Uništiti slobodnu misao i pritom „začepiti“ usta onima koji imaju što reći misija je danas mnogih. Oni kao da su posvećeni svome zadatku, pa se strogo kontrolira gdje, tko, kada i zašto netko govori. Zanimljivo je to da se isti vole kititi svojim naprednjačkim idejama, a da masa sve to iz udobnih fotelja i kreveta kupuje i uzima za ozbiljno.
Još zanimljivija činjenica je i ta da naprednjačke ideje prodaju oni koji su u ime prijašnjeg napretka bili spremni i zatvarati one koji ne misle „napredno“! Društvo se ozbiljno dijeli, pa se u ime slobode piše što više pravila, kako bi i sama sloboda bila strogo regulirana. Jedan analitičar bi rekao da je to kontrolirani kaos za koji je vodič meka sila. Mijenja se svijest i savjest ljudi upornim ponavljanjem istih parola. Tamo gdje se danas govori o slobodi, te iste slobode sve manje ima ili je u potpunosti iščezla.
Važno je uništi mlađe generacije, jer mlad čovjek ima u sebi još one dobrote i neiskvarenosti, koju su stariji mahom negdje usput izgubili. Dok gledate televiziju i ankete na njoj ne možete ne primijetiti kako se za mišljenje uvijek pita umirovljenike i starije osobe, što nije ništa loše, ali zasigurno bi bilo dobro da se na TV ekranu pojavi i koje mlađe lice. Ciljana skupina koju se želi uvjeriti da smisla u ovom svijetu ima sve manje i jesu upravo mladi ljudi. Slavi se umjetnost u kojoj ima sve manje stida.
Bestidnost i drskost je postala hvale vrijedna. Što bestidnije ruganje i javno sramoćenje putem medija, poglavito sveprisutnog interneta, to veća i brojnija publika koja istu bestidnost slavi. U tom virtualnom svijetu izrugan može se naći bilo tko. Ustanete se ujutro, upalite računalo i shvatite da vam se pola svijeta smije zbog neke gluposti koju ste možda i nehotično počinili. Internet ima i puno dobrih strana, ali je zanimljiva ta gotovo pa urođena glad za tuđom nesrećom, o tome govori i obaranje rekorda u čitanju crne kronike. Dovoljno je samo da netko se pojavi u tom dijelu vijesti i da trajno ostane označen lošim primjerom.
O žutilu koje vlada u službi zatupljivanja mase ovaj put neću, jer za to mi je potrebno i nekoliko desetaka stranica teksta. U svojim kolumnama na ovom portalu više puta sam na sličan način pisao, no nikad dosta ponavljanja u svijetu ponavljanja i vrćenja u krug,. Propagandi se može samo proturječiti propagandom, ali i drugim načinom drskosti koja nije iz zlovolje, nego iz čiste želje da se opomene i bude opomenut. Do slijedećeg teksta, svima onima koji me iz kolumne u kolumnu prate, a znam da i takvih ima mnogo, želim svako dobro, kao i svima onima koji se po prvi put susreću sa mojim promišljanjima!
Platon o suvremenicima
"Kad očevi puštaju svoju djecu da rade što hoće,
kad djeca ne vode računa o onome što im oni govore,
kad učitelji strahuju od svojih učenika,
i zbog toga im podilaze,
kad mladi ne priznaju nikakav autoritet,
onda je svoj ljepoti mladosti kraj.
To je početak nasilništva."
PLATON - 400.pr.n.e.
Tekst nije lektoriran!
Još zanimljivija činjenica je i ta da naprednjačke ideje prodaju oni koji su u ime prijašnjeg napretka bili spremni i zatvarati one koji ne misle „napredno“! Društvo se ozbiljno dijeli, pa se u ime slobode piše što više pravila, kako bi i sama sloboda bila strogo regulirana. Jedan analitičar bi rekao da je to kontrolirani kaos za koji je vodič meka sila. Mijenja se svijest i savjest ljudi upornim ponavljanjem istih parola. Tamo gdje se danas govori o slobodi, te iste slobode sve manje ima ili je u potpunosti iščezla.
Važno je uništi mlađe generacije, jer mlad čovjek ima u sebi još one dobrote i neiskvarenosti, koju su stariji mahom negdje usput izgubili. Dok gledate televiziju i ankete na njoj ne možete ne primijetiti kako se za mišljenje uvijek pita umirovljenike i starije osobe, što nije ništa loše, ali zasigurno bi bilo dobro da se na TV ekranu pojavi i koje mlađe lice. Ciljana skupina koju se želi uvjeriti da smisla u ovom svijetu ima sve manje i jesu upravo mladi ljudi. Slavi se umjetnost u kojoj ima sve manje stida.
Bestidnost i drskost je postala hvale vrijedna. Što bestidnije ruganje i javno sramoćenje putem medija, poglavito sveprisutnog interneta, to veća i brojnija publika koja istu bestidnost slavi. U tom virtualnom svijetu izrugan može se naći bilo tko. Ustanete se ujutro, upalite računalo i shvatite da vam se pola svijeta smije zbog neke gluposti koju ste možda i nehotično počinili. Internet ima i puno dobrih strana, ali je zanimljiva ta gotovo pa urođena glad za tuđom nesrećom, o tome govori i obaranje rekorda u čitanju crne kronike. Dovoljno je samo da netko se pojavi u tom dijelu vijesti i da trajno ostane označen lošim primjerom.
O žutilu koje vlada u službi zatupljivanja mase ovaj put neću, jer za to mi je potrebno i nekoliko desetaka stranica teksta. U svojim kolumnama na ovom portalu više puta sam na sličan način pisao, no nikad dosta ponavljanja u svijetu ponavljanja i vrćenja u krug,. Propagandi se može samo proturječiti propagandom, ali i drugim načinom drskosti koja nije iz zlovolje, nego iz čiste želje da se opomene i bude opomenut. Do slijedećeg teksta, svima onima koji me iz kolumne u kolumnu prate, a znam da i takvih ima mnogo, želim svako dobro, kao i svima onima koji se po prvi put susreću sa mojim promišljanjima!
Platon o suvremenicima
"Kad očevi puštaju svoju djecu da rade što hoće,
kad djeca ne vode računa o onome što im oni govore,
kad učitelji strahuju od svojih učenika,
i zbog toga im podilaze,
kad mladi ne priznaju nikakav autoritet,
onda je svoj ljepoti mladosti kraj.
To je početak nasilništva."
PLATON - 400.pr.n.e.
Tekst nije lektoriran!
Dražen Stojanović
