Dan sjećanja i komemoracija za sve ramske žrtve, ove godine, bit će u nedjelju 13. listopada 2024., kada će se u dvorištu Franjevačkog samostana na Šćitu služiti sveta Misa s početkom u 11 sati kod Ramskog križa.
Nakon sv. Mise bit će molitva Opijela ispred ploča s imenima pobijenih.
Samostansko dvorište biti će mjesto molitve i sjećanja na žrtve, njih 1529, čija imena su upisana u spomen obilježje podno Ramskog križa. Na stotine svijeća bit će zapaljeno za članove obitelji, rođake ili prijatelje, ali i za one kojima nema tko paliti svijeću i koji su pokopani po neznanim grobljima...
Zato poziv svim Ramcima koji mogu, da u nedjelju 13. listopada dođu na Šćit i odaju počast svim žrtvama, jer: "Život svih pokojnih može ostati svijetli primjer nama koji danas živimo. Oni koji su poginuli i dali svoj život nisu umrli ratujući ili suprotstavljajući se drugima, nego vjerujući u svoju obitelj i imajući povjerenja u svoj zavičaj, u svoju Ramu i svoj narod. Zato nam njihovi životi mogu biti primjer, životni putokaz i opomena, jer prošlosti više nema, a na nama ostaje budućnost koju trebamo graditi na istom povjerenju koje su imali i naši pokojni. Živjeti život sada i graditi novu budućnost naše je djelo, a ostalo Bog otkupljuje"...
"Učimo svoju povijest! Molimo za svoje pokojne! Ako to ne učinimo nemamo pravo tražiti od drugih!"
Fra Andrija Jozić, gvardijan i župnik
Nakon sv. Mise bit će molitva Opijela ispred ploča s imenima pobijenih.
Samostansko dvorište biti će mjesto molitve i sjećanja na žrtve, njih 1529, čija imena su upisana u spomen obilježje podno Ramskog križa. Na stotine svijeća bit će zapaljeno za članove obitelji, rođake ili prijatelje, ali i za one kojima nema tko paliti svijeću i koji su pokopani po neznanim grobljima...
Zato poziv svim Ramcima koji mogu, da u nedjelju 13. listopada dođu na Šćit i odaju počast svim žrtvama, jer: "Život svih pokojnih može ostati svijetli primjer nama koji danas živimo. Oni koji su poginuli i dali svoj život nisu umrli ratujući ili suprotstavljajući se drugima, nego vjerujući u svoju obitelj i imajući povjerenja u svoj zavičaj, u svoju Ramu i svoj narod. Zato nam njihovi životi mogu biti primjer, životni putokaz i opomena, jer prošlosti više nema, a na nama ostaje budućnost koju trebamo graditi na istom povjerenju koje su imali i naši pokojni. Živjeti život sada i graditi novu budućnost naše je djelo, a ostalo Bog otkupljuje"...
"Učimo svoju povijest! Molimo za svoje pokojne! Ako to ne učinimo nemamo pravo tražiti od drugih!"
Fra Andrija Jozić, gvardijan i župnik
