Možda vas mogu nadahnuti primjeri uspješnih američkih poduzetnika koji su sasvim slučajno od hobija stvorili respektabilne tvrtke i osigurali sebi egzistenciju.
Od kukuruza do medija
Kim Lavine je 2001. godine počela izrađivati jastučiće punjene kukuruznim zrnima koji se mogu ugrijati u mikrovalnoj pećnici. U početku ih je darovala učiteljima svoje djece i prijateljima, da bi se, nakon što joj suprug izgubio posao, okušala u poduzetništvu.
Startala je prodajom jastučića iz svog kombija, a uskoro je otvorila i prvih nekoliko kioska svoje novonastale tvrtke Green Daisy u šoping centrima.
U roku od dvije godine njezine Wuvit jastučiće prodavali su najveći trgovački lanci u SAD-u, a ostvarili su više od milijun dolara prometa.
Lavine je s vremenom proširila posao na izradu pidžama, lansirala liniju proizvoda za uređenje doma, a naposljetku osnovala medijsku tvrtku.
Napisala je knjigu o svom uspjehu, a smatra da se osnovni pokazatelj o tomu može li se vaš hobi pretvoriti u profitabilan posao nalazi u odgovoru na vrlo jednostavno pitanje: imate li dobar proizvod i možete li dokazati njegovu prodajnu vrijednost?
I klađenje se isplati
Terry Finley ljubitelj je konja i klađenja. Nezadovoljan svojim poslom prodaje osiguranja, 1991. godine odlučio je kupiti konja.
Za 5000 dolara kupio je grlo Sunbelt, a nakon što je te godine Sunbelt pobijedio u svojoj prvoj utrci, odlučio je proširiti posao. Dao je oglase u lokalnim novinama pomoću kojih je prodao dio vlasništva nad Sunbeltom zainteresiranom investitoru za istu cijenu po kojoj ga je kupio.
Tim je novcem kupio svog drugog konja Cal’s Zen Juniora i nastavio ulagati u nova grla koja je većinom kupovao na kredit.
Nedugo nakon toga dao je otkaz i osnovao West Point Thoroughbreds, tvrtku koja se bavi uzgojem i menadžmentom trkaćih konja.
Danas njegova firma brine o 55 grla, a prihodi su skočili sa dva milijuna dolara 2005. na 6,5 milijuna dolara godišnje u posljednje tri godine.
Brižni vrtlar
Craig Jenkins-Sutton još je od djetinjstva na farmi u Minnesoti bio zaljubljenik u vrtlarenje. Radio je za tvrtku koja se bavi uređenjem okoliša, ali uvijek je želio pokrenuti vlastiti biznis.
Novinski oglas u kojem nudi svoje vrtlarske usluge objavio je 2003. godine, a u roku od tjedan dana javilo mu se više od 40 ljudi, ali samo je s jednim čovjekom sklopio posao. I to je bilo dovoljno da osnuje Topiarius, tvrtku koja se bavi dizajnom i uređenjem okoliša.
Učio je metodom pokušaja i pogreške, a tvrdi da mu je najteže bilo uvjeriti ljude u svoju kvalitetu jer ih većina smatra da njegov posao može obaviti i sama.
Tvrtku je 2010. počeo oglašavati dijeljenjem letaka od vrata do vrata i tako osjetno povećao posao. Na 10.000 letaka dobivao je od pet do deset klijenata, što se za njega pokazalo najučinkovitijom metodom marketinga, a rezultat svega bio je rast prihoda za 80 posto u godinu dana, na 1,2 milijuna dolara.
Kostimi za Halloween
Megan Duckett doselila se u Los Angeles prije 21 godinu iz Australije. Tada 19-godišnjakinja, bila je gladna uspjeha u zabavnoj industriji. Zaposlila se kao organizatorica evenata, a u slobodno vrijeme počela je šivati i izrađivati posteljinu, zavjese i kostime.
Kada ju je poslodavac zamolio da napravi kostime za Halloween zabavu, Duckett je prihvatila izazov. Danas kaže kako je to bila prekretnica u njenom životu jer je shvatila da posjeduje vještinu koju većina drugih ljudi nema.
Pomoglo joj je i to što se odmah profilirala u proizvođača dekorativnih elemenata za zabave. Uskoro su počele stizati i veće narudžbe, a nakon što je šivanjem počela zarađivati više nego na "pravom" poslu, dala je otkaz i posvetila se novom biznisu.
Tvrtku je nazvala Sew What?, unajmila prostor i zaposlila tri pomoćnice. Već prve godine ostvarila je prihod veći od 80.000 dolara.
Kasnije je pokrenula i tvrtku Rent What? koja se bavi iznajmljivanjem šivanih rekvizita.
Njezina su joj dva biznisa 2011. donijela više od 6,2 milijuna dolara prihoda, a danas zapošljava 44 radnika.
