubenica može dovesti do neravnoteže mineralnih soli jer sadrži mnogo kalija u odnosu na natrij, što bi moglo uzrokovati neugodne grčeve u mišićima. Osobe koje pate od gastritisa ili gastroezofagealnog refluksa trebale bi izbjegavati konzumaciju lubenice jer može doprinijeti povećanju kiselosti u želucu.
Izvor: Zivim.hr
