Masovni odlazak radno sposobnog stanovništva iz BiH u inozemstvo trebao bi biti alarm poslodavcima i vlastima da osiguraju što bolje uvjete za rad i život radnika, jednoglasni su predstavnici sindikata u oba bh. entiteta.
Sarajevsko Oslobođenje navodi kako je jedno, a vjerojatno i najvažnije pitanje, povećanje i zakonsko definiranje najniže plaće, koja bi, prema mišljenju sindikalaca, trebala biti oko 600 maraka. I jedni i drugi, također, ukazali su na manjkavosti zakona o radu, usvojenih prije tri-četiri godine, te neophodnost socijalnog dijaloga.
Devastacija radničkih prava
Adis Kečo, predstavnik Saveza sindikata BiH, kaže da je ovaj zakon doveo do devastacije radničkih prava i iseljavanja stanovništva. Velikim nedostatkom smatra i nepostojanje općeg kolektivnog ugovora.
''U FBiH nema općeg kolektivnog ugovora koji bi jamčio minimalnu plaću. On je sadržavao i niz drugih važnih odredbi. Smatramo da je takav dokument veoma važan, pa smo utvrdili tekst prijedloga ugovora i dostavili ga Udruženju poslodavaca u FBiH, ali još nismo dobili odgovor'', kaže Kečo u razgovoru za Oslobođenje.
Na tvrdnje poslodavaca da se radnička prava uspješno reguliraju granskim ugovorima, Kečo odgovara konstatacijom da postoje radnici koji nisu ''pokriveni'' ni takvim ugovorima.
Nasuprot mišljenju radnika, predsjednik Udruženja poslodavaca FBiH Adnan Smailbegović ističe da je glavna kvaliteta Zakona o radu to što je ograničio trajanje kolektivnih ugovora.
Štete za proračun
''Ranije su bili neograničeni i prouzrokovali su velike štete za proračun, od oko milijardu KM po osnovu tužbi radnika. To je, uglavnom, bilo u javnom sektoru, ali postojala je opasnost da se prelije i na privatni sektor'', podsjeća Smailbegović, koji navodi razloge zašto nema potrebe za usvajanjem općeg kolektivnog ugovora.
''Izmjenama Zakona o radu predviđeno je da minimalnu plaću, koja je glavni element tog ugovora, definira Vlada FBiH uz konsultacije s Ekonomsko-socijalnim vijećem. Smatramo da se o minimalcu ne treba pregovarati, nego se on treba izvesti na temelju realnih parametara, GDP-a, inflacije, potrošačkih cijena...'', govori Smailbegović, dodajući da zahtjev sindikata za 600 ili 630 maraka nije daleko od realnosti ukoliko se stope doprinosa ne budu povećale.
Naglašava, također, da se koeficijenti za isplatu plaća ne bi trebali vezati za iznos minimalca jer bi, u suprotnom, bile povećane i sve ostale, ''što nije u interesu ni poslodavcima ni sindikatu ni državi''.
Milost i nemilost
Predsjednica Saveza sindikata RS-a Ranka Mišić kaže da se u Srpskoj radi na izmjenama i dopunama Zakona o radu, kojima se pokušava urediti ''dio koji se odnosi na kolektivno pregovaranje, disciplinski postupak i poziciju sindikata u okviru kolektivnog pregovaranja''. U RS-u je opći kolektivni ugovor skoro ispregovaran, jedino je ostalo da se dogovori način isplate regresa. Poslodavci, naime, insistiraju da to bude u ratama.
Mišić je zadovoljna suradnjom s entitetskim premijerom i Vladom RS-a, koji su pristali da regres bude neoporeziv, čime su se odrekli 60 milijuna maraka iz proračuna u korist poslodavaca. Najavljuje i da bi prvo ovogodišnje povećanje minimalne plaće trebalo biti u srpnju, a drugo u studenom ove godine.
Nedostatak u RS-u je, naglašava Mišić, nepostojanje granskih kolektivnih ugovora u realnom sektoru, ''čime su radnici prepušteni volji, odnosno bolje reći milosti ili nemilosti poslodavaca''.
U četiri oka
''Velikom broju poslodavaca je sasvim normalno da s radnikom ispregovara u četiri oka i napiše mu jedan iznos plaće u ugovoru o radu, a da radnik realno dobiva mnogo manje novca. Čelnici Unije poslodavaca još nisu zreli da razumiju da za njih nema profita bez stimuliranja radnika'', ocijenila je Mišić.
Saša Aćić, direktor Unije udruženja poslodavaca RS-a, zadovoljan je aktualnim radnim zakonodavstvom.
''U ovom trenutku naš fokus je na tome kako da dođemo do što većih neto plaća zaposlenih i na taj način osiguramo konkurentnost kompanija i zaustavimo odliv radne snage'', naglašava Ačić, te dodaje da su pregovori o općem kolektivnom ugovoru trenutno u zastoju.
Tvrdi da prosječna plaća u RS-u konstantno raste i da očekuje da će ona za godinu iznositi oko tisuću KM, a najniža oko 50 posto tog iznosa, piše Oslobođenje.
Sarajevsko Oslobođenje navodi kako je jedno, a vjerojatno i najvažnije pitanje, povećanje i zakonsko definiranje najniže plaće, koja bi, prema mišljenju sindikalaca, trebala biti oko 600 maraka. I jedni i drugi, također, ukazali su na manjkavosti zakona o radu, usvojenih prije tri-četiri godine, te neophodnost socijalnog dijaloga.
Devastacija radničkih prava
Adis Kečo, predstavnik Saveza sindikata BiH, kaže da je ovaj zakon doveo do devastacije radničkih prava i iseljavanja stanovništva. Velikim nedostatkom smatra i nepostojanje općeg kolektivnog ugovora.
''U FBiH nema općeg kolektivnog ugovora koji bi jamčio minimalnu plaću. On je sadržavao i niz drugih važnih odredbi. Smatramo da je takav dokument veoma važan, pa smo utvrdili tekst prijedloga ugovora i dostavili ga Udruženju poslodavaca u FBiH, ali još nismo dobili odgovor'', kaže Kečo u razgovoru za Oslobođenje.
Na tvrdnje poslodavaca da se radnička prava uspješno reguliraju granskim ugovorima, Kečo odgovara konstatacijom da postoje radnici koji nisu ''pokriveni'' ni takvim ugovorima.
Nasuprot mišljenju radnika, predsjednik Udruženja poslodavaca FBiH Adnan Smailbegović ističe da je glavna kvaliteta Zakona o radu to što je ograničio trajanje kolektivnih ugovora.
Štete za proračun
''Ranije su bili neograničeni i prouzrokovali su velike štete za proračun, od oko milijardu KM po osnovu tužbi radnika. To je, uglavnom, bilo u javnom sektoru, ali postojala je opasnost da se prelije i na privatni sektor'', podsjeća Smailbegović, koji navodi razloge zašto nema potrebe za usvajanjem općeg kolektivnog ugovora.
''Izmjenama Zakona o radu predviđeno je da minimalnu plaću, koja je glavni element tog ugovora, definira Vlada FBiH uz konsultacije s Ekonomsko-socijalnim vijećem. Smatramo da se o minimalcu ne treba pregovarati, nego se on treba izvesti na temelju realnih parametara, GDP-a, inflacije, potrošačkih cijena...'', govori Smailbegović, dodajući da zahtjev sindikata za 600 ili 630 maraka nije daleko od realnosti ukoliko se stope doprinosa ne budu povećale.
Naglašava, također, da se koeficijenti za isplatu plaća ne bi trebali vezati za iznos minimalca jer bi, u suprotnom, bile povećane i sve ostale, ''što nije u interesu ni poslodavcima ni sindikatu ni državi''.
Milost i nemilost
Predsjednica Saveza sindikata RS-a Ranka Mišić kaže da se u Srpskoj radi na izmjenama i dopunama Zakona o radu, kojima se pokušava urediti ''dio koji se odnosi na kolektivno pregovaranje, disciplinski postupak i poziciju sindikata u okviru kolektivnog pregovaranja''. U RS-u je opći kolektivni ugovor skoro ispregovaran, jedino je ostalo da se dogovori način isplate regresa. Poslodavci, naime, insistiraju da to bude u ratama.
Mišić je zadovoljna suradnjom s entitetskim premijerom i Vladom RS-a, koji su pristali da regres bude neoporeziv, čime su se odrekli 60 milijuna maraka iz proračuna u korist poslodavaca. Najavljuje i da bi prvo ovogodišnje povećanje minimalne plaće trebalo biti u srpnju, a drugo u studenom ove godine.
Nedostatak u RS-u je, naglašava Mišić, nepostojanje granskih kolektivnih ugovora u realnom sektoru, ''čime su radnici prepušteni volji, odnosno bolje reći milosti ili nemilosti poslodavaca''.
U četiri oka
''Velikom broju poslodavaca je sasvim normalno da s radnikom ispregovara u četiri oka i napiše mu jedan iznos plaće u ugovoru o radu, a da radnik realno dobiva mnogo manje novca. Čelnici Unije poslodavaca još nisu zreli da razumiju da za njih nema profita bez stimuliranja radnika'', ocijenila je Mišić.
Saša Aćić, direktor Unije udruženja poslodavaca RS-a, zadovoljan je aktualnim radnim zakonodavstvom.
''U ovom trenutku naš fokus je na tome kako da dođemo do što većih neto plaća zaposlenih i na taj način osiguramo konkurentnost kompanija i zaustavimo odliv radne snage'', naglašava Ačić, te dodaje da su pregovori o općem kolektivnom ugovoru trenutno u zastoju.
Tvrdi da prosječna plaća u RS-u konstantno raste i da očekuje da će ona za godinu iznositi oko tisuću KM, a najniža oko 50 posto tog iznosa, piše Oslobođenje.
