Napoli je sinoć svladao Romu 0:1 i upisao osma prvenstvenu pobjedu u isto toliko utakmica. Zabijaju preko tri gola po susretu i stvaraju puno više, a primaju malo. Na vrhu su Serije A. Nisu vrhunski rezultati ono što ih čini fantastičnima. Napoli danas igra, bez ikakve dileme, najbolji nogomet u Europi.
Suparnici su lovci na sjene
Napoli ne stvara šanse nakon centaršuteva na postavljenu obranu ili udarcima s 30 metara preko dvojice igrača u bloku. Napoli u svakoj šansi koju stvori, istinski izigra suparnika. Nekad se to dogodi na njihovoj polovici, pa suparnik konstantno kasni, nekad briljantnom rotacijom u završnici jedan od prednje trojke ostane sam i dobije okomicu ravno na gol svaka kretnja im je logična i svaki od 10 igrača u polju u svakom trenutku zauzima idealnu poziciju na terenu – onu koja suigračima otvara najviše prostora, a istovremeno ih štiti od kontranapada. Protiv Rome su oba beka bila izrazito visoko postavljena kako bi za sobom odvukli Romine krilne igrače. To je omogućilo Hamšiku i Jorginhu da se "spuste“ i bez pritiska rade ono u čemu su najbolji – organiziraju igru. Također, okupacija bočnih pozicija preko bekova i izrazito ofenzivna postavka omogućuju krilima da uđu u prostor između linija u sredini i tamo traže loptu. Čini se da u svakom trenutku Napoli ima rješenje za probijanje suparničke obrane po okomici i to nije daleko od istine. Vrhunska organizacija i pozicioniranje u napadu, u kombinaciji s izrazito motoričnim i inteligentnim igračima, uvijek im daju igrača viška tamo gdje suparnik to ne želi.
Estetski dojmljiv, ali i praktičan nogomet
Da Napoli nije jedna od ekipa koja umire u Europi, pokazuju rezultati već drugu sezonu zaredom. Vrlo često loptu će osvojiti u presingu već samo nekoliko sekundi nakon njezina gubitka. Razlog je jednostavan – njeguju igru sitnog veza i pasa, često kombinacije i suradnju 4 ili 5 igrača na malom prostoru. A ako izgube loptu koja je i trebala biti kratka, jednostavna logika kaže kako je potrebno mnogo manje trčati da se izvrši pritisak na nju. Izuzmemo li period od dvadesetak minuta u drugom dijelu kada je Roma dugim loptama donekle stvarala probleme Napoliju, dojam je bio da čitavu utakmicu ne mogu prodisati na lopti. Napoli ne želi igrati samo dok ne izgubi loptu, želi igrati svake sekunde. A postavka u napadu i organizirana geometrija omogućavaju im da igraju već par sekundi nakon što je napad naizgled završio.
Na golu im je luđak koji im savršeno odgovara
Pepe Reina na svojem vrhuncu bio je sjajan golman. Nikad nije bio klasa Casillasa ili Buffona, ali je bio među najboljim golmanima koji nisu ujedno i nogometni besmrtnici. Pa ipak, još od dana u Liverpoolu slavni su njegovi ekscesi, kiksevi i gluposti koji su, ne rijetko, koštali njegovu momčad bodova, a navijače živaca. Ali baš je on pravi tip za ovaj Napoli. Jer ako nije nekim velikanima bio ravan u konstantnosti forme, postavljanju na golu ili psihičkoj snazi, Reina je ponajbolji na svijetu s loptom u nogama. A Napoliju to strahovito treba – golman koji može pogoditi bočnog igrača u trepavicu kada suparnik pritišće zadnju liniju obrane. Treba im golman koji cijeni posjed, ne želi ga izgubiti i ima raspon dodavanja adekvatan veznom igraču. Sve to imaju u osebujnom Kataloncu koji proživljava drugu mladost. Napoli često ciljano priziva pritisak suparničke prednje linije, da bi ih "izolirao“ od ostatka ekipe, pa povratnom loptom na Reinu traže lob-pas preko njih u sredinu terena u kojoj sada ima puno više prostora za igru.
Sarri je genijalac
Marcelo Bielsa, duhovni otac većine vrhunskih nogometnih trenera današnjice, rekao je kako bilo tko može uočiti sjajnog nogometaša, ali samo odličan trener može uočiti dobrog igrača koji može postati sjajan. Ako to vrijedi za ikoga u nogometnom svijetu, onda je to Maurizio Sarri. Svoju sposobnost da igra daleko bolje i efikasnije od realnog gabarita kadra pokazao je još u Empoliju, ali sada se dokazao na puno većoj sceni. Koulibaly pod njegovim vodstvom izgleda kao stoper koji ne smije izmaknuti najvećim svjetskim klubovima. Teško ćete naći središnjeg veznog igrača koji igra u velikoj formi kontinuirano kao Jorginho. Još ćete teže naći nekoga tko je napredovao kao Allen.
Hamšik je od profila talentiranog igrača s propuhom u glavi postao jedan od najpodcjenjenijih igrača današnjice koji je "ljepilo“ koje asistira, zabija, brani, otvara, rotira i vodi igru. Insigne, Mertens i Callejón su od motoričnih krila koja obećavaju postali najbolji europski nogometni trio. Ne u suhoj kvaliteti, ali po međusobnoj kompatibilnosti, kemiji, razumijevanju igre i uloge, danas u nogometu ne postoji ništa bolje. Svijet se opravdano divi Pepu Guardioli, Thomasu Tuchelu i njegovu radu na koji se nadogradio Peter Bosz ili Lucianu Spallettiju. Ali ničija ekipa ne igra tako jednostavno, efikasno i pitko tako kompleksan sustav. Onaj u kojem nema skrivanja, u kojem se suparnika nastoji izigrati svake sekunde na terenu i koji stalno gleda prema suparničkom golu. Maurizio Sarri je neokrunjeni nogometni kralj u posljednje dvije godine, apsolutni trenerski prvak.
Serie A zaista se vraća
Serie A više nije liga koju prosječni gledatelj prestane gledati u drugom kolu jer mu je dosadno gledati tko će završiti drugi, s 10 bodova iza Juventusa. Napoli igra najbolji nogomet koji možete vidjeti bilo gdje na svijetu. Juventus je viceprvak Europe i momčad puna superzvijezda koja uvijek iznova nađe formu onda kada se prvenstvo lomi. Lazio i Inter našli su prave trenere i konačno izgledaju, a i igraju kao ekipe s glavom i repom. Roma je standardna, a vodi ju mladi trener koji itekako razumije kako stvoriti igru. Milan je ulagao dosta, ulagao je pametno i naziru se već prvi rezultati takve politike. Legitiman je stav kako je milanski derbi najiščekivanija utakmica bogatog europskog vikenda. Borba na vrhu je tijesna, ali puno bitnije od toga – u Seriji A igra se sjajan nogomet. Financijski i infrastrukturno još uvijek ima previše problema da bi preuzela primat kao prije 20 godina, ali estetski ova liga ne zaostaje nimalo za onima koje se smatraju najjačima na svijetu. Oporavku od Calciopolija je, čini se, konačno došao kraj. Ona je opet velika liga, ne samo po tradiciji. Bilo je i vrijeme, nedostajala nam je.
Suparnici su lovci na sjene
Napoli ne stvara šanse nakon centaršuteva na postavljenu obranu ili udarcima s 30 metara preko dvojice igrača u bloku. Napoli u svakoj šansi koju stvori, istinski izigra suparnika. Nekad se to dogodi na njihovoj polovici, pa suparnik konstantno kasni, nekad briljantnom rotacijom u završnici jedan od prednje trojke ostane sam i dobije okomicu ravno na gol svaka kretnja im je logična i svaki od 10 igrača u polju u svakom trenutku zauzima idealnu poziciju na terenu – onu koja suigračima otvara najviše prostora, a istovremeno ih štiti od kontranapada. Protiv Rome su oba beka bila izrazito visoko postavljena kako bi za sobom odvukli Romine krilne igrače. To je omogućilo Hamšiku i Jorginhu da se "spuste“ i bez pritiska rade ono u čemu su najbolji – organiziraju igru. Također, okupacija bočnih pozicija preko bekova i izrazito ofenzivna postavka omogućuju krilima da uđu u prostor između linija u sredini i tamo traže loptu. Čini se da u svakom trenutku Napoli ima rješenje za probijanje suparničke obrane po okomici i to nije daleko od istine. Vrhunska organizacija i pozicioniranje u napadu, u kombinaciji s izrazito motoričnim i inteligentnim igračima, uvijek im daju igrača viška tamo gdje suparnik to ne želi.
Estetski dojmljiv, ali i praktičan nogomet
Da Napoli nije jedna od ekipa koja umire u Europi, pokazuju rezultati već drugu sezonu zaredom. Vrlo često loptu će osvojiti u presingu već samo nekoliko sekundi nakon njezina gubitka. Razlog je jednostavan – njeguju igru sitnog veza i pasa, često kombinacije i suradnju 4 ili 5 igrača na malom prostoru. A ako izgube loptu koja je i trebala biti kratka, jednostavna logika kaže kako je potrebno mnogo manje trčati da se izvrši pritisak na nju. Izuzmemo li period od dvadesetak minuta u drugom dijelu kada je Roma dugim loptama donekle stvarala probleme Napoliju, dojam je bio da čitavu utakmicu ne mogu prodisati na lopti. Napoli ne želi igrati samo dok ne izgubi loptu, želi igrati svake sekunde. A postavka u napadu i organizirana geometrija omogućavaju im da igraju već par sekundi nakon što je napad naizgled završio.
Na golu im je luđak koji im savršeno odgovara
Pepe Reina na svojem vrhuncu bio je sjajan golman. Nikad nije bio klasa Casillasa ili Buffona, ali je bio među najboljim golmanima koji nisu ujedno i nogometni besmrtnici. Pa ipak, još od dana u Liverpoolu slavni su njegovi ekscesi, kiksevi i gluposti koji su, ne rijetko, koštali njegovu momčad bodova, a navijače živaca. Ali baš je on pravi tip za ovaj Napoli. Jer ako nije nekim velikanima bio ravan u konstantnosti forme, postavljanju na golu ili psihičkoj snazi, Reina je ponajbolji na svijetu s loptom u nogama. A Napoliju to strahovito treba – golman koji može pogoditi bočnog igrača u trepavicu kada suparnik pritišće zadnju liniju obrane. Treba im golman koji cijeni posjed, ne želi ga izgubiti i ima raspon dodavanja adekvatan veznom igraču. Sve to imaju u osebujnom Kataloncu koji proživljava drugu mladost. Napoli često ciljano priziva pritisak suparničke prednje linije, da bi ih "izolirao“ od ostatka ekipe, pa povratnom loptom na Reinu traže lob-pas preko njih u sredinu terena u kojoj sada ima puno više prostora za igru.
Sarri je genijalac
Marcelo Bielsa, duhovni otac većine vrhunskih nogometnih trenera današnjice, rekao je kako bilo tko može uočiti sjajnog nogometaša, ali samo odličan trener može uočiti dobrog igrača koji može postati sjajan. Ako to vrijedi za ikoga u nogometnom svijetu, onda je to Maurizio Sarri. Svoju sposobnost da igra daleko bolje i efikasnije od realnog gabarita kadra pokazao je još u Empoliju, ali sada se dokazao na puno većoj sceni. Koulibaly pod njegovim vodstvom izgleda kao stoper koji ne smije izmaknuti najvećim svjetskim klubovima. Teško ćete naći središnjeg veznog igrača koji igra u velikoj formi kontinuirano kao Jorginho. Još ćete teže naći nekoga tko je napredovao kao Allen.
Hamšik je od profila talentiranog igrača s propuhom u glavi postao jedan od najpodcjenjenijih igrača današnjice koji je "ljepilo“ koje asistira, zabija, brani, otvara, rotira i vodi igru. Insigne, Mertens i Callejón su od motoričnih krila koja obećavaju postali najbolji europski nogometni trio. Ne u suhoj kvaliteti, ali po međusobnoj kompatibilnosti, kemiji, razumijevanju igre i uloge, danas u nogometu ne postoji ništa bolje. Svijet se opravdano divi Pepu Guardioli, Thomasu Tuchelu i njegovu radu na koji se nadogradio Peter Bosz ili Lucianu Spallettiju. Ali ničija ekipa ne igra tako jednostavno, efikasno i pitko tako kompleksan sustav. Onaj u kojem nema skrivanja, u kojem se suparnika nastoji izigrati svake sekunde na terenu i koji stalno gleda prema suparničkom golu. Maurizio Sarri je neokrunjeni nogometni kralj u posljednje dvije godine, apsolutni trenerski prvak.
Serie A zaista se vraća
Serie A više nije liga koju prosječni gledatelj prestane gledati u drugom kolu jer mu je dosadno gledati tko će završiti drugi, s 10 bodova iza Juventusa. Napoli igra najbolji nogomet koji možete vidjeti bilo gdje na svijetu. Juventus je viceprvak Europe i momčad puna superzvijezda koja uvijek iznova nađe formu onda kada se prvenstvo lomi. Lazio i Inter našli su prave trenere i konačno izgledaju, a i igraju kao ekipe s glavom i repom. Roma je standardna, a vodi ju mladi trener koji itekako razumije kako stvoriti igru. Milan je ulagao dosta, ulagao je pametno i naziru se već prvi rezultati takve politike. Legitiman je stav kako je milanski derbi najiščekivanija utakmica bogatog europskog vikenda. Borba na vrhu je tijesna, ali puno bitnije od toga – u Seriji A igra se sjajan nogomet. Financijski i infrastrukturno još uvijek ima previše problema da bi preuzela primat kao prije 20 godina, ali estetski ova liga ne zaostaje nimalo za onima koje se smatraju najjačima na svijetu. Oporavku od Calciopolija je, čini se, konačno došao kraj. Ona je opet velika liga, ne samo po tradiciji. Bilo je i vrijeme, nedostajala nam je.
