"Kamp heroja", u kom su demobilizirani borci u lipnju 2017. godine započeli borbu za svoja prava, od sutra neće postojati u Alipašinoj ulici u Sarajevu. Danas je pokrenuta akcija čišćenja i uklanjanja šatora a borci poručuju da nije isključeno da će kampovi biti postavljani ispred kantonalnih institucija ukoliko u idućem razdoblju izostane adekvatna suradnja s nadležnima.
U nehigijenskim uvjetima, prepušteni na milost susjedima i dobrim ljudima koji su im donosili najpotrebnije. Preznojavali su se na +40, smrzavali na -20, ponekad bez struje i vode. Hranu su dijelili međusobno ali i s miševima. Izdržali su duže nego što su i sami mogli zamisliti da će biti moguće. Zahvalni su Emiri Đulić, suborcu ali i "ženskoj ruci" koja je često od malo znala pripremiti ukusno i dovoljno za sve.
"Gorko ali slatko. Pješke sam došla iz Olova u Sarajevo, samo da bih pomogla mojim suborcima da uradimo nešto", kazala je Emira.
Sedamsto osamdeset četiri dana borci su proveli u šatorima, u kampu koji im je, kako su sami rekli, ponekad bio teži od ratnog rova.
"Većinu hrane i higijene su nam donirali građani i neke institucije. Slali smo dopise da nam se pomogne, i mogu ovom prilikom reći sigurno da su ljudi prepoznali našu borbu i da su nas podržali. I materijalno i fizički kako je tko mogao. Što se tiče uvjeta, mogu slobodno reći da su katastrofalni. Čak puno boraca je reklo da im je bilo gore nego u ratu. Vjerujte da su nam susjedi iz ove dvije zgrade dolazili i plakali, kažu bit će im neobično bez nas", kazao je Nazil Velić, prenosi N1.
I njima će biti pomalo neobično vratiti se normalnom životu. Voljeli bi da se to dogodilo ali su spremni i nastaviti život u šatorima, koje će, ukoliko izostane suradnja, postaviti ispred kantonalnih institucija.
"Najteže je bilo. Dvije zime smo preživjeli ovdje, bilo je nekad minus 20 nekad je bilo teže nego u rovu, odvojeni smo bili od svojih obitelji. Pet Bajrama proveli smo bez njih. Kroz ovu našu borbu 27 suboraca je izgubilo živote, a da nisu dočekali prava. Umrli su, nisu više s nama", istakao je Emir Softić.
Mnogi su, suočeni s najtežim bolestima boravili u kampu.
"Bolujem od tumora gušterače. Kako mi je bilo? Što se tiče bolesti - teško. Izdržao sam zbog svojih suboraca od prvog do zadnjeg dana", požalio se Zlatan Hadžimešović.
12. lipnja 2017. došli su u park ispred zgrade u kojoj je bila smještena Vlada FBiH došli sa jasna tri zahtjeva: objava registra boraca, borački dodatak, te ukidanje financiranja svih boračkih udruženja.
Iako zakon o pravima branitelja daje pozitivne naznake, demobilizirani borci poručuju da ni jedan od zahtjeva nije u potpunosti ispunjen. U roku od 60 dana očekuje se objava Registra. Borački dodatak bit će definiran za 6 mjeseci. Prijedlog zakona o ukidanju financiranja Boračkih udruženja, tek bi, u idućem razdoblju trebao biti usvojen.
U nehigijenskim uvjetima, prepušteni na milost susjedima i dobrim ljudima koji su im donosili najpotrebnije. Preznojavali su se na +40, smrzavali na -20, ponekad bez struje i vode. Hranu su dijelili međusobno ali i s miševima. Izdržali su duže nego što su i sami mogli zamisliti da će biti moguće. Zahvalni su Emiri Đulić, suborcu ali i "ženskoj ruci" koja je često od malo znala pripremiti ukusno i dovoljno za sve.
"Gorko ali slatko. Pješke sam došla iz Olova u Sarajevo, samo da bih pomogla mojim suborcima da uradimo nešto", kazala je Emira.
Sedamsto osamdeset četiri dana borci su proveli u šatorima, u kampu koji im je, kako su sami rekli, ponekad bio teži od ratnog rova.
"Većinu hrane i higijene su nam donirali građani i neke institucije. Slali smo dopise da nam se pomogne, i mogu ovom prilikom reći sigurno da su ljudi prepoznali našu borbu i da su nas podržali. I materijalno i fizički kako je tko mogao. Što se tiče uvjeta, mogu slobodno reći da su katastrofalni. Čak puno boraca je reklo da im je bilo gore nego u ratu. Vjerujte da su nam susjedi iz ove dvije zgrade dolazili i plakali, kažu bit će im neobično bez nas", kazao je Nazil Velić, prenosi N1.
I njima će biti pomalo neobično vratiti se normalnom životu. Voljeli bi da se to dogodilo ali su spremni i nastaviti život u šatorima, koje će, ukoliko izostane suradnja, postaviti ispred kantonalnih institucija.
"Najteže je bilo. Dvije zime smo preživjeli ovdje, bilo je nekad minus 20 nekad je bilo teže nego u rovu, odvojeni smo bili od svojih obitelji. Pet Bajrama proveli smo bez njih. Kroz ovu našu borbu 27 suboraca je izgubilo živote, a da nisu dočekali prava. Umrli su, nisu više s nama", istakao je Emir Softić.
Mnogi su, suočeni s najtežim bolestima boravili u kampu.
"Bolujem od tumora gušterače. Kako mi je bilo? Što se tiče bolesti - teško. Izdržao sam zbog svojih suboraca od prvog do zadnjeg dana", požalio se Zlatan Hadžimešović.
12. lipnja 2017. došli su u park ispred zgrade u kojoj je bila smještena Vlada FBiH došli sa jasna tri zahtjeva: objava registra boraca, borački dodatak, te ukidanje financiranja svih boračkih udruženja.
Iako zakon o pravima branitelja daje pozitivne naznake, demobilizirani borci poručuju da ni jedan od zahtjeva nije u potpunosti ispunjen. U roku od 60 dana očekuje se objava Registra. Borački dodatak bit će definiran za 6 mjeseci. Prijedlog zakona o ukidanju financiranja Boračkih udruženja, tek bi, u idućem razdoblju trebao biti usvojen.
