Piše: Esad Hećimović, Oslobođenje
Po povratku sa božićnih i novogodišnjih praznika, u Tužiteljstvu BiH očekuju da dobiju napisanu prvostupanjsku presudu Suda BiH u bugojanskom slučaju, koju je 22. studenog prošle godine usmeno izreklo tročlano sudsko vijeće kojim je predsjedavao sudac Davorin Jukić. Suci su tada osudile Senada Dautovića, jednog od zapovjednika obrane Bugojna, načelnika SJB-a Bugojno i člana Ratnog predsjedništva Bugojna, na 13 godina zatvora, uz usmeno obrazloženje da je sudjelovao u dva odvojena zločinačka pothvata, zajedno sa drugim članovima Ratnog predsjedništva Bugojno: „Senad Dautović je učestvovao u dva odvojena zločinačka poduhvata u kojima je učestvovao veći broj osoba, uključujući Ratno predsjedništvo Općine Bugojno, čiji je predsjednik bio Dževad Mlaćo i u čijem radu su učestvovale starješine ratnih jedinica Armije BiH“. Opisane su tada dvije operacije. Prva je bila izdvajanje i ubijanje navodnih ekstremista među zarobljenim licima hrvatske nacionalnosti. Kao drugi udruženi zločinački pothvat opisano je prisilno vađenje krvi zatočenicima hrvatske nacionalnosti. Dževad Mlaćo, predsjednik Ratnog predsjedništva Bugojna, i Selmo Cikotić, zapovjednik Operativne grupe Zapad Armije BiH, bili su članovi Ratnog predsjedništva Bugojna i, prema tome, sudionici udruženog zločinačkog pothvata. Kada u pravomoćnoj presudi Suda BiH Mlaćo i Cikotić budu imenovani kao sudionici udruženog zločinačkog pothvata, biće ispunjen i posljednji preduvjet za podizanje optužnice protiv ova dva bošnjačka političara. Tužiteljstvo BiH je ranije potvrdilo da su obojica pod istragom za ratne zločine. Obojica su se više puta pojavljivali kao svjedoci na poziv obrane Enesa Handžića, koju je vodio sarajevski odvjetnik Fahrija Karkin, a Cikotić i na poziv sudskog vijeća. Suci su jedino njima dodijelile odvjetnike-savjetnike kako ne bi sami sebe optužili za sudjelovanje u ratnim zločinima. U tome, prema uvjerenju javnosti, odvjetnici nisu uspjeli. „Oslobođenje“ saznaje da bi tužiteljica Slavica Terzić poslije dobivanja prvostupanjske presude mogla da okonča istragu protiv Cikotića i Mlaće podizanjem optužnica za udruženi zločinački pothvat. Osim ove dvojice političara, tužiteljica Terzić ima toliko dokaza i protiv drugih osoba osumnjičenih za ratne zločine u Bugojnu da bi u hapšenja mogla da krene „maricom“, policijskim kombijem, ali za takvu opsežnu policijsko-tužiteljsku i sudsku operaciju protiv naredbodavaca i izvršitelja zločina, koja bi konačno dovela do zatvaranja bugojanskog predmeta u Sudu BiH, nema dovoljno organizacijske potpore niti sredstava. Bugojno je jedan od slučajeva u kojima sva tri naroda prepoznaju zločine u kojima su njihovi sunarodnjaci bili žrtve i traže da svaki od slučajeva dobije pažnju koju zavređuje, ali, nažalost, država nije osigurala ni financijsko-materijalnu niti političku potporu za takvo raščišćavanje sa teretom prošlosti koje i dalje opterećuje međunacionalne i političke odnose u središnjoj Bosni. Američka sutkinja Patricia Ann Whalen je jedan od tri člana sudskog vijeća u bugojanskom procesu. Izvori blisku Sudu BiH vjeruju da se očekuje upravo njen povratak sa praznika kako bi sudsko vijeće finaliziralo konačan tekst presude. Ova sutkinja je ponovno imenovana od 1. listopada 2009. do kraja prijelaznog perioda, koji završava krajem godine. Suci su, vjerojatno, dodatno oprezni u formuliranju pisane verzije poslije odluke Apelacionog vijeća za obnavljanje procesa u slučaju zločina na Korićanskim stijenama. Od 2007. postoje različite interpretacije odnosa američkog veleposlanstva u Sarajevu prema ovom slučaju. Tada su, prema depešama koje su objavljene u aferi Wikileaks, američki diplomati provjeravale da li postoje politički ili drugi motivi tužitelja Tužiteljstva BiH za istragu protiv Cikotića iz dva razloga. Cikotić je bio upravo imenovan za ministra obrane i neki diplomati su u istrazi vidjele moguću opstrukciju Vijeća ministara. Drugi razlog je bio postojanje niza mišljenja, uključujući NATO, da ne postoje dokazi o Cikotićevoj odgovornosti. Kako „Oslobođenje“ saznaje iz izvora bliskih američkoj administraciji, stajalište američkog veleposlanstva je principijelne naravi da svako za koga postoje dokazi o umiješanosti u ratne zločine treba da bude izveden pred lice pravde, ali da nitko nije kriv dok mu se krivnja ne dokaže u regularnom sudskom procesu.
