Štovanje sv. Antuna u Katoličkoj crkvi tako je rašireno da je postao omiljeni pučki svetac Katoličke crkve. Diljem svijeta sv. Anto je poznat po skrbi za siromašne i po brzoj pomoći u nalaženju izgubljenih stvari. Nakon smrti sv. Ante, ljudi su počeli osjećati čudotvornu Svečevu pomoć upravo onda kada su, moleći potrebnu milost, obećavali dati svoj prilog za siromahe.
Tako se razvila praksa zvana «Punduspueri» („težina djeteta”), tj. da su majke davale siromasima onoliko kruha koliko je teško njihovo dijete. Krajem prošlog stoljeća, najprije u Italiji i Francuskoj, a onda po cijelom svijetu, nastat će institucionalizirani oblik davanja milodara za kruh gladnih na čast sv. Anti. Takvu vrstu pobožnosti prema sv. Anti nazivamo „Kruh sv. Ante“. Proširila se dosta rano u sve krajeve naše domovine. Postoji i danas u svim franjevačkim crkvama u svijetu.
Kruh sv. Ante – potiče u nama dvije važne kršćanske odrednice. To je prije svega: biti kruh za druge, učiniti sebe kruhom, tj. biti okrepa, a ne zapreka bližnjem u življenju. Druga odrednica je solidarnost s čovjekom u potrebi.
Pitanje siromaštva i bogatstva pitanje je otajstva života, ljudske slobode i izbora, grijeha i obraćenja. Svaki čovjek ima svoje ljudsko dostojanstvo i zaslužuje pažnju i ljubav bližnjega. Zato je svaki vjernik bez iznimke dužan svakodnevno razvijati ovu duhovnu dimenziju odgovornosti za drugoga i solidarnosti s drugim.
TKO SMO?
“Kruh sv. Ante” želi biti ispružena ruka dobrih ljudi i zajedno s njima mijenjati lice svijeta, unijeti u njega više nade i sigurnosti. Kruh sv. Ante je dobrotvorna ustanova i nastao je iz franjevačkog osjećaja prema bratu čovjeku, iz brige za ljude u potrebama kako duhovnim tako i materijalnim.
Ove godine se navršava 25 godina postojanja franjevačke djelotvorne ljubavi i zauzetosti pod okriljem „Kruha svetog Ante“. Službeno i pravno djelovanje započelo je početkom 1992. prvo u Bosni i Hercegovini, a zbog ratnih okolnosti krajem 1993. u Hrvatskoj, a kasnije i u drugim zemljama Europe Austrije, Njemačke, Švicarske i Australije i od tada pa sve do danas iza Kruha sv. Ante je uspješna misija pružanja pomoći ljudima-bližnjemu u nevolji. Udruga je baštinik povijesne, još iz 1896. tzv. Bratovštine Kruha sv. Ante i s obzirom na to s pravom se ubraja među najstarije humanitarno-karitativne udruge u Hrvata katolika. U suradnji s drugim sličnim udrugama koje povezuju ista ili slična načela, kroz sve ovo vrijeme uspješno su provedeni značajni projekti na socijalno-humanitarnom i karitativnom planu; počevši od dopreme i pružanja pomoći siromašnim pojedincima i obiteljima, ratnim stradalnicima, izbjeglicama, povratnicima, migrantima, studentima, bolesnicima, ranjenima, poplavljenima, pa do romske populacije, mjesnih, nacionalnih i rubnih zajednica i skupina kojima malo ili nitko nije pomogao ili ne pomaže.
Glavni cilj obilježavanja ove vrijedne obljetnice „Kruha svetog Ante“ u Hrvatskoj jest okupljanje na jednom mjestu dobročinitelja, suradnika, članova, volontera, prijatelja i korisnika pomoći, zajednički valorizirati dosadašnji rad, zatim međusobno povezivanje, upoznavanje i razmjena iskustava, zahvala Bogu i dobrim ljudima na nesebičnom angažmanu i doprinosu, te iznova potaknuti i ohrabriti na iznalaženju novih snaga i vidova pomoći u ispunjavanju zajedničke i plemenite misije “dobro je činiti dobro” prema svakom čovjeku, posebno onima kojima je nevolja i neimaština svakodnevna stvarnost.
Sesvetska Sopnica/Zagreb
fra Stipo Karajica, voditelj
Tako se razvila praksa zvana «Punduspueri» („težina djeteta”), tj. da su majke davale siromasima onoliko kruha koliko je teško njihovo dijete. Krajem prošlog stoljeća, najprije u Italiji i Francuskoj, a onda po cijelom svijetu, nastat će institucionalizirani oblik davanja milodara za kruh gladnih na čast sv. Anti. Takvu vrstu pobožnosti prema sv. Anti nazivamo „Kruh sv. Ante“. Proširila se dosta rano u sve krajeve naše domovine. Postoji i danas u svim franjevačkim crkvama u svijetu.
Kruh sv. Ante – potiče u nama dvije važne kršćanske odrednice. To je prije svega: biti kruh za druge, učiniti sebe kruhom, tj. biti okrepa, a ne zapreka bližnjem u življenju. Druga odrednica je solidarnost s čovjekom u potrebi.
Pitanje siromaštva i bogatstva pitanje je otajstva života, ljudske slobode i izbora, grijeha i obraćenja. Svaki čovjek ima svoje ljudsko dostojanstvo i zaslužuje pažnju i ljubav bližnjega. Zato je svaki vjernik bez iznimke dužan svakodnevno razvijati ovu duhovnu dimenziju odgovornosti za drugoga i solidarnosti s drugim.
TKO SMO?
“Kruh sv. Ante” želi biti ispružena ruka dobrih ljudi i zajedno s njima mijenjati lice svijeta, unijeti u njega više nade i sigurnosti. Kruh sv. Ante je dobrotvorna ustanova i nastao je iz franjevačkog osjećaja prema bratu čovjeku, iz brige za ljude u potrebama kako duhovnim tako i materijalnim.
Ove godine se navršava 25 godina postojanja franjevačke djelotvorne ljubavi i zauzetosti pod okriljem „Kruha svetog Ante“. Službeno i pravno djelovanje započelo je početkom 1992. prvo u Bosni i Hercegovini, a zbog ratnih okolnosti krajem 1993. u Hrvatskoj, a kasnije i u drugim zemljama Europe Austrije, Njemačke, Švicarske i Australije i od tada pa sve do danas iza Kruha sv. Ante je uspješna misija pružanja pomoći ljudima-bližnjemu u nevolji. Udruga je baštinik povijesne, još iz 1896. tzv. Bratovštine Kruha sv. Ante i s obzirom na to s pravom se ubraja među najstarije humanitarno-karitativne udruge u Hrvata katolika. U suradnji s drugim sličnim udrugama koje povezuju ista ili slična načela, kroz sve ovo vrijeme uspješno su provedeni značajni projekti na socijalno-humanitarnom i karitativnom planu; počevši od dopreme i pružanja pomoći siromašnim pojedincima i obiteljima, ratnim stradalnicima, izbjeglicama, povratnicima, migrantima, studentima, bolesnicima, ranjenima, poplavljenima, pa do romske populacije, mjesnih, nacionalnih i rubnih zajednica i skupina kojima malo ili nitko nije pomogao ili ne pomaže.
Glavni cilj obilježavanja ove vrijedne obljetnice „Kruha svetog Ante“ u Hrvatskoj jest okupljanje na jednom mjestu dobročinitelja, suradnika, članova, volontera, prijatelja i korisnika pomoći, zajednički valorizirati dosadašnji rad, zatim međusobno povezivanje, upoznavanje i razmjena iskustava, zahvala Bogu i dobrim ljudima na nesebičnom angažmanu i doprinosu, te iznova potaknuti i ohrabriti na iznalaženju novih snaga i vidova pomoći u ispunjavanju zajedničke i plemenite misije “dobro je činiti dobro” prema svakom čovjeku, posebno onima kojima je nevolja i neimaština svakodnevna stvarnost.
Sesvetska Sopnica/Zagreb
fra Stipo Karajica, voditelj
