Zadnjih dana svjedoci smo brutalnih napada na Katoličku crkvu i osobno na kardinala Puljića u BiH, pa čak i na samu slobodu ispovijedanja vjere. Tko to ima pravo da prijeti zabranom svete Mise? Od koga to dolazi? Kome je to potrebno u vremenu kada ova zemlja svakodnevno izbacuje nove i nove milijunske afere krađe, nepotizma, prijevare? Zašto sa vlastitog lopovluka skrenuti sve na stranu napada Hrvata i njihove najsvetije molitve?
Kada se pogleda struktura i mentalni sklop onih koji potiču na tu silnu mržnju prema katolicima i Hrvatima u BiH uopće, onda i ne čudi sve sto se događa zadnjih dana. To su uglavnom ljudi koji nemaju ama baš nikakve veze sa katoličkom vjerom i njenim dogmama. Trebali bi znati barem to da je sveta Misa najsvetija molitva katolika. Ustanovljena je od samoga Spasitelja Isusa Krista na Veliki Četvrtak i kao takva uspomena je na njegovu posljednju večeru i zalog da je uvijek sa svojim vjernicima. Katolicima i Hrvatima je to opće poznato i to je za njih najuzvišenija i najsvetija molitva. Iznad svete Mise ne postoji veća molitva.
Postavlja se pak, s druge strane niz pitanja: Zašto šuti katolička Crkva u BiH? Zašto na ovakve napade šute predstavnici ambasada katoličkih zemalja u BiH? ili barem onih koji se izjašnjavaju kao katoličke zemlje, Zašto nitko nije stao u obranu prava ispovijedanja vjere i prava na obranu svete Mise bilo kada i bilo gdje? Zašto šuti i Islamska zajednica u BiH? Kako bi se osjećali da se njima slične stvari događaju ili pokušaju zabraniti? Zašto se protivi Srpska pravoslavna crkva kada i oni rade slične obrede? – a nekada su i blagoslivljali i pozivali na rat, osvetu, ubijanje. Zašto se javlja senilni Židovski starac u BiH Jakob Finci? Zašto on uvijek, kao kakva striptizeta, za sitan novac ispliva u prvi plan kada to odgovara sarajevskoj čaršiji pa ga se gurne u prve redove napada na Hrvate i Katoličku Crkvu u BiH? – pa zato što će glas podići Izraelsko veleposlanstvo, a Izrael svakodnevno muči i ubija Arape i nikom ništa. Zašto politički predstavnici hrvatskoga naroda u BiH skoro da ne otvaraju usta? Niz je pitanja koja traže odgovor, ali i konkretnu obranu od napada takozvanih antifašista.
Jedno je samo sigurno: velikobošnjačka politika pod krinkom lažnog antifašizma skinula je maske! I dok Sarajevom distribuiraju letke u kojima pozivaju na prosvjed i zaustavljanje održavanja pazite sada, „sramnog obreda“, zar time ne čine isto ono što su nacisti i fašisti u svoje vrijeme činili sa svojim letcima.
Napad je najviše usmjeren od strane onih koji slijede ideologiju „ćopavog zagorca“, jednog od najvećih krvopija 20. stoljeća. Osvetnici, krvoloci, takozvani antifašisti počinili su ništa manje strašne zločine kao i oni protiv kojih su se borili. Nipošto se ne može i ne smije reći da su fašisti bili nevini. Nisu, to je nesporno. Da, počinili su strašne zločine. Je li zaista bilo krajnje rješenje na zločin odgovoriti zločinom? Nije, ali je učinjeno. To je tužna i okrutna povijest ovih naroda. Naš mentalni sklop je nažalost takav da mi i 75 godina nakon završetka Drugog Svjetskog rata nismo izišli iz njega, dok je većina stanovništva ovoga planeta već i zaboravila na to užasno razdoblje ljudske povijesti. Još ga živimo i još uvijek su nam glavna tema Ustaše, Četnici, Partizani, Hrvatsko cvijeće. Hoćemo li ikada smoći snage i izići iz vlastite mračne prošlosti i okrenuti se budućnosti. Nema u ovakvim trenutnim napadima i uzajamnoj mržnji nikakve budućnosti za našu djecu. Ovako se uništava i razgrađuje i onako krhki suživot i ruši vlastita zemlja. A možda je i suživot ipak samo lažan??
Zbog toga ovi napadi nisu samo napadi na kardinala, nego i na sve katolike u BiH. Doslovno su im na glave postavljene mete, a sve zbog toga što žele moliti za nevino ubijene po raznim stratištima. Zar su to dobrosusjedski odnosi da se nekome zabranjuje moliti, da ga se vješa na stup srama, da mu se ugrožava sigurnost u vlastitoj domovini. Ako pak znamo da su Hrvati u Sarajevu politički mrtvi, da oni tamo nemaju nikakve političke predstavnike, da su tu spali na „nekoliko“ starijih osoba, onda smo svjesni da će se lako obračunati sa njima. Licemjerno i neljudski od „komšija“. Od uvijek „tolerantnog“ Sarajeva. Na kraju, to i ne čudi kada se zna od koga je to sve poteklo.
No, lijepo bi bilo da i „antifašističke bukadžije“ iz Sarajeva pogledaju koliko im ulica nosi imena bivših fašističkih suradnika, Pavelićevih sljedbenika i Hitlerovih okupatora. Ali to njima nije tema i ako, navodno, dobro znaju tko je bio Mustafa Busuladžić, Enver Čolaković, Sulejman Pačariz Hodža, Husein efendija Đozo, Muhamed efendija Pandža, Osman efendija Rastoder, Reis Fahim Spahi i drugi. Mnogi od njih su se izjašnjavali kao Hrvati islamske vjeroispovijesti i nitko nikada nije digao glas da se ploče sa ovim imenima u nazivima ulica maknu iz „antifašističkog“ Sarajeva. Nadam se da će prosvjednici protiv Mise proći barem jednom i od ovih ulica pa da sami sebi začepe usta.
Tužno je kada ti se petlja u tvoje vjerske obveze onaj koji se u to ne razumije, ili u opće nije tvoje vjere. Obveza i dužnost svakoga katolika je moliti za svoje pokojne. Kome to i zašto smeta i zbog čega se stvorila ovakva klima netrpeljivosti najbolje bi pak bilo upitati upravo one koje je sam Vinko kardinal Puljić pozivao na svoje blagdanske prijeme, one kojima je otvarao vrata i pomagao u ime prijateljstva, susjedstva, suživota. Neka jasno kažu da nisu za suživot, poštenije je, nego da glume lažne prijatelje, a u biti su ništa drugo do li licemjeri.
„Tko je od vas bez grijeha, neka prvi baci kamen!“ – Iv 8, 1-11
F. Iličić
Kada se pogleda struktura i mentalni sklop onih koji potiču na tu silnu mržnju prema katolicima i Hrvatima u BiH uopće, onda i ne čudi sve sto se događa zadnjih dana. To su uglavnom ljudi koji nemaju ama baš nikakve veze sa katoličkom vjerom i njenim dogmama. Trebali bi znati barem to da je sveta Misa najsvetija molitva katolika. Ustanovljena je od samoga Spasitelja Isusa Krista na Veliki Četvrtak i kao takva uspomena je na njegovu posljednju večeru i zalog da je uvijek sa svojim vjernicima. Katolicima i Hrvatima je to opće poznato i to je za njih najuzvišenija i najsvetija molitva. Iznad svete Mise ne postoji veća molitva.
Postavlja se pak, s druge strane niz pitanja: Zašto šuti katolička Crkva u BiH? Zašto na ovakve napade šute predstavnici ambasada katoličkih zemalja u BiH? ili barem onih koji se izjašnjavaju kao katoličke zemlje, Zašto nitko nije stao u obranu prava ispovijedanja vjere i prava na obranu svete Mise bilo kada i bilo gdje? Zašto šuti i Islamska zajednica u BiH? Kako bi se osjećali da se njima slične stvari događaju ili pokušaju zabraniti? Zašto se protivi Srpska pravoslavna crkva kada i oni rade slične obrede? – a nekada su i blagoslivljali i pozivali na rat, osvetu, ubijanje. Zašto se javlja senilni Židovski starac u BiH Jakob Finci? Zašto on uvijek, kao kakva striptizeta, za sitan novac ispliva u prvi plan kada to odgovara sarajevskoj čaršiji pa ga se gurne u prve redove napada na Hrvate i Katoličku Crkvu u BiH? – pa zato što će glas podići Izraelsko veleposlanstvo, a Izrael svakodnevno muči i ubija Arape i nikom ništa. Zašto politički predstavnici hrvatskoga naroda u BiH skoro da ne otvaraju usta? Niz je pitanja koja traže odgovor, ali i konkretnu obranu od napada takozvanih antifašista.
Jedno je samo sigurno: velikobošnjačka politika pod krinkom lažnog antifašizma skinula je maske! I dok Sarajevom distribuiraju letke u kojima pozivaju na prosvjed i zaustavljanje održavanja pazite sada, „sramnog obreda“, zar time ne čine isto ono što su nacisti i fašisti u svoje vrijeme činili sa svojim letcima.
Napad je najviše usmjeren od strane onih koji slijede ideologiju „ćopavog zagorca“, jednog od najvećih krvopija 20. stoljeća. Osvetnici, krvoloci, takozvani antifašisti počinili su ništa manje strašne zločine kao i oni protiv kojih su se borili. Nipošto se ne može i ne smije reći da su fašisti bili nevini. Nisu, to je nesporno. Da, počinili su strašne zločine. Je li zaista bilo krajnje rješenje na zločin odgovoriti zločinom? Nije, ali je učinjeno. To je tužna i okrutna povijest ovih naroda. Naš mentalni sklop je nažalost takav da mi i 75 godina nakon završetka Drugog Svjetskog rata nismo izišli iz njega, dok je većina stanovništva ovoga planeta već i zaboravila na to užasno razdoblje ljudske povijesti. Još ga živimo i još uvijek su nam glavna tema Ustaše, Četnici, Partizani, Hrvatsko cvijeće. Hoćemo li ikada smoći snage i izići iz vlastite mračne prošlosti i okrenuti se budućnosti. Nema u ovakvim trenutnim napadima i uzajamnoj mržnji nikakve budućnosti za našu djecu. Ovako se uništava i razgrađuje i onako krhki suživot i ruši vlastita zemlja. A možda je i suživot ipak samo lažan??
Zbog toga ovi napadi nisu samo napadi na kardinala, nego i na sve katolike u BiH. Doslovno su im na glave postavljene mete, a sve zbog toga što žele moliti za nevino ubijene po raznim stratištima. Zar su to dobrosusjedski odnosi da se nekome zabranjuje moliti, da ga se vješa na stup srama, da mu se ugrožava sigurnost u vlastitoj domovini. Ako pak znamo da su Hrvati u Sarajevu politički mrtvi, da oni tamo nemaju nikakve političke predstavnike, da su tu spali na „nekoliko“ starijih osoba, onda smo svjesni da će se lako obračunati sa njima. Licemjerno i neljudski od „komšija“. Od uvijek „tolerantnog“ Sarajeva. Na kraju, to i ne čudi kada se zna od koga je to sve poteklo.
No, lijepo bi bilo da i „antifašističke bukadžije“ iz Sarajeva pogledaju koliko im ulica nosi imena bivših fašističkih suradnika, Pavelićevih sljedbenika i Hitlerovih okupatora. Ali to njima nije tema i ako, navodno, dobro znaju tko je bio Mustafa Busuladžić, Enver Čolaković, Sulejman Pačariz Hodža, Husein efendija Đozo, Muhamed efendija Pandža, Osman efendija Rastoder, Reis Fahim Spahi i drugi. Mnogi od njih su se izjašnjavali kao Hrvati islamske vjeroispovijesti i nitko nikada nije digao glas da se ploče sa ovim imenima u nazivima ulica maknu iz „antifašističkog“ Sarajeva. Nadam se da će prosvjednici protiv Mise proći barem jednom i od ovih ulica pa da sami sebi začepe usta.
Tužno je kada ti se petlja u tvoje vjerske obveze onaj koji se u to ne razumije, ili u opće nije tvoje vjere. Obveza i dužnost svakoga katolika je moliti za svoje pokojne. Kome to i zašto smeta i zbog čega se stvorila ovakva klima netrpeljivosti najbolje bi pak bilo upitati upravo one koje je sam Vinko kardinal Puljić pozivao na svoje blagdanske prijeme, one kojima je otvarao vrata i pomagao u ime prijateljstva, susjedstva, suživota. Neka jasno kažu da nisu za suživot, poštenije je, nego da glume lažne prijatelje, a u biti su ništa drugo do li licemjeri.
„Tko je od vas bez grijeha, neka prvi baci kamen!“ – Iv 8, 1-11
F. Iličić
