Stvarnost silaska Duha Svetoga nad apostole, učenike i mnoštvo žitelja iz raznih naroda i jezika što su se zatekli toga dana u Jeruzalemu opisana je gotovo najsavršenijim načinom što je moguć imajući u vidu slabost jezika za izričaj te Božje stvarnosti. Duha su prepoznali u obliku plamičaka koji je silazio nad njih te u načinu ophođenja međusobno; naime, razumjeli su jedni druge iako su im jezici različiti i raznovrsni. Duh Sveti objedinjuje ljude, čini ili raspoloženima za život u zajedništvu i potpunoj ljubavi. Tu činjenicu Duhova objedinjenja ljudi u manjim i većim skupinama možemo doživjeti i danas ako joj se otvorimo i ako je prihvatimo. Ta Božja sila ne briše naše ljudske različitosti što su dar od Boga nego ih osnažuje kako bismo ih jedni drugima priznali, odobrili i time se okoristili u ovome prolaznom životu. Kad se to dogodi, onda možemo govoriti da je Duh u nama. Ako niječemo te raznolikosti jedni drugima, niječemo Božje stvaranje i njegove darove pojedincu, skupini, plemenu, jeziku i narodu… I u tom smislu ne možemo govoriti da smo obuzeti Duhom Svetim u punini.
Današnji svijet djeluje razjedinjen, a pravo jedinstvo može se očitovati na razini obitelji, manjih skupina, crkvenih zajednica i sl. Duh je tu prisutan jer ga žele. Međutim, kad se pokuša u tom smislu djelovati na širi svijet, osjećamo se nemoćnima. Uviđamo da je logika svijeta nekako drukčija, suprotna ovoj. Duh Božji želi biti prisutan u svakoj ljudskoj osobi i oplemenjivati je kao osobu koju je Bog stvorio i koja treba u ovome svijetu odigrati svoju životnu ulogu. Raznovrsni ovosvjetski oblici objedinjavanja svijeta ili kako se to kaže stručno globalizacija, ne ide u ovom pravcu objedinjenja da svaka osoba doživi svoju puninu, nego ide se za tim da se stave pod iste principe djelovanja ljudske osobe te time postaju brojevi koji nešto znače i ne znače. Duh ima drukčiji oblik objedinjavanja, jer on silazi nad svaku osobu i ulazi u njezin život, sjedinjuje se s ljudskim duhom, s ljudskom dušom i tako puše, diše, djeluje u ovome svijetu, tako ujedinjuje raznolikosti i stvara novu civilizaciju ljubavi.
Don Ilija Drmić/Tomislavcity
Današnji svijet djeluje razjedinjen, a pravo jedinstvo može se očitovati na razini obitelji, manjih skupina, crkvenih zajednica i sl. Duh je tu prisutan jer ga žele. Međutim, kad se pokuša u tom smislu djelovati na širi svijet, osjećamo se nemoćnima. Uviđamo da je logika svijeta nekako drukčija, suprotna ovoj. Duh Božji želi biti prisutan u svakoj ljudskoj osobi i oplemenjivati je kao osobu koju je Bog stvorio i koja treba u ovome svijetu odigrati svoju životnu ulogu. Raznovrsni ovosvjetski oblici objedinjavanja svijeta ili kako se to kaže stručno globalizacija, ne ide u ovom pravcu objedinjenja da svaka osoba doživi svoju puninu, nego ide se za tim da se stave pod iste principe djelovanja ljudske osobe te time postaju brojevi koji nešto znače i ne znače. Duh ima drukčiji oblik objedinjavanja, jer on silazi nad svaku osobu i ulazi u njezin život, sjedinjuje se s ljudskim duhom, s ljudskom dušom i tako puše, diše, djeluje u ovome svijetu, tako ujedinjuje raznolikosti i stvara novu civilizaciju ljubavi.
Don Ilija Drmić/Tomislavcity
