Pripadnici postrojbe „Feniks 72/92“ danas su paljenjem svijeća na mjesnom groblju Rumboci obilježili 21. obljetnicu pogibije svojih prijatelja, suboraca Tome Barabana i Ante Nikolića koji su izgubili svoje živote na Zavišću 12. studenog 1993. godine.

Prenosimo u cijelosti tekst iz arhive Ramskog vjesnika:
 
Feniks je ranjen, ali ima snage dići se ponovno iz pepela

„Samo heroji ovako ginu“ – riječi su zapovjednika brigade „Rama“, nakon pogibije dvojice svojih suboraca, na povratku sa još jednog uspješno odrađenog zadatka. Nisu to bile riječi utjehe, bila je to istina – istina koja doista boli.

Boli ova istina sve nas, ali zasigurno najviše momaka iz „Feniks 72/92“, postrojbe, momke koji ne mogu da prihvate ovu gorku i surovu istinu da tu, baš kod kote 1167 ostadoše Toma i Antonio.

Bio je ponos živjeti i ratovati s ovakvim ljudima – skoro uglas svi govore.

Od travnja ratne 92. Godine, Zvirnjače, Ravašnice i Zahuma preko Prozora, Uskoplja i Bokševice pa sve do Zavišća, Antonio i Toma bili su uvijek prvi, hrabri i neumorni, Rami svojoj i Domovini odani. Ne znajući za pojam povlačenje Antonio sa puškom a toma s RPG-om stizali su tamo gdje stižu samo najhrabriji. Samo oni, borci „Feniks 72/92“ postrojbe znaju šta su im značili ovakvi suborci.

Kao ptica slomljenih krila borili su se ovih dana Feniks da ponovno ustane. Iako teško, siguran sam da će uspjeti. Oni to hoće, mogu i moraju – to im je sveti dug Tomi i Antoniu, koji smjelo o dano srcem za Hrvatsku, hrabro koračaše u zagrljaj smrti, da krvlju svojom natope vrleti Makljena, svetu hrvatsku zemlju.

Rama, kolijevka Feniks ptice neće vas zaboraviti. A Feniks postrojba, iako ranjena, smoći će snage dići se i nastaviti vašim putem.
Pero Pavlović - Ćiro