Najmanje 110.000 ruskih vojnika je zadobilo teške ozljede u Ukrajini, mnogima od njih je morao biti amputiran neki dio tijela. I sada imaju osjećaj da su ih vlasti i društvo ostavili na cjedilu, piše DW. Rusija ne navodi službene podatke o točnom broju svojih vojnika koji su poginuli ili koji su ranjeni u ratu protiv Ukrajine. Te su informacije tajna. Ruske vlasti su do sada samo sporadično davale službene navode o broju ratnih invalida.
Tijekom 2023. je zamjenik ministra rada i socijalne skrbi Aleksej Vovčenko otkrio da se 54 posto ruskih ranjenika bori s ozbiljnim posljedicama. Kod petine tih ljudi morali su biti amputirani gornji udovi, a kod četiri petine njih – donji ekstremiteti.
Koncem 2024. zamjenica ministra obrane Ana Civileva, za koju necenzurirani ruski mediji tvrde da je nećakinja ruskog predsjednika Vladimira Putina, rekla je da ukupan broj ruskih vojnih invalida iznosi oko 110 tisuća.
Ranjenici natrag na frontu?
Početkom godine je na ruskoj društvenoj mreži Vkontakte, gotovo istovremeno, objavljeno nekoliko videa, koji prikazuju kako zapovjednici ruske vojske u borbu na front u Ukrajini ponovno šalju i ranjene vojnike. U jednom slučaju se radilo o vojnicima koji su se nalazili u nekoj šumi, a više njih se kretalo uz pomoć štaka.
U drugom videofilmu jedan vojni policajac prijeti seksualnim nasiljem dvojici muškaraca u maskirnim uniformama, jedan od njih se oslanja na štap za hodanje. Vlasti su kasnije potvrdile autentičnost tog slučaja, a vojnik koji je svoje kolege mučio uporabom palice i elektrošokera, uhapšen je. Ispostavilo se da su se ranjeni vojnici požalili na ponašanje svojih zapovjednika zato što su ih oni htjeli poslati natrag na bojište.
Civileva je tijekom jednog javnog nastupa potvrdila da ima pokušaja da se ranjenike brzo vrati na frontu. Ona je dodala da se oko 96 posto ozlijeđenih pripadnika vojnih snaga vraća na bojište i da je to postalo moguće "zahvaljujući modernizaciji poljskih bolnica". Takva praksa je vjerojatno rezultat činjenice da na frontu nedostaje vojnika, odnosno da se ruska vojska suočava s velikim gubicima ljudstva.
"Po mojoj procjeni oko šest od deset ranjenika je pretrpjelo teške ozljede", kaže jedan bivši ruski vojnik za DW, koji je htio ostati anoniman. On je nedavno otpušten iz vojske zbog ozljeda koje ima. A o kakvim se ozljedama radi, to on ne želi otkriti iz sigurnosnih razloga. "Glavna stvar je da su ruke i noge zdrave", kaže on i dodaje da sada čeka na jednokratnu isplatu od nekoliko milijuna rubalja.
Bivši vojnik se žali da je njegova invalidska mirovina jako mala, radi se o 22.000 rubalja (otprilike 220 eura). "S 36 godina ja sam postao radno nesposoban, izgubio sam zdravlje, ali što da radim? Služio sam svojoj zemlji i ne kajem se ni zbog čega", kaže on. Angažman ranjenih vojnika on objašnjava disciplinskim mjerama, odnosno kažnjavanjem tih ljudi i od ruske vojske zbog posjedovanja droge ili simuliranja ozljeda.
Što sve dobiju ratni invalidi?
Na društvenoj mreži VKontakte ljudi se osim toga žale da liječnici banaliziraju ozljede. Nezadovoljni komentatori pritom se osvrću na nedavni predsjednikov dekret kojim je jednokratna isplata pomoći za lakše ozljede smanjena s tri milijuna rubalja (oko 30.000 eura) na milijun rubalja (10.000 eura). U nekim slučajevima, ako se na primjer radi o ozljedama bez većih posljedica, odšteta ne prelazi ni svotu od 100 tisuća rubalja (oko 1000 eura).
Jedan vojnik koji se predstavlja kao Oleg na internetu piše da su liječnici njegovo ranjavanje najprije kategorizirali kao srednje teško. "Na dan mog otpuštanja odjednom su to preinačili u lakše ranjavanje. I rekli su da su uvedene nove liste i kategorije", tvrdi Oleg.
Bivši plaćenici iz privatne Wagnerove vojske, jedne od najbrutalnijih postrojbi koje su se borile na strani Rusije, žale se da ih ruska država ne priznaje kao sudionike rata protiv Ukrajine. Jedan od njih, koji se predstavlja kao Pavel, na VKontakte piše da zbog svojih ozljeda više ne može hodati i da je "prepušten svojoj sudbini".
Sudeći po njegovim navodima, Pavel prima invalidsku mirovinu od države u visini od oko 10.000 rubalja (oko 100 eura). Na odštetu ili bilo kakvu pomoć od vojske ne može računati.
Neki komentatori se žale na visoke cijene proteza. Jedna korisnica te mreže iz Perma piše da proteza visoke kvalitete košta pet milijuna rubalja (oko 50 tisuća eura) i dodaje da si njezin brat, koji se na ruskoj strani borio u ratu, takvu protezu ne može priuštiti.
Socijalna pomoć pokriva samo mali dio troškova, dodaje ona. Osim toga, dodatni problem su međunarodne sankcije protiv Ruske Federacije: iz nekoliko ruskih regija stižu vijesti da zbog sankcija vlada nestašica određenih vrsta proteza, zbog čega su njihove cijene porasle, a sve duže se na njih mora i čekati.
Povratak u civilni život
Ratni invalidi se u Rusiji često suočavaju s činjenicom da ih njihovi poslodavci više ne žele više angažirati, piše bivši pripadnik ruskih vojnih snaga Nikita Tretjakov na svom kanalu na Telegramu. On opisuje slučaj jednog teško ozlijeđenog suborca koji je bio u potrazi za radnim mjestom. Po navodima Tretjakova, tom je kolegi na razgovoru za posao bilo rečeno da ne može raditi kao savjetnik u prodaji – zbog zabrinutosti oko njegovog psihičkog stanja zbog sudjelovanja u ratu protiv Ukrajine.
Sociologinja Ana Kulešova kaže da u ruskom društvu postoje znatne razlike što se tiče odnosa prema ratnim veteranima. Jedan razlog za to je, kako navodi, politička polarizacija među stanovništvom.
Ali određenu ulogu igraju i regionalne razlike, dodaje ona. "Ne vide baš svi u ratnim veteranima junake, ima i nepovjerenja prema njima, zato što su ljudi u vijestima ili preko osobnih iskustava čuli i za slučajeve u kojima su se vojnici nasilno odnosili prema civilima", kaže Kulešova za DW.
Usprkos ozljedama koje su zadobili, oni ljudi koji su se borili u ratu su pretežito mišljenja da je rat protiv Ukrajine legitiman. Tu se radi o obrambenim mehanizmima vlastite psihe, nešto što se može vidjeti kod veterana svih mogućih ratova, objašnjava za DW jedan psihijatar koji i dalje radi u Rusiji i zato želi ostati anoniman.
"To im omogućava da i dalje učinkovito funkcioniraju i da prežive u ekstremnim uvjetima", napominje naš sugovornik. I dodaje da je u tim slučajevima povratak u civilni život dosta težak proces, pa i zbog činjenice da ti muškarci imaju osjećaj da više nisu tako potrebni kao što su to bili na frontu.
Tijekom 2023. je zamjenik ministra rada i socijalne skrbi Aleksej Vovčenko otkrio da se 54 posto ruskih ranjenika bori s ozbiljnim posljedicama. Kod petine tih ljudi morali su biti amputirani gornji udovi, a kod četiri petine njih – donji ekstremiteti.
Koncem 2024. zamjenica ministra obrane Ana Civileva, za koju necenzurirani ruski mediji tvrde da je nećakinja ruskog predsjednika Vladimira Putina, rekla je da ukupan broj ruskih vojnih invalida iznosi oko 110 tisuća.
Ranjenici natrag na frontu?
Početkom godine je na ruskoj društvenoj mreži Vkontakte, gotovo istovremeno, objavljeno nekoliko videa, koji prikazuju kako zapovjednici ruske vojske u borbu na front u Ukrajini ponovno šalju i ranjene vojnike. U jednom slučaju se radilo o vojnicima koji su se nalazili u nekoj šumi, a više njih se kretalo uz pomoć štaka.
U drugom videofilmu jedan vojni policajac prijeti seksualnim nasiljem dvojici muškaraca u maskirnim uniformama, jedan od njih se oslanja na štap za hodanje. Vlasti su kasnije potvrdile autentičnost tog slučaja, a vojnik koji je svoje kolege mučio uporabom palice i elektrošokera, uhapšen je. Ispostavilo se da su se ranjeni vojnici požalili na ponašanje svojih zapovjednika zato što su ih oni htjeli poslati natrag na bojište.
Civileva je tijekom jednog javnog nastupa potvrdila da ima pokušaja da se ranjenike brzo vrati na frontu. Ona je dodala da se oko 96 posto ozlijeđenih pripadnika vojnih snaga vraća na bojište i da je to postalo moguće "zahvaljujući modernizaciji poljskih bolnica". Takva praksa je vjerojatno rezultat činjenice da na frontu nedostaje vojnika, odnosno da se ruska vojska suočava s velikim gubicima ljudstva.
"Po mojoj procjeni oko šest od deset ranjenika je pretrpjelo teške ozljede", kaže jedan bivši ruski vojnik za DW, koji je htio ostati anoniman. On je nedavno otpušten iz vojske zbog ozljeda koje ima. A o kakvim se ozljedama radi, to on ne želi otkriti iz sigurnosnih razloga. "Glavna stvar je da su ruke i noge zdrave", kaže on i dodaje da sada čeka na jednokratnu isplatu od nekoliko milijuna rubalja.
Bivši vojnik se žali da je njegova invalidska mirovina jako mala, radi se o 22.000 rubalja (otprilike 220 eura). "S 36 godina ja sam postao radno nesposoban, izgubio sam zdravlje, ali što da radim? Služio sam svojoj zemlji i ne kajem se ni zbog čega", kaže on. Angažman ranjenih vojnika on objašnjava disciplinskim mjerama, odnosno kažnjavanjem tih ljudi i od ruske vojske zbog posjedovanja droge ili simuliranja ozljeda.
Što sve dobiju ratni invalidi?
Na društvenoj mreži VKontakte ljudi se osim toga žale da liječnici banaliziraju ozljede. Nezadovoljni komentatori pritom se osvrću na nedavni predsjednikov dekret kojim je jednokratna isplata pomoći za lakše ozljede smanjena s tri milijuna rubalja (oko 30.000 eura) na milijun rubalja (10.000 eura). U nekim slučajevima, ako se na primjer radi o ozljedama bez većih posljedica, odšteta ne prelazi ni svotu od 100 tisuća rubalja (oko 1000 eura).
Jedan vojnik koji se predstavlja kao Oleg na internetu piše da su liječnici njegovo ranjavanje najprije kategorizirali kao srednje teško. "Na dan mog otpuštanja odjednom su to preinačili u lakše ranjavanje. I rekli su da su uvedene nove liste i kategorije", tvrdi Oleg.
Bivši plaćenici iz privatne Wagnerove vojske, jedne od najbrutalnijih postrojbi koje su se borile na strani Rusije, žale se da ih ruska država ne priznaje kao sudionike rata protiv Ukrajine. Jedan od njih, koji se predstavlja kao Pavel, na VKontakte piše da zbog svojih ozljeda više ne može hodati i da je "prepušten svojoj sudbini".
Sudeći po njegovim navodima, Pavel prima invalidsku mirovinu od države u visini od oko 10.000 rubalja (oko 100 eura). Na odštetu ili bilo kakvu pomoć od vojske ne može računati.
Neki komentatori se žale na visoke cijene proteza. Jedna korisnica te mreže iz Perma piše da proteza visoke kvalitete košta pet milijuna rubalja (oko 50 tisuća eura) i dodaje da si njezin brat, koji se na ruskoj strani borio u ratu, takvu protezu ne može priuštiti.
Socijalna pomoć pokriva samo mali dio troškova, dodaje ona. Osim toga, dodatni problem su međunarodne sankcije protiv Ruske Federacije: iz nekoliko ruskih regija stižu vijesti da zbog sankcija vlada nestašica određenih vrsta proteza, zbog čega su njihove cijene porasle, a sve duže se na njih mora i čekati.
Povratak u civilni život
Ratni invalidi se u Rusiji često suočavaju s činjenicom da ih njihovi poslodavci više ne žele više angažirati, piše bivši pripadnik ruskih vojnih snaga Nikita Tretjakov na svom kanalu na Telegramu. On opisuje slučaj jednog teško ozlijeđenog suborca koji je bio u potrazi za radnim mjestom. Po navodima Tretjakova, tom je kolegi na razgovoru za posao bilo rečeno da ne može raditi kao savjetnik u prodaji – zbog zabrinutosti oko njegovog psihičkog stanja zbog sudjelovanja u ratu protiv Ukrajine.
Sociologinja Ana Kulešova kaže da u ruskom društvu postoje znatne razlike što se tiče odnosa prema ratnim veteranima. Jedan razlog za to je, kako navodi, politička polarizacija među stanovništvom.
Ali određenu ulogu igraju i regionalne razlike, dodaje ona. "Ne vide baš svi u ratnim veteranima junake, ima i nepovjerenja prema njima, zato što su ljudi u vijestima ili preko osobnih iskustava čuli i za slučajeve u kojima su se vojnici nasilno odnosili prema civilima", kaže Kulešova za DW.
Usprkos ozljedama koje su zadobili, oni ljudi koji su se borili u ratu su pretežito mišljenja da je rat protiv Ukrajine legitiman. Tu se radi o obrambenim mehanizmima vlastite psihe, nešto što se može vidjeti kod veterana svih mogućih ratova, objašnjava za DW jedan psihijatar koji i dalje radi u Rusiji i zato želi ostati anoniman.
"To im omogućava da i dalje učinkovito funkcioniraju i da prežive u ekstremnim uvjetima", napominje naš sugovornik. I dodaje da je u tim slučajevima povratak u civilni život dosta težak proces, pa i zbog činjenice da ti muškarci imaju osjećaj da više nisu tako potrebni kao što su to bili na frontu.
