Skoro 28 godina nakon povlačenja iz opticaja valute bivše Istočne Nemačke i 16 godina od uvođenja eura, još uvijek su na dnu neke fijoke, u davno zaključanom sefu, u kutiji zakopanoj u bašti – milijarde njemačkih maraka.
Na dan 31. prosinca 2001. godine, posljednjeg dana prije uvođenja eura, u opticaju je, prema podacima Bundesbanke, bilo 162,3 milijarde njemačkih maraka, piše DW.
Do sada je više od 92 posto tog novca vraćeno, odnosno zamijenjeno za euro.
Ali, prema podacima iz travnja, na zamjenu još čeka 12,6 milijardi maraka.
Taj novac nije bezvrijedan. Ukoliko su to novčanice izdane poslije 20. lipnja 1948, one se i danas mogu, u neograničenom iznosu, zamijeniti za eure u jednoj od 35 filijala Bundesbanke. Pri tom je rok za zamjenu – neograničen. I još nešto: za razliku od većine drugih valuta, službeni tečaj euro-marka i dalje je isti kao i 2001. godine – 1,95583 maraka za euro. Nema dakle razloga za žurbu – što možeš danas, ostavi za sutra.
Elmar, umirovljenik iz Berlina, prije više od godinu dana pronašao je među stranicama knjige 500 maraka koje je tko zna kada tu ostavio. Konačno je ovih dana otišao da ih zamjeni za eure.
U proteklih 12 mjeseci, Bundesbanka zamijenila je 90 milijuna maraka. Preostalih 12,6 milijardi maraka vrijedi oko 6,3 milijardi eura. Realno gledano, pošto je više od polovine tog novca u kovanicama, ljudima to vjerojatno nije vrijedno da odu do banke i zamjene za eure.
U priopćenju Bundesbanke objašnjavaju da oni time održavaju povjerenje ljudi u njemačku valutu, a kao drugo, marka je i dalje „međunarodna rezervna valuta“, referentna naročito u pojedinim državama istočne Europe i na Balkanu.
Neke banke više ne primaju kovanice, ali i dalje mijenjaju papirne novčanice – recimo u Belgiji, Luksemburgu, Slovačkoj i Sloveniji. U Španjolskoj, Portugalu i Nizozemskoj rok za zamjenu uskoro ističe. U Francuskoj, Finskoj, Grčkoj, Italiji, Malti i na Cipru – vrijeme je isteklo. Među zemljama eurozone samo Nemačka, Austrija, Irska, Litva, Latvija i Estonija nemaju vremenski rok za zamjenu starih valuta.
Za mnoge Nijemce, njemačka marka je više od komada papira odnosno metala. Za mnoge je to još uvijek simbol ekonomskog uspjeha zemlje i zato nije pretjerano reći da je prelazak na euro za mnoge bio trauma. Ali, vrijeme liječi sve. To su shvatili i oni koji su ovog jutra bili u redu ispred ekspoziture Bundesbanke u Berlinu.
Na dan 31. prosinca 2001. godine, posljednjeg dana prije uvođenja eura, u opticaju je, prema podacima Bundesbanke, bilo 162,3 milijarde njemačkih maraka, piše DW.
Do sada je više od 92 posto tog novca vraćeno, odnosno zamijenjeno za euro.
Ali, prema podacima iz travnja, na zamjenu još čeka 12,6 milijardi maraka.
Taj novac nije bezvrijedan. Ukoliko su to novčanice izdane poslije 20. lipnja 1948, one se i danas mogu, u neograničenom iznosu, zamijeniti za eure u jednoj od 35 filijala Bundesbanke. Pri tom je rok za zamjenu – neograničen. I još nešto: za razliku od većine drugih valuta, službeni tečaj euro-marka i dalje je isti kao i 2001. godine – 1,95583 maraka za euro. Nema dakle razloga za žurbu – što možeš danas, ostavi za sutra.
Elmar, umirovljenik iz Berlina, prije više od godinu dana pronašao je među stranicama knjige 500 maraka koje je tko zna kada tu ostavio. Konačno je ovih dana otišao da ih zamjeni za eure.
U proteklih 12 mjeseci, Bundesbanka zamijenila je 90 milijuna maraka. Preostalih 12,6 milijardi maraka vrijedi oko 6,3 milijardi eura. Realno gledano, pošto je više od polovine tog novca u kovanicama, ljudima to vjerojatno nije vrijedno da odu do banke i zamjene za eure.
U priopćenju Bundesbanke objašnjavaju da oni time održavaju povjerenje ljudi u njemačku valutu, a kao drugo, marka je i dalje „međunarodna rezervna valuta“, referentna naročito u pojedinim državama istočne Europe i na Balkanu.
Neke banke više ne primaju kovanice, ali i dalje mijenjaju papirne novčanice – recimo u Belgiji, Luksemburgu, Slovačkoj i Sloveniji. U Španjolskoj, Portugalu i Nizozemskoj rok za zamjenu uskoro ističe. U Francuskoj, Finskoj, Grčkoj, Italiji, Malti i na Cipru – vrijeme je isteklo. Među zemljama eurozone samo Nemačka, Austrija, Irska, Litva, Latvija i Estonija nemaju vremenski rok za zamjenu starih valuta.
Za mnoge Nijemce, njemačka marka je više od komada papira odnosno metala. Za mnoge je to još uvijek simbol ekonomskog uspjeha zemlje i zato nije pretjerano reći da je prelazak na euro za mnoge bio trauma. Ali, vrijeme liječi sve. To su shvatili i oni koji su ovog jutra bili u redu ispred ekspoziture Bundesbanke u Berlinu.
