Potrošači tržišta jugoistočne Europe već dugo se žale da kvaliteta određenih proizvoda, ili skupina proizvoda, nije jednaka kvaliteti identičnih proizvoda koji se prodaju na većim, bogatijim tržištima, kazala je za Al Jazeeru Gordana Bulić, predsjednica Udruge potrošača TŽ-a. Hrana, slatkiši, šminka, elektronika i sl. jednostavno nisu isti kao u bogatijim zemljama.
Potrošači koji su imali priliku boraviti u zapadnoeuropskim zemljama, ili su koristili proizvode donesene iz Njemačke, Nizozemske, Austrije i drugih zemalja EU-a, uvidjeli su razliku u kvaliteti i okusu proizvoda. Iz udruga potrošača iz cijele regije tvrde da je dovoljno kupiti čokoladu istog proizvođača u Sarajevu, Zagrebu, Beogradu i Berlinu i primijetiti da je razlika očita. Čokolada kupljena u Sarajevu možda će imati manje kakaa, u Zagrebu kikiriki maslaca, u Beogradu nešto treće. Ali ona iz Berlina sigurno će imati sve sastojke u pravim omjerima, kako je navedeno, i nisu u pitanju samo prehrambeni proizvodi. Riječ je i o sredstvima za osobnu higijenu, tehničkim uređajima pa i automobilima. Danas nije rijetkost da proizvođači elektroničke opreme iz raznih razloga opozovu velike serije proizvoda, kao što je slučaj sa Samsungom i "eksplozivnim" Galaxy Note telefonima. Takva roba vrlo lako može naći put do kupca u regiji, smatraju u udrugama. Za kupce iz regije problem je i to što nema adekvatne kontrole kvalitete uvezene robe, podsjećaju zaštitnici prava potrošača. Bulić navodi da se većina uvezenih proizvoda na granici BiH pregleda samo vizualno, "pregledaju se papiri, certifikati", nakon čega ti proizvodi, bez ikakve daljnje kontrole, ulaze na tržište preko uvozničkih kuća, koje onda preprodaju te proizvode, "kako se obično kaže, ‘prođu kroz više ruku’ dok stignu do maloprodajnog mjesta", što dodatno otežava istraživanja potrošačima i udrugama tko je i zašto uvezao robu inferiornije kvalitete.
Žalbe na robu "čija kvaliteta proizvoda na našem tržištu je opala i još opada" vlasti rijetko istražuju, kazala je Bulić. Prema njezinim riječima, bh. institucije nikada nisu pokazale ni najmanje volje te informacije provjeriti, uvijek se pokrivajući "certifikatima" koji su pratili te proizvode do maloprodaje. "Nažalost, to više nisu samo informacije, to je potvrđeno i u raspravama u Europskom parlamentu. Istina je da na tržište BiH i zemalja zapadnog Balkana dolaze "markirani" proizvodi s kvalitetom "koliko para, toliko muzike", ocijenila je Bulić.
Potrošači koji su imali priliku boraviti u zapadnoeuropskim zemljama, ili su koristili proizvode donesene iz Njemačke, Nizozemske, Austrije i drugih zemalja EU-a, uvidjeli su razliku u kvaliteti i okusu proizvoda. Iz udruga potrošača iz cijele regije tvrde da je dovoljno kupiti čokoladu istog proizvođača u Sarajevu, Zagrebu, Beogradu i Berlinu i primijetiti da je razlika očita. Čokolada kupljena u Sarajevu možda će imati manje kakaa, u Zagrebu kikiriki maslaca, u Beogradu nešto treće. Ali ona iz Berlina sigurno će imati sve sastojke u pravim omjerima, kako je navedeno, i nisu u pitanju samo prehrambeni proizvodi. Riječ je i o sredstvima za osobnu higijenu, tehničkim uređajima pa i automobilima. Danas nije rijetkost da proizvođači elektroničke opreme iz raznih razloga opozovu velike serije proizvoda, kao što je slučaj sa Samsungom i "eksplozivnim" Galaxy Note telefonima. Takva roba vrlo lako može naći put do kupca u regiji, smatraju u udrugama. Za kupce iz regije problem je i to što nema adekvatne kontrole kvalitete uvezene robe, podsjećaju zaštitnici prava potrošača. Bulić navodi da se većina uvezenih proizvoda na granici BiH pregleda samo vizualno, "pregledaju se papiri, certifikati", nakon čega ti proizvodi, bez ikakve daljnje kontrole, ulaze na tržište preko uvozničkih kuća, koje onda preprodaju te proizvode, "kako se obično kaže, ‘prođu kroz više ruku’ dok stignu do maloprodajnog mjesta", što dodatno otežava istraživanja potrošačima i udrugama tko je i zašto uvezao robu inferiornije kvalitete.
Žalbe na robu "čija kvaliteta proizvoda na našem tržištu je opala i još opada" vlasti rijetko istražuju, kazala je Bulić. Prema njezinim riječima, bh. institucije nikada nisu pokazale ni najmanje volje te informacije provjeriti, uvijek se pokrivajući "certifikatima" koji su pratili te proizvode do maloprodaje. "Nažalost, to više nisu samo informacije, to je potvrđeno i u raspravama u Europskom parlamentu. Istina je da na tržište BiH i zemalja zapadnog Balkana dolaze "markirani" proizvodi s kvalitetom "koliko para, toliko muzike", ocijenila je Bulić.
