O izbornim pobjednicima i gubitnicima, razlikama između SDP-a i SDA, o tome kuda ide njegova bivša stranka HDZ 1990. mogućim postizbornim kaalicijama, ključnim pitanjima koja u ovom mandatu moraju riješiti hrvatski politički predstavnici, preuređenju BiH i drugim aktualnim temama za Hrvatski Medijski Servis govorio je predsjedatelj Zastupničkog doma Parlamentarne skupštine BiH i predsjednik Glavnog vijeća Hrvatskog narodnog sabora BiH dr Božo Ljubić.
Razgovarao: Milan Šutalo, Hrvatski Medijski Servis
HMS: Gosp. Ljubiću, kako objašnjavate izniman uspijeh koji je na izborima ostvarila koalicije koju su činile stranke HNS-a, predvođene HDZ BiH?
LJUBIĆ Hrvatski birači, svjesni povijesne važnosti ovih izbora, su odlučili pružiti plebiscitarnu podršku kandidatima stranaka Hrvatskog narodnog sabora jer su ispravno ocijenili da jedino oni jamče vjerodostojan politički odgovor u obrani hrvatskog prava na Bosnu i Hercegovinu. Prava koje nam je ugroženo kako ustavnim aranžmanima tako i projektima dijela političkih oligarhija iz drugih naroda, što je najzornije pokazano nakon prošlog izbornog ciklusa.
Svaki politički Hrvat, odlučan biti slobodan čovjek, pripadnik slobodnog naroda, slobodan razvijati se u svom kulturnom i nacionalnom identitetu, slobodno raspolagati prirodnim resursima, koje su nam ostavili naši preci, i slobodno raspolagati rezultatima svog rada 12. listopada nije niti imao alternative osim dati glas Koaliciji Hrvatskog narodnog sabora. Kao što vidimo većina je tako i postupila. Međutim, ovaj uspjeh koalicije Hrvatskog narodnog sabora, ovu podršku Naroda treba tretirati samo kao kratkoročni kredit koji ne smije biti prokockan!!!
U narednom četverogodišnjem mandatu mora doći do izmjena Ustava i Izbornog zakona koji će i Hrvatima omogućiti da bez straha od nametanja političke volje drugih brojnijih naroda izaberu legitimne predstavnike i u Predsjedništvo BiH i u domove naroda parlamenata entiteta i B i H.Također, mora se napraviti značajan napredak prema euroatlantskim integracijama, ili još važnije ubrzano usvajanje standarda u ekonomiji i socijalnoj sferi koji vrijede u tim integracijama.
HMS: Stranke koje su sudjelovae u majorizaciji Hrvata, koje imaju ili hrvatski predznak, ili su im čelnici Hrvati, poput HSP-a, stranke Živka Budimira, Lijanovićeve stranke, na ovim izborima su gotovo pometene s političke scene. Kako to objašnjavate?
LJUBIĆ: Oni su dobili što su zaslužili, a oni koji su slično pokušali tijekom ovog izbornog procesa i svi oni koji bi to mogli pokušati u budućnosti dobili su poruku što ih čeka na sljedećim izborima. To međutim nije nikakva zadovoljština svima nama prvenstveno Hrvatima u Bosni i Hercegovini. Naime Bosna i Hercegovina se još dugo neće oporaviti od posljedica tzv „Alijanse za promjene“ a svih posljedica „Platforme“ još nismo niti svjesni.
HMS: Osim hrvatskih platformaša, izborni debakl dožvio je, očekivano, i tvorac Platforme SDP i lider te stranke Zlatko Lagumdžija, koji nije izabran u Parlament BiH. Paradoksalno je, međutim, to što je SDA, iako je činila Platformu, izašla kao relativni pobjednik u bošnjačkom biračkom tijelu. Kako to objasniti?
LJUBIĆ: Bez obzira koliko to izgledalo kontradiktorno to nije teško objasniti. SDP-u i njegovom vodstvu su došle na naplatu sve greške u politici Stranke uključujući kadrovske te svi grijesi prema Državi i građanima Bosne i Hercegovine posebice zadnjih 14 godina. Činjenica je da se SDP, svaki puta kada je dobio priliku da dominantno sudjeluje u kreiranju politika u Bosni i Hercegovini, pokazao kao remetilački faktor. Zašto! Pa zato što su, uz sve devijacije vodstva i krivog predstavljanja, od Bosne i Hercegovine pokušali napraviti ono što ona ne može biti. Bosna i Hercegovina može postati funkcionalna, stabilna i samoodrživa samo kao dogovor legitimnih predstavnika tri njena konstitutivna naroda.
Istina i u politici SDA je od samog početka prisutna želja da se Bosna i Hercegovina konstituira kao „građanska“ država s dominacijom većine, ali u isto vrijeme u njihovoj legitimaciji jasno piše da su oni stranka bošnjačko-muslimanskog političko-konfesionalnog i kulturnog kruga. Bez obzira na relativnu većinu u Državi i apsolutnu većinu u Federaciji i na osnovu toga na mogućnost unutar bošnjačkog političkog pluralizma, bez straha od gubitka legitimnog predstavljanja, većina Bošnjaka muslimana je ipak u SDA prepoznala politiku s kojom se najbolje mogu identificirati. Pri tome je očito nevažno koliko su i oni odgovorni zajedno s SDP-om za sve promašaje u ekonomsko-socijalnoj sferi zadnjih godina. Kao takvi dobivaju podršku od Bošnjaka muslimana. Kao takvi su se u prošlosti pokazali kao konstruktivniji partner predstavnicima druga dva naroda u traženju rješenja za Bosnu i Hercegovinu onakvu kakva ona jedino može biti.
Konačno, bez obzira na pametovanja političkih analitičara i komentatora lijeve provenijencije, međunarodnih poklisara i namjesnika te dijela različitih „eksperata“ NGO sektora, dobro plaćenih od različitih neoliberalnih fondacija, tvrdim da je narod (pri tome misleći na pripadnike svih naroda u Bosni i Hercegovini, što je naravno i većina građana) pametniji od njih. Narod je i ovaj put racionalno glasovao i tako će biti sve dotle dok se Bosna i Hercegovina konačno ne uredi onakvom kakva jedno može biti tj. država kao dogovor, tri njena konstitutivna naroda. Sve dotle dok ne dođemo do ustavnog rješenja koje će omogućiti da našim političkim postupcima upravljaju tri interesa umjesto tri straha; strah jednih o gubitka države, strah drugih od gubitka autonomije, strah trećih od gubitka političkog subjektiviteta odnosno prava na Bosnu i Hercegovinu. Sve dotle dok ne dođemo u fazu nečega što je jedan filozof nazvao kao „ustavni patriotizam“, bez potrebe da se svi skupa jednako emocionalno određujemo prema simbolima koji određuju naše različite identitete iz dalje ili bliže prošlosti. Sve dotle će autentični predstavnici političke volje tri konstitutivna naroda a to su iste politike pa ako hoćete i iste stranke dobivati ovakvu potporu naroda. E sad pitanje pametnjakovićima koji i danas po deseti put zadnjih dvadesetak godina ponavljaju iste mantre, kako narod je narod iznova bira vlastite grobare neka odluče za što su, mijenjati sistem ili narod. Ja sam za ovo prvo, koliko god to izgledalo teško
HMS: Predsjednik HDZ 1990 gosp. Raguž objašnjavajući razloge svog i neuspijeha HDZ 1990 kazao je kako su oni platili cijenu političkom jednoumlju. Istovremeno je ustvrdio kako je on u utrci za hrvatskog člana Predsjedništva BiH ostvario “dvostruki legitimitet”. Vaš komentar?
LJUBIĆ: Tvrdim da će račun za taj „dvostruki legitimitet“ tek stići, vjerojatno već na sljedećim lokalnim izborima. To je politički oportunizam prijetvoran i prema Prvima i prema Drugima. Nadalje taj koncept se već pokazao kao štetan za međunacionalne odnose u BiH. To su na ovim izborima Hrvati plebiscitarno odbacili a nije naišao ni na prihvaćanje kod Bošnjaka barem ne toliko koliko su akteri „dvostrukog legitimiteta“ očekivali. To je kvazigrađanska politika i ne može biti ni alternativa ni doprinos pluralizaciji političke scene.
Govoriti o jednoumlju kada povijesna odgovornost traži zajedništvo je zamjena teza. Ja sam zadnji koji bi podržao jednoumlje. Konačno to sam svjedočio i kao sudionik Hrvatskog proljeća (1968-1971) i 1990., kada sam sudjelovao u osnivanju HDZ u Bosni i Hercegovini kao 2006. kada sam osnovao i HDZ 1990, kojoj sam dao i ime.
Nije problem niti višestranačje u okviru hrvatskog političkog spektra. Da se opet vratim na početak našeg razgovora, nije problem što je 2010. postojao HSP, koji je u koaliciji koju sam ja vodio, ušao u parlamente na svim razinama. Problem je što je HSP uradio to što je uradio tj. pristao biti instrumentom negiranja hrvatske političke volje. Nije problem to što postoji HDZ 1990, niti što o modalitetima rješavanja ekonomskih i socijalnih pitanja možda drugačije razmišlja, nego neka druga stranka u HNS-u. Problem je u tome što vodstvo HDZ 1990 nije bilo spremno na zajednički nastup na izborima niti tamo gdje je zbog ustavnih rješenja hrvatska pozicija ranjiva. Problem je u tome što je lider Stranke, udvarajući se glasačima nehrvatske nacionalnosti, pokušao zauzeti hrvatsko mjesto u Predsjedništvu glasovima nehrvata, usprkos većinskoj političkoj volji hrvatskog naroda.
Stoga je sasvim legitimno pitanje koje sebi postavlja sve više aktualnih članova HDZ 1990, koliko je politika njihove stranke još uvijek hrvatska politika i kuda ide njihova stranka. Ja kao i skoro svi osnivači HDZ 1990 smo za sebe već znatno prije izbora odgovorili na to pitanje. Nikome ne želim nametati svoje stajalište, svaka politički odgovorna osoba, a članovi stranaka bi to prije svih morali biti, neka sami za sebe pronađu odgovor. Želim samo reći da je Hrvatima jednako tako i Srbima i Bošnjacima u ovom povijesnom trenutku potrebno legitimno narodno političko predstavljanje, a posebice je Hrvatima danas potrebita hrvatska politika, hrvatska politika bosanskohercegovačke odgovornosti i europske perspektive, kako napisah u prvom programu prilikom osnivanja HDZ 1990. Takvu politiku ja prepoznajem u politici stranaka koalicije Hrvatskog narodnog sabora, koju su kao takvu prepoznali i hrvatski birači na zadnjim izborima. Kao predsjednik Glavnog vijeća HNS-a poručujem svima koji tako misle, bez obzira iz koje stranke dolaze, da su im vrata HNS-a otvorena. Da parafraziram Bibliju, posla u gospodarevom vinogradu ima dovoljno i uz istu nagradu kako za one koji su došli oko šeste kao i one koji dođu nakon dvanaeste ure.
HMS: Vjerujete li da je moguće relativno brzo formiranje vlasti?
LJUBIĆ Smatram da je neophodno, a dali će se realizirati vrlo brzo ćemo vidjeti.
HMS: Kakva koalicija u F BiH i BiH bi za Federaciju i za BiH bila najbolja, s aspekta ostvarenja europskih zadaća koje stoje pred BiH i sa stajališta pokretanja gospodarstva, odnosno zaustavljanja daljnjeg gospodarskog, socijalnog i institucionalnog propadanja BiH?
LJUBIĆ: Smatram da bi najbolja bila koalicija sastavljena od istih stranaka po vertikali od županijske, entitetske do državne razine,naravno gdje je to god moguće, uzimajući u obzir činjenicu da npr. stranke pobjednice u entitetu Republika Srpska nemaju zastupnika u većini županija u Federaciji. Nadalje, smatram da to trebaju biti stranke ili koalicije, prijeizborne ili poslije izborne, koje imaju natpolovični izborni legitimitet predstavnika tri konstitutivna naroda. Kod Hrvata je jasno da je to Koalicija stranaka Hrvatskog narodnog sabora predvođena HDZ B i H, čekamo sada da se ista takva većina iskristalizira kod predstavnika druga dva naroda. Konkretno stranke/koalicije pobjednice u Federaciji, one koje nose bošnjački i hrvatski izborni legitimitet, trebaju uspostaviti zajedničke vlade u svim županijama gdje je to god moguće te izvršnu i zakonodavnu vlast na razini entiteta, uključiti u Vladu Federacije i vlade županija-gdje to ustavi zahtijevaju-predstavnike stranaka/koalicije koje nose srpski izborni legitimitet i s kojima će činiti parlamentarnu većinu na razini Bosne i Hercegovine. Isto tako stranke iz entiteta Republika Srpska koje će formirati zakonodavnu i izvršnu vlast u tom entitetu, trebali bi na mjesta, Ustavom entiteta, predviđena za predstavnike Bošnjaka i Hrvata uključiti predstavnike stranaka s kojima će činiti parlamentarnu većinu na razini Države. Također, bi bilo jako važno da se parlamentarna većina na razini BiH ima dvotrećinsku većinu radi mogućnosti neophodnih ustavnih promjena. To je po meni formula da otkočimo procese kako na euroatlantskom putu tako i nužne reforme neophodne za pokretanje gospodarstva i popravljanje socijalne situacije.
HMS: Što mislite o prijedlogu riješenja presude Sejdić- Fnci prof. dr Dražena Pehara kroz formiranje etničkih izbornih jedinica?
LJUBIĆ: Dobrodošli su svi prijedlozi i ideje. Njih niti dosada nije nedostajalo. Ono čega dosada nije bilo je politička spremnost ili ako hoćete hrabrost i odgovornost da se prihvate moguća rješenja. Mislim da će nakon ovih izbora a posebice ako zakonodavno i izvršnu vlast konstituiramo na način kako sam naprijed naveo i to, čega je jedino nedostajalo, biti sada više odnosno dovoljno.
HMS: Koliko je realno u ovom mandatu očekivati preuređenje BiH kroz koje bi Hrvati dobili federalnu jedinicu?
LJUBIĆ: Uvjet da Bosna i Hercegovina postane funkcionalna, stabilna i samoodrživa, prosperitetna zajednica sposobna i podobna za euroatlantske integracije je korjenita ustavna reforma. Ta reforma mora uključivati i novu ustavnu i administrativnu strukturu, racionalniju i pravedniju od postojeće. To podrazumijeva i novu administrativno-teritorijalnu organizaciju gdje će pozicija sva tri konstitutivna naroda biti tretirana na isti način, a to znači da u tom novom federalnom ustroju svakako mora biti i federalna jedinica ili jedinice s hrvatskom većinom, jednako kao i srpskom i bošnjačkom. Prve i neophodne korake moramo napraviti u sferi izbornog zakonodavstva posebice kada je u pitanju izbor članova Predsjedništva – na što nas tjera i Presuda Europskog suda za ljudska prava- te domova naroda a onda u klimi boljeg međusobnog razumijevanja,sljedeći preporuke Europskog parlamenta, nastaviti razgovore o novom administrativno teritorijalnom uređenju na platformi „federalizma i legitimnog predstavljanja naroda i građana“.
HMS: Očekujete li nakon ovih izbora stabilizaciju stanja u BiH, porast stranih investicija, zaposlenosti. Jeste li optimist?
LJUBIĆ: Sve ovo o čemu sam govorio, odgovarajući na vaša pitanja, bilo bi beskorisno ako rezultat ne bi bio ekonomski razvoj , zapošljavanje i socijalno blagostanje. Jer narod iseljava i to nažalost ona mlada perspektivna i produktivna generacija. Kome treba država bez naroda.
HMS: Na kraju, otkrijte nam vaše planove nakon isteka mandata u Zastupničkom domu Parlamenta BiH?
LJUBIĆ: Ljudi mojega političkog iskustva koje naravno ide s godinama, u etabliranim demokracijama, obično bivaju izabrani u senat ili gornji dom. Istina Bosna i Hercegovina je još „demokracija u razvoju i država u nastajanju“, kako rekoh u jednom govoru u Oslu na Konferenciji predsjednika europskih parlamenata. Uspu neki u Sarajevu su mi na tome zamjerili a ja sam odgovorio protupitanjem zar bi više voljeli da sam rekao država u nestajanju. Malo šale za kraj, što govori o tome da nisam nervozan oko svoje buduće pozicije jer već dugo nisam egzistencijalno ovisan o politici. U svakom slučaju želio bih nastaviti svoj angažman i u okviru institucija Hrvatskog narodnog sabora jer procesi koji su pred nama traži strateško promišljanje, usuglašeno djelovanje, te mudrost i pregovaračke kapacitete. Mislim da svega toga ima i biti će još više u okviru Hrvatskog narodnog sabora Bosne i Hercegovine./HMS/
Razgovarao: Milan Šutalo, Hrvatski Medijski Servis
HMS: Gosp. Ljubiću, kako objašnjavate izniman uspijeh koji je na izborima ostvarila koalicije koju su činile stranke HNS-a, predvođene HDZ BiH?
LJUBIĆ Hrvatski birači, svjesni povijesne važnosti ovih izbora, su odlučili pružiti plebiscitarnu podršku kandidatima stranaka Hrvatskog narodnog sabora jer su ispravno ocijenili da jedino oni jamče vjerodostojan politički odgovor u obrani hrvatskog prava na Bosnu i Hercegovinu. Prava koje nam je ugroženo kako ustavnim aranžmanima tako i projektima dijela političkih oligarhija iz drugih naroda, što je najzornije pokazano nakon prošlog izbornog ciklusa.
Svaki politički Hrvat, odlučan biti slobodan čovjek, pripadnik slobodnog naroda, slobodan razvijati se u svom kulturnom i nacionalnom identitetu, slobodno raspolagati prirodnim resursima, koje su nam ostavili naši preci, i slobodno raspolagati rezultatima svog rada 12. listopada nije niti imao alternative osim dati glas Koaliciji Hrvatskog narodnog sabora. Kao što vidimo većina je tako i postupila. Međutim, ovaj uspjeh koalicije Hrvatskog narodnog sabora, ovu podršku Naroda treba tretirati samo kao kratkoročni kredit koji ne smije biti prokockan!!!
U narednom četverogodišnjem mandatu mora doći do izmjena Ustava i Izbornog zakona koji će i Hrvatima omogućiti da bez straha od nametanja političke volje drugih brojnijih naroda izaberu legitimne predstavnike i u Predsjedništvo BiH i u domove naroda parlamenata entiteta i B i H.Također, mora se napraviti značajan napredak prema euroatlantskim integracijama, ili još važnije ubrzano usvajanje standarda u ekonomiji i socijalnoj sferi koji vrijede u tim integracijama.
HMS: Stranke koje su sudjelovae u majorizaciji Hrvata, koje imaju ili hrvatski predznak, ili su im čelnici Hrvati, poput HSP-a, stranke Živka Budimira, Lijanovićeve stranke, na ovim izborima su gotovo pometene s političke scene. Kako to objašnjavate?
LJUBIĆ: Oni su dobili što su zaslužili, a oni koji su slično pokušali tijekom ovog izbornog procesa i svi oni koji bi to mogli pokušati u budućnosti dobili su poruku što ih čeka na sljedećim izborima. To međutim nije nikakva zadovoljština svima nama prvenstveno Hrvatima u Bosni i Hercegovini. Naime Bosna i Hercegovina se još dugo neće oporaviti od posljedica tzv „Alijanse za promjene“ a svih posljedica „Platforme“ još nismo niti svjesni.
HMS: Osim hrvatskih platformaša, izborni debakl dožvio je, očekivano, i tvorac Platforme SDP i lider te stranke Zlatko Lagumdžija, koji nije izabran u Parlament BiH. Paradoksalno je, međutim, to što je SDA, iako je činila Platformu, izašla kao relativni pobjednik u bošnjačkom biračkom tijelu. Kako to objasniti?
LJUBIĆ: Bez obzira koliko to izgledalo kontradiktorno to nije teško objasniti. SDP-u i njegovom vodstvu su došle na naplatu sve greške u politici Stranke uključujući kadrovske te svi grijesi prema Državi i građanima Bosne i Hercegovine posebice zadnjih 14 godina. Činjenica je da se SDP, svaki puta kada je dobio priliku da dominantno sudjeluje u kreiranju politika u Bosni i Hercegovini, pokazao kao remetilački faktor. Zašto! Pa zato što su, uz sve devijacije vodstva i krivog predstavljanja, od Bosne i Hercegovine pokušali napraviti ono što ona ne može biti. Bosna i Hercegovina može postati funkcionalna, stabilna i samoodrživa samo kao dogovor legitimnih predstavnika tri njena konstitutivna naroda.
Istina i u politici SDA je od samog početka prisutna želja da se Bosna i Hercegovina konstituira kao „građanska“ država s dominacijom većine, ali u isto vrijeme u njihovoj legitimaciji jasno piše da su oni stranka bošnjačko-muslimanskog političko-konfesionalnog i kulturnog kruga. Bez obzira na relativnu većinu u Državi i apsolutnu većinu u Federaciji i na osnovu toga na mogućnost unutar bošnjačkog političkog pluralizma, bez straha od gubitka legitimnog predstavljanja, većina Bošnjaka muslimana je ipak u SDA prepoznala politiku s kojom se najbolje mogu identificirati. Pri tome je očito nevažno koliko su i oni odgovorni zajedno s SDP-om za sve promašaje u ekonomsko-socijalnoj sferi zadnjih godina. Kao takvi dobivaju podršku od Bošnjaka muslimana. Kao takvi su se u prošlosti pokazali kao konstruktivniji partner predstavnicima druga dva naroda u traženju rješenja za Bosnu i Hercegovinu onakvu kakva ona jedino može biti.
Konačno, bez obzira na pametovanja političkih analitičara i komentatora lijeve provenijencije, međunarodnih poklisara i namjesnika te dijela različitih „eksperata“ NGO sektora, dobro plaćenih od različitih neoliberalnih fondacija, tvrdim da je narod (pri tome misleći na pripadnike svih naroda u Bosni i Hercegovini, što je naravno i većina građana) pametniji od njih. Narod je i ovaj put racionalno glasovao i tako će biti sve dotle dok se Bosna i Hercegovina konačno ne uredi onakvom kakva jedno može biti tj. država kao dogovor, tri njena konstitutivna naroda. Sve dotle dok ne dođemo do ustavnog rješenja koje će omogućiti da našim političkim postupcima upravljaju tri interesa umjesto tri straha; strah jednih o gubitka države, strah drugih od gubitka autonomije, strah trećih od gubitka političkog subjektiviteta odnosno prava na Bosnu i Hercegovinu. Sve dotle dok ne dođemo u fazu nečega što je jedan filozof nazvao kao „ustavni patriotizam“, bez potrebe da se svi skupa jednako emocionalno određujemo prema simbolima koji određuju naše različite identitete iz dalje ili bliže prošlosti. Sve dotle će autentični predstavnici političke volje tri konstitutivna naroda a to su iste politike pa ako hoćete i iste stranke dobivati ovakvu potporu naroda. E sad pitanje pametnjakovićima koji i danas po deseti put zadnjih dvadesetak godina ponavljaju iste mantre, kako narod je narod iznova bira vlastite grobare neka odluče za što su, mijenjati sistem ili narod. Ja sam za ovo prvo, koliko god to izgledalo teško
HMS: Predsjednik HDZ 1990 gosp. Raguž objašnjavajući razloge svog i neuspijeha HDZ 1990 kazao je kako su oni platili cijenu političkom jednoumlju. Istovremeno je ustvrdio kako je on u utrci za hrvatskog člana Predsjedništva BiH ostvario “dvostruki legitimitet”. Vaš komentar?
LJUBIĆ: Tvrdim da će račun za taj „dvostruki legitimitet“ tek stići, vjerojatno već na sljedećim lokalnim izborima. To je politički oportunizam prijetvoran i prema Prvima i prema Drugima. Nadalje taj koncept se već pokazao kao štetan za međunacionalne odnose u BiH. To su na ovim izborima Hrvati plebiscitarno odbacili a nije naišao ni na prihvaćanje kod Bošnjaka barem ne toliko koliko su akteri „dvostrukog legitimiteta“ očekivali. To je kvazigrađanska politika i ne može biti ni alternativa ni doprinos pluralizaciji političke scene.
Govoriti o jednoumlju kada povijesna odgovornost traži zajedništvo je zamjena teza. Ja sam zadnji koji bi podržao jednoumlje. Konačno to sam svjedočio i kao sudionik Hrvatskog proljeća (1968-1971) i 1990., kada sam sudjelovao u osnivanju HDZ u Bosni i Hercegovini kao 2006. kada sam osnovao i HDZ 1990, kojoj sam dao i ime.
Nije problem niti višestranačje u okviru hrvatskog političkog spektra. Da se opet vratim na početak našeg razgovora, nije problem što je 2010. postojao HSP, koji je u koaliciji koju sam ja vodio, ušao u parlamente na svim razinama. Problem je što je HSP uradio to što je uradio tj. pristao biti instrumentom negiranja hrvatske političke volje. Nije problem to što postoji HDZ 1990, niti što o modalitetima rješavanja ekonomskih i socijalnih pitanja možda drugačije razmišlja, nego neka druga stranka u HNS-u. Problem je u tome što vodstvo HDZ 1990 nije bilo spremno na zajednički nastup na izborima niti tamo gdje je zbog ustavnih rješenja hrvatska pozicija ranjiva. Problem je u tome što je lider Stranke, udvarajući se glasačima nehrvatske nacionalnosti, pokušao zauzeti hrvatsko mjesto u Predsjedništvu glasovima nehrvata, usprkos većinskoj političkoj volji hrvatskog naroda.
Stoga je sasvim legitimno pitanje koje sebi postavlja sve više aktualnih članova HDZ 1990, koliko je politika njihove stranke još uvijek hrvatska politika i kuda ide njihova stranka. Ja kao i skoro svi osnivači HDZ 1990 smo za sebe već znatno prije izbora odgovorili na to pitanje. Nikome ne želim nametati svoje stajalište, svaka politički odgovorna osoba, a članovi stranaka bi to prije svih morali biti, neka sami za sebe pronađu odgovor. Želim samo reći da je Hrvatima jednako tako i Srbima i Bošnjacima u ovom povijesnom trenutku potrebno legitimno narodno političko predstavljanje, a posebice je Hrvatima danas potrebita hrvatska politika, hrvatska politika bosanskohercegovačke odgovornosti i europske perspektive, kako napisah u prvom programu prilikom osnivanja HDZ 1990. Takvu politiku ja prepoznajem u politici stranaka koalicije Hrvatskog narodnog sabora, koju su kao takvu prepoznali i hrvatski birači na zadnjim izborima. Kao predsjednik Glavnog vijeća HNS-a poručujem svima koji tako misle, bez obzira iz koje stranke dolaze, da su im vrata HNS-a otvorena. Da parafraziram Bibliju, posla u gospodarevom vinogradu ima dovoljno i uz istu nagradu kako za one koji su došli oko šeste kao i one koji dođu nakon dvanaeste ure.
HMS: Vjerujete li da je moguće relativno brzo formiranje vlasti?
LJUBIĆ Smatram da je neophodno, a dali će se realizirati vrlo brzo ćemo vidjeti.
HMS: Kakva koalicija u F BiH i BiH bi za Federaciju i za BiH bila najbolja, s aspekta ostvarenja europskih zadaća koje stoje pred BiH i sa stajališta pokretanja gospodarstva, odnosno zaustavljanja daljnjeg gospodarskog, socijalnog i institucionalnog propadanja BiH?
LJUBIĆ: Smatram da bi najbolja bila koalicija sastavljena od istih stranaka po vertikali od županijske, entitetske do državne razine,naravno gdje je to god moguće, uzimajući u obzir činjenicu da npr. stranke pobjednice u entitetu Republika Srpska nemaju zastupnika u većini županija u Federaciji. Nadalje, smatram da to trebaju biti stranke ili koalicije, prijeizborne ili poslije izborne, koje imaju natpolovični izborni legitimitet predstavnika tri konstitutivna naroda. Kod Hrvata je jasno da je to Koalicija stranaka Hrvatskog narodnog sabora predvođena HDZ B i H, čekamo sada da se ista takva većina iskristalizira kod predstavnika druga dva naroda. Konkretno stranke/koalicije pobjednice u Federaciji, one koje nose bošnjački i hrvatski izborni legitimitet, trebaju uspostaviti zajedničke vlade u svim županijama gdje je to god moguće te izvršnu i zakonodavnu vlast na razini entiteta, uključiti u Vladu Federacije i vlade županija-gdje to ustavi zahtijevaju-predstavnike stranaka/koalicije koje nose srpski izborni legitimitet i s kojima će činiti parlamentarnu većinu na razini Bosne i Hercegovine. Isto tako stranke iz entiteta Republika Srpska koje će formirati zakonodavnu i izvršnu vlast u tom entitetu, trebali bi na mjesta, Ustavom entiteta, predviđena za predstavnike Bošnjaka i Hrvata uključiti predstavnike stranaka s kojima će činiti parlamentarnu većinu na razini Države. Također, bi bilo jako važno da se parlamentarna većina na razini BiH ima dvotrećinsku većinu radi mogućnosti neophodnih ustavnih promjena. To je po meni formula da otkočimo procese kako na euroatlantskom putu tako i nužne reforme neophodne za pokretanje gospodarstva i popravljanje socijalne situacije.
HMS: Što mislite o prijedlogu riješenja presude Sejdić- Fnci prof. dr Dražena Pehara kroz formiranje etničkih izbornih jedinica?
LJUBIĆ: Dobrodošli su svi prijedlozi i ideje. Njih niti dosada nije nedostajalo. Ono čega dosada nije bilo je politička spremnost ili ako hoćete hrabrost i odgovornost da se prihvate moguća rješenja. Mislim da će nakon ovih izbora a posebice ako zakonodavno i izvršnu vlast konstituiramo na način kako sam naprijed naveo i to, čega je jedino nedostajalo, biti sada više odnosno dovoljno.
HMS: Koliko je realno u ovom mandatu očekivati preuređenje BiH kroz koje bi Hrvati dobili federalnu jedinicu?
LJUBIĆ: Uvjet da Bosna i Hercegovina postane funkcionalna, stabilna i samoodrživa, prosperitetna zajednica sposobna i podobna za euroatlantske integracije je korjenita ustavna reforma. Ta reforma mora uključivati i novu ustavnu i administrativnu strukturu, racionalniju i pravedniju od postojeće. To podrazumijeva i novu administrativno-teritorijalnu organizaciju gdje će pozicija sva tri konstitutivna naroda biti tretirana na isti način, a to znači da u tom novom federalnom ustroju svakako mora biti i federalna jedinica ili jedinice s hrvatskom većinom, jednako kao i srpskom i bošnjačkom. Prve i neophodne korake moramo napraviti u sferi izbornog zakonodavstva posebice kada je u pitanju izbor članova Predsjedništva – na što nas tjera i Presuda Europskog suda za ljudska prava- te domova naroda a onda u klimi boljeg međusobnog razumijevanja,sljedeći preporuke Europskog parlamenta, nastaviti razgovore o novom administrativno teritorijalnom uređenju na platformi „federalizma i legitimnog predstavljanja naroda i građana“.
HMS: Očekujete li nakon ovih izbora stabilizaciju stanja u BiH, porast stranih investicija, zaposlenosti. Jeste li optimist?
LJUBIĆ: Sve ovo o čemu sam govorio, odgovarajući na vaša pitanja, bilo bi beskorisno ako rezultat ne bi bio ekonomski razvoj , zapošljavanje i socijalno blagostanje. Jer narod iseljava i to nažalost ona mlada perspektivna i produktivna generacija. Kome treba država bez naroda.
HMS: Na kraju, otkrijte nam vaše planove nakon isteka mandata u Zastupničkom domu Parlamenta BiH?
LJUBIĆ: Ljudi mojega političkog iskustva koje naravno ide s godinama, u etabliranim demokracijama, obično bivaju izabrani u senat ili gornji dom. Istina Bosna i Hercegovina je još „demokracija u razvoju i država u nastajanju“, kako rekoh u jednom govoru u Oslu na Konferenciji predsjednika europskih parlamenata. Uspu neki u Sarajevu su mi na tome zamjerili a ja sam odgovorio protupitanjem zar bi više voljeli da sam rekao država u nestajanju. Malo šale za kraj, što govori o tome da nisam nervozan oko svoje buduće pozicije jer već dugo nisam egzistencijalno ovisan o politici. U svakom slučaju želio bih nastaviti svoj angažman i u okviru institucija Hrvatskog narodnog sabora jer procesi koji su pred nama traži strateško promišljanje, usuglašeno djelovanje, te mudrost i pregovaračke kapacitete. Mislim da svega toga ima i biti će još više u okviru Hrvatskog narodnog sabora Bosne i Hercegovine./HMS/
