Jednog dana da me želja mine
Krenem uz brijeg sa Lipe Ledine
Uz Solila kraj Ćurinih staja
Onda pravac Markešića gaja

Osojnicu nekako sam prošo
Za sat i pol na brdo sam došo
Tu sam sjeo malo odmorio
Gledo Ramu i njoj se divio

Bacim pogled malo u daljinu
Na Crnovro, Vran i okolinu
I Ljubušu što njih dvoje spaja
Na ponosne orlove tog kraja

Pogled bacim oko sebe malo
Svuda kamen i cvijeće rascvalo
Ja se divim smilju i kovilju
I vjetrovim što ih stalno biju

Krenem dalje preko livadice
Čičkovača pa kući niz lice
Upitam ih kako ste narode
Pa zatražim iz čatrnje vode

Sjednem malo i odmorim dušu
Dok vjetrovi sa planine pušu
Dok par riječi ja sa njima reče
Ispod sača već se pita peče

Autor: Ivan Čuljak, Rovišće