Mijat Mijo Martinović Rasić iz širokobrijeških Gornjih Mamića još prije pet godina zakoračio je u drugo stoljeće života, a ovih je dana u svojoj 106. taj vitalni starac koji liječnike, srećom, gotovo i ne poznaje, zauvijek upisan u povijest Sveučilišne kliničke bolnice Mostar kao najstariji operirani pacijent ikad u toj zdravstvenoj ustanovi, piše Večernji list.
Težak životni put Nakon što je operativni zahvat zbog prijeloma desnog kuka uspješno prošao, Mijat se dobro oporavlja, a za već nekoliko dana mogao bi doma, u svoje rodne Mamiće nedaleko od Kočerina. Ovaj jedan od najstarijih Hercegovaca nije prvi put u Večernjaku. Taj lucidni starac još prije nešto više od mjesec i pol, 13. rujna, ugostio je Večernjakovu ekipu na proslavi svoga 105. rođendana. Uvijek zanimljiv, prepun životnih priča, onih tužnih, ali i sretnih, i ovog je puta bio susretljiv. Prošao je Mijo i ratove, preživio Bleiburg i Križni put te druge torture, ali nije se predavao...
- Malo me boli, ostalih tegoba nemam - bilo je prvo što je Mijat nakon buđenja iz opće anestezije i operativnog zahvata zbog prijeloma kuka kazao medicinskom osoblju Traumatologije SKB-a Mostar uz upit: “Kad će ručak?” Dr. Vjeran Vidić, specijalist opće kirurgije koji je Mijata uspješno operirao, otkrio je za Večernjak kako je kada je taj 105-godišnjak primljen u bolnicu 21. listopada zbog prijeloma desnog kuka bio pomalo skeptičan kada je u dokumentima ugledao 1917. kao godinu pacijentova rođenja. Nije mu se stoga “na prvu” bilo lako ni upustiti u operativni zahvat.
Težak životni put Nakon što je operativni zahvat zbog prijeloma desnog kuka uspješno prošao, Mijat se dobro oporavlja, a za već nekoliko dana mogao bi doma, u svoje rodne Mamiće nedaleko od Kočerina. Ovaj jedan od najstarijih Hercegovaca nije prvi put u Večernjaku. Taj lucidni starac još prije nešto više od mjesec i pol, 13. rujna, ugostio je Večernjakovu ekipu na proslavi svoga 105. rođendana. Uvijek zanimljiv, prepun životnih priča, onih tužnih, ali i sretnih, i ovog je puta bio susretljiv. Prošao je Mijo i ratove, preživio Bleiburg i Križni put te druge torture, ali nije se predavao...
- Malo me boli, ostalih tegoba nemam - bilo je prvo što je Mijat nakon buđenja iz opće anestezije i operativnog zahvata zbog prijeloma kuka kazao medicinskom osoblju Traumatologije SKB-a Mostar uz upit: “Kad će ručak?” Dr. Vjeran Vidić, specijalist opće kirurgije koji je Mijata uspješno operirao, otkrio je za Večernjak kako je kada je taj 105-godišnjak primljen u bolnicu 21. listopada zbog prijeloma desnog kuka bio pomalo skeptičan kada je u dokumentima ugledao 1917. kao godinu pacijentova rođenja. Nije mu se stoga “na prvu” bilo lako ni upustiti u operativni zahvat.
Kirurg dr. Vjeran Vidić koji je operirao Miju, jednog od najstarijih Hercegovaca, na Traumatologiji SKB-a Mostar
- No nakon što su pacijenta pregledali internist i anesteziolog te nakon njihovih nalaza i mišljenja, pripremili smo ga za operaciju. Svi vitalni znakovi bili su uredni. Pacijent ne pije nikakve lijekove za liječenje kroničnih bolesti, poput visokog krvnog tlaka ili dijabetesa. Operativni zahvat uspješno je obavljen 25. listopada, poslijeoperativni oporavak protječe uredno i ako sve bude kao dosad, Mijat će već za nekoliko dana kući - kazao nam je dr. Vidić.
Dr. Vidiću na operaciji je asistirao specijalizant opće kirurgije dr. Danijel Prlić, a svakako treba spomenuti i dr. Kristijana Juku, ortopeda i šefa Traumatologije SKB-a Mostar, na kojoj je Mijat i operiran te se uspješno oporavlja. Od samoga dolaska, potvrđuje nam dr. Vidić, Mijat je bio svjestan te je sam odlučio o svojoj operaciji i pristao na nju. Osim što malo slabije čuje, za Mijata dr. Vidić kaže da je iznenađujuće vitalan za svoje godine.
- Problem je što slabo vidim, a još slabije čujem pa teško raspoznajem ljude - požalio se na svoj slab sluh i sam Mijat našem novinaru na nedavnoj rođendanskoj proslavi. No nije dopuštao da mu itko pomaže pri kretanju. Srećom, pad koji je nedavno doživio dogodio se dok je hodao, nije bio s visine pa, osim prijeloma kuka, Mijo nije zaradio druge ozljede. Slijedi mu, kad iziđe doma, pet-šest tjedana kretanja uz pomoć hodalice, bez oslanjanja na desnu nogu, a onda i prva kontrola.
- Nakon ponovljenoga rendgena počet ćemo polako vježbati kako bi se pacijent pri hodu počeo ponovno oslanjati na operiranu nogu - kazao nam je dr. Vidić. Bez ijednog lijeka Mijo nam je na nedavnoj proslavi rođendana kazao i kako ne zna čemu može zahvaliti tako dug i iznimno zdrav život, no tvrdi - rijetko se ljuti, puno ne jede, a slatko uopće ne konzumira. Legne najkasnije oko 22 sata, ali je u pet već na nogama. Dobro spava, jede, pije... Čuo je Mijat i za koronu, a u jeku pandemije govorio je:
- Čujem da ta korona napada pluća, a u mene su pluća k’o u diteta i zato je se ne bojim. Ne pijem ni jedan lijek... Mijo, inače, doma redovito gleda televiziju, sluša radio, a ni korištenje mobitela nije mu strano. Već više desetljeća živi sam, supruga mu je davno umrla. Djeca, njih osmero, završila su visoke škole i žive u Splitu, Rijeci, Poreču, Belgiji..., a tek jedno je u Mamićima. Voli Mijat i društvo, no ne voli što se danas ljudi sve manje druže.
Na Mijinim rođendanima okupi se brojna obitelj. Bili su tu i praunuk Josip i prapraunuk...
