Jedno od najpoznatijih oružja rata ikad proizvedenih, nastalo je iz iskustava Sovjetskog Saveza u Drugom svjetskom ratu, kad Crvena armija nije imala pješačko rješenje za njemačke teške tenkove.
Jednostavan i efektivan, ruski RPG-7 postao je u međuvremenu jedno od najučinkovitijih protutenkovskih oružja poratnog razdoblja. Sovjeti su ga naširoko izvozili pa je RPG postao simbolom revolucija i terora, a koristile su ga vojske i gerilske snage od Berlina do Pnom Pena.
Vratimo se ipak na Drugi svjetski rat i Njemačku vojsku, kako bismo započeli priču o ruskom RPG-u. Upravo je njemačka vojska prva proizvela i upotrijebila efektivno, prijenosno pješačko protutenkovsko pružje, odnosno ručni bacač poznat kao Panzerfaust.
Sve je počelo u Njemačkoj...
Panzerfaust je u osnovi bio štap s bojevom glavom u kojoj je bilo oblikovano eksplozivno punjenje, radi postizanja bolje penetracije protiv oklopa. Iz ručnog bacača ga je izbacivala obična eksplozija na bazi crnog baruta. Njemački vojnici tim su oružjem uspjeli probijati i do 140 milimetara oklopa. U svojoj konačnoj verziji, Panzerfaust 250 postao dobio je mogućnost ponovnog punjenja te rukohvat za bolju stabilnost.
Sovjeti su, naravno, uzeli Panzerfaust 250 i iz njega razvili vlastitu verziju protuoklopnog oružja, koju su nazvali Ručnoj Protivotankovi Granatomet-2, odnosno RPG-2. Iako ga se redovito krivo prevodi, značenje skraćenice RPG glasi na hrvatskom ručni protutenkovski bacač granata.
Inačica prva
RPG-2 ušao je u uporabu u Sovjetskog vojsci godine 1949. Bojeva glava RPG-a napravljena je na raketni pogon i u svojoj prvoj verziji imala je domet 150 metara te je mogla probiti 180 milimetara oklopa.
U to vrijeme, to je značilo da je RPG-2 s lakoćom mogao riješiti dotad najmodernije NATO tenkove, uključujući američki M26 Pershing i britanski Centurion. Tad je krenuo i velik izvoz tog oružja, a RPG-2 se nakon toga dokazao u Vijetnamskom ratu, gdje su ga koristile podjednako i Sjeverno vijetnamska vojska, kao i Vietkong.
Inačica druga
Godine 1961. stigla je i nova inačica RPG-a, nazvana RPG-7. Upravo ta inačica zaslužna je za ikonski status tog lakog protutenkovskog oružja. RPG-7 je doživio i preinake u odnosu na svoju izvornu verziju, pa su mu tako dodani rukohvati za stabilnost, optički ciljnik s uvećanjem do 2,8 puta, osvijetljenom mušicom na cilljniku te stožasti stražnji dio, koji je isto tako pomogao u boljoj stabilnosti uporabe tog oružja.
RPG-7 je dobio i novo, visokoeksplozivno streljivo (HEAT) PG-7, koje je sad mogo probiti i do 260 milimetara oklopa, odnosno i 300 milimetara oklopa u verziji bojeve glave PG-7M.
Pojavom takozvanog reaktivnog oklopa na tenkovima i oklopnim vozilima, koji koristi ekploziv kako bi umanjio učinkovitost visokoeksplozivnog streljiva, Sovjeti su razvili novo streljivo, kao odgovor na to. Riječ je o PG-7R tandem HEAT streljivu, koje je veće, deblje i u sebi ima ne jedan, već dva oblikovana eksplozivna naboja. Prvi služi za neutraliziranje reakcije reaktivnog oklopa, a drugi za probijanje standardnog oklopa.
Meta bio i američki general
Zahvaljujući izdašnoj potpori Sovjeta raznoraznim revolucionarnim pokretima i gerilama diljem svijeta, RPG se našao u svim dijelovima svijeta, od Centralne Amerike, preko Afrike pa sve do Bliskog i Dalekog istoka.
RPG se koristilo i za pokušaj atentata, a jedan takav slučaj zabilježen je kad je njemačka frakcija Crvene vojske pokušala atentat na jednog američkog generala upravo tim oružjem. RPG je koristila i IRA, protiv britanske vojske.
RPG-om je srušen i američki ratni helikopter Black Hawk, čime je pokrenuta i zloglasna bitka za Mogadišuu u Somaliji. Nekako na kraju, možda i najpoznatiji korisnici RPG-a bili su afganistanski mudžahedini, koji su to oružje uvelike koristili protiv Sovjetske vojske, tijekom okupacije Afganistana između 1980. i 1988. godine.
Što se novijih vremena tiče, slijedeći korake mudžahedina, RPG danas koriste talibani protiv NATO snaga u Afganistanu i Pakistanu. Zanimljiv podatak je i taj da je sedam od osam ratnih helikoptera američke vojske srušenih u Afganistanu od 2001. do 2009. godine, srušeno upravo RPG-om.
Dalek put prijeđen
RPG-7 ipak nije ostala posljednja inačica tog oružja. Modernizaciju je doživjelo još dvaput - u 70-im godinama prošlog stoljeća, kad je razvijena inačica RPG-16 te 1991. godine, kad je razvijena inačica RPG-29, koja se u ruskoj vojsci koristi i dan danas.
Da je RPG-29 i dalje efektivno protutenkovsko oružje, govori i podatak da je zabilježen proboj najmodernijih zapadnih tenkova u tri incidenta, sva tri u Iraku. RPG-29 je tako ostvario efektivan proboj dva američka Abrams tenka te jednog britanskog Challenger tenka.
Stoga valja zaključiti, da dok rastu tenzije između Zapada i Rusije, Zapad bi trebao imati na umu da ruska pješadija i dan danas ima protutenkovsko lako oružje, koje je i više nego opasno protiv tenkova i oklopnih vozila. To ne znači, naravno, da NATO snage nemaju jednako efektivno oružje, već da rusku stranu ne bi trebali olako shvaćati, što se često čini kao slučaj.
Jednostavan i efektivan, ruski RPG-7 postao je u međuvremenu jedno od najučinkovitijih protutenkovskih oružja poratnog razdoblja. Sovjeti su ga naširoko izvozili pa je RPG postao simbolom revolucija i terora, a koristile su ga vojske i gerilske snage od Berlina do Pnom Pena.
Vratimo se ipak na Drugi svjetski rat i Njemačku vojsku, kako bismo započeli priču o ruskom RPG-u. Upravo je njemačka vojska prva proizvela i upotrijebila efektivno, prijenosno pješačko protutenkovsko pružje, odnosno ručni bacač poznat kao Panzerfaust.
Sve je počelo u Njemačkoj...
Panzerfaust je u osnovi bio štap s bojevom glavom u kojoj je bilo oblikovano eksplozivno punjenje, radi postizanja bolje penetracije protiv oklopa. Iz ručnog bacača ga je izbacivala obična eksplozija na bazi crnog baruta. Njemački vojnici tim su oružjem uspjeli probijati i do 140 milimetara oklopa. U svojoj konačnoj verziji, Panzerfaust 250 postao dobio je mogućnost ponovnog punjenja te rukohvat za bolju stabilnost.
Sovjeti su, naravno, uzeli Panzerfaust 250 i iz njega razvili vlastitu verziju protuoklopnog oružja, koju su nazvali Ručnoj Protivotankovi Granatomet-2, odnosno RPG-2. Iako ga se redovito krivo prevodi, značenje skraćenice RPG glasi na hrvatskom ručni protutenkovski bacač granata.
Inačica prva
RPG-2 ušao je u uporabu u Sovjetskog vojsci godine 1949. Bojeva glava RPG-a napravljena je na raketni pogon i u svojoj prvoj verziji imala je domet 150 metara te je mogla probiti 180 milimetara oklopa.
U to vrijeme, to je značilo da je RPG-2 s lakoćom mogao riješiti dotad najmodernije NATO tenkove, uključujući američki M26 Pershing i britanski Centurion. Tad je krenuo i velik izvoz tog oružja, a RPG-2 se nakon toga dokazao u Vijetnamskom ratu, gdje su ga koristile podjednako i Sjeverno vijetnamska vojska, kao i Vietkong.
Inačica druga
Godine 1961. stigla je i nova inačica RPG-a, nazvana RPG-7. Upravo ta inačica zaslužna je za ikonski status tog lakog protutenkovskog oružja. RPG-7 je doživio i preinake u odnosu na svoju izvornu verziju, pa su mu tako dodani rukohvati za stabilnost, optički ciljnik s uvećanjem do 2,8 puta, osvijetljenom mušicom na cilljniku te stožasti stražnji dio, koji je isto tako pomogao u boljoj stabilnosti uporabe tog oružja.
RPG-7 je dobio i novo, visokoeksplozivno streljivo (HEAT) PG-7, koje je sad mogo probiti i do 260 milimetara oklopa, odnosno i 300 milimetara oklopa u verziji bojeve glave PG-7M.
Pojavom takozvanog reaktivnog oklopa na tenkovima i oklopnim vozilima, koji koristi ekploziv kako bi umanjio učinkovitost visokoeksplozivnog streljiva, Sovjeti su razvili novo streljivo, kao odgovor na to. Riječ je o PG-7R tandem HEAT streljivu, koje je veće, deblje i u sebi ima ne jedan, već dva oblikovana eksplozivna naboja. Prvi služi za neutraliziranje reakcije reaktivnog oklopa, a drugi za probijanje standardnog oklopa.
Meta bio i američki general
Zahvaljujući izdašnoj potpori Sovjeta raznoraznim revolucionarnim pokretima i gerilama diljem svijeta, RPG se našao u svim dijelovima svijeta, od Centralne Amerike, preko Afrike pa sve do Bliskog i Dalekog istoka.
RPG se koristilo i za pokušaj atentata, a jedan takav slučaj zabilježen je kad je njemačka frakcija Crvene vojske pokušala atentat na jednog američkog generala upravo tim oružjem. RPG je koristila i IRA, protiv britanske vojske.
RPG-om je srušen i američki ratni helikopter Black Hawk, čime je pokrenuta i zloglasna bitka za Mogadišuu u Somaliji. Nekako na kraju, možda i najpoznatiji korisnici RPG-a bili su afganistanski mudžahedini, koji su to oružje uvelike koristili protiv Sovjetske vojske, tijekom okupacije Afganistana između 1980. i 1988. godine.
Što se novijih vremena tiče, slijedeći korake mudžahedina, RPG danas koriste talibani protiv NATO snaga u Afganistanu i Pakistanu. Zanimljiv podatak je i taj da je sedam od osam ratnih helikoptera američke vojske srušenih u Afganistanu od 2001. do 2009. godine, srušeno upravo RPG-om.
Dalek put prijeđen
RPG-7 ipak nije ostala posljednja inačica tog oružja. Modernizaciju je doživjelo još dvaput - u 70-im godinama prošlog stoljeća, kad je razvijena inačica RPG-16 te 1991. godine, kad je razvijena inačica RPG-29, koja se u ruskoj vojsci koristi i dan danas.
Da je RPG-29 i dalje efektivno protutenkovsko oružje, govori i podatak da je zabilježen proboj najmodernijih zapadnih tenkova u tri incidenta, sva tri u Iraku. RPG-29 je tako ostvario efektivan proboj dva američka Abrams tenka te jednog britanskog Challenger tenka.
Stoga valja zaključiti, da dok rastu tenzije između Zapada i Rusije, Zapad bi trebao imati na umu da ruska pješadija i dan danas ima protutenkovsko lako oružje, koje je i više nego opasno protiv tenkova i oklopnih vozila. To ne znači, naravno, da NATO snage nemaju jednako efektivno oružje, već da rusku stranu ne bi trebali olako shvaćati, što se često čini kao slučaj.
