U bestseleru "Totalni zanos" otkrivena su izvješća osobnog doktora Adolfa Hitlera i detalji upotrebe droge u nacističkom režimu.
Autor Norman Ohler iznio je tezu da su mnogi u nacističkom režimu koristili redovno drogu, od vojnika "Vermarhta" do samog Hitlera.
Upotreba metamfetamina, poznatijeg kao "kristalni met", preovlađivala je: droga u obliku pilule ("pervitin") distribuirana je trupama "Vermarhta", prije uspješne invazije na Francusku 1940. godine.
Razvijen od strane farmaceutske kompanije "Temler", sa sjedištem u Berlinu, "pervitin" je predstavljen 1938. godine i okarakteriziran je kao magična pilula protiv starenja i depresije.
Doslovno je bio dostupan preko tezge. Vojni doktor Oto Ranke eksperimentirao je na devedeset studenata i zaključio, na osnovu rezultata, da će droga pomoći Njemačkoj da dobije rat. Korištenjem "pervitina", vojnici "Vermarhta" mogli su danima ostati budni i marširati miljama bez odmora.
Takozvana "stimulativna odredba" poslala je u travnju 1940. godine više od 35 milijuna tableta "pervintina" i "izofana" (neznatno modifikovana verzija, koju je razvila farmaceutska kompanija "Knol") na liniju fronta, gdje su korištene pri nacističkoj invaziji na Francusku.
Treba napomenuti da Nijemci nisu bili usamljeni u upotrebi psihoaktivnih supstanci tijekom Drugog svjetskog rata. Saveznički vojnici bili su poznati po upotrebi amfetamina u borbi protiv umora.
Kada se radi o nacističkim liderima, Olerovo istraživanje sugerira da su svi imali vlastiti pristup konzumaciji droge.
- Nisu svi uzimali sve droge. Ni u istim količinama. Neki su koristili metamfetamine, kao Ernst Udet, šef nabake zrakoplovstva i snabdijevanja. Drugi su bili na jakim anesteticima, kao Gering, čiji je nadimak zapravo bio "Moring" od morfijum - priča Oler.
On je prvobitno planirao da napiše roman o tračevima o nacističkoj upotrebi droge. Ali su mu se planovi promijenili, kada je naišao na detaljno izvješće doktora Theodor Morell, Hitlerovog osobnog psihijatra. Završio je proučavajući Morella u Munchenu i Nacionalnom arhivu u Vašingtonu i usredsredio se na činjenice, umesto na fikciju.
Morellova i Hitlerova povezanost koja je trajala devet godina, počela je poslije prepisivanja lijeka na bakterijskoj bazi zbog problema sa varenjem. Tijekom vremena njihovog intenzinog druženja, pokazuju Morellove bilješke, doktor je skoro svakodnevno davao Hitleru narkotike, uključujući amfetamine, barbiturate i opijate.
Zahvaljujući vezi sa Hitlerom, Morell je bio u mogućnosti steći klijente u nacističkoj Njemačkoj. On je čak prisvojio ogromnu češku kompaniju (koja je prethodno pripadala Židovima) kako bi masovno proizvodio vitamine i hormone, koristeći različite dijelove životinja, uključujući testise bika.
Iako Hitler nije koristio "pervitin", mali je broj droga koje nije probao. Prema Oleru, Morellove osobne bilješke sugeriraju da je dao Hitleru preko osamsto injekcija tijekom godina.
Davao mu je droge pred važne sastanke, na primjer pred susrete sa talijanskim vođom Benitom Mussolinijem. Oler vjeruje da je, pred samoubojstvo u bunkeru 1945. godine, Hitler krizirao, jer nije imao gdje da pronađe drogu u razrušenom gradu.
Oler napominje da njegova knjiga ne pokušava obraniti nacističke zločine upotrebom droge. Neki možda jesu posljedica narkotika, ali "Moja borba" je napisana mnogo prije korištenja psihoaktivnih supstanci.
Autor Norman Ohler iznio je tezu da su mnogi u nacističkom režimu koristili redovno drogu, od vojnika "Vermarhta" do samog Hitlera.
Upotreba metamfetamina, poznatijeg kao "kristalni met", preovlađivala je: droga u obliku pilule ("pervitin") distribuirana je trupama "Vermarhta", prije uspješne invazije na Francusku 1940. godine.
Razvijen od strane farmaceutske kompanije "Temler", sa sjedištem u Berlinu, "pervitin" je predstavljen 1938. godine i okarakteriziran je kao magična pilula protiv starenja i depresije.
Doslovno je bio dostupan preko tezge. Vojni doktor Oto Ranke eksperimentirao je na devedeset studenata i zaključio, na osnovu rezultata, da će droga pomoći Njemačkoj da dobije rat. Korištenjem "pervitina", vojnici "Vermarhta" mogli su danima ostati budni i marširati miljama bez odmora.
Takozvana "stimulativna odredba" poslala je u travnju 1940. godine više od 35 milijuna tableta "pervintina" i "izofana" (neznatno modifikovana verzija, koju je razvila farmaceutska kompanija "Knol") na liniju fronta, gdje su korištene pri nacističkoj invaziji na Francusku.
Treba napomenuti da Nijemci nisu bili usamljeni u upotrebi psihoaktivnih supstanci tijekom Drugog svjetskog rata. Saveznički vojnici bili su poznati po upotrebi amfetamina u borbi protiv umora.
Kada se radi o nacističkim liderima, Olerovo istraživanje sugerira da su svi imali vlastiti pristup konzumaciji droge.
- Nisu svi uzimali sve droge. Ni u istim količinama. Neki su koristili metamfetamine, kao Ernst Udet, šef nabake zrakoplovstva i snabdijevanja. Drugi su bili na jakim anesteticima, kao Gering, čiji je nadimak zapravo bio "Moring" od morfijum - priča Oler.
On je prvobitno planirao da napiše roman o tračevima o nacističkoj upotrebi droge. Ali su mu se planovi promijenili, kada je naišao na detaljno izvješće doktora Theodor Morell, Hitlerovog osobnog psihijatra. Završio je proučavajući Morella u Munchenu i Nacionalnom arhivu u Vašingtonu i usredsredio se na činjenice, umesto na fikciju.
Morellova i Hitlerova povezanost koja je trajala devet godina, počela je poslije prepisivanja lijeka na bakterijskoj bazi zbog problema sa varenjem. Tijekom vremena njihovog intenzinog druženja, pokazuju Morellove bilješke, doktor je skoro svakodnevno davao Hitleru narkotike, uključujući amfetamine, barbiturate i opijate.
Zahvaljujući vezi sa Hitlerom, Morell je bio u mogućnosti steći klijente u nacističkoj Njemačkoj. On je čak prisvojio ogromnu češku kompaniju (koja je prethodno pripadala Židovima) kako bi masovno proizvodio vitamine i hormone, koristeći različite dijelove životinja, uključujući testise bika.
Iako Hitler nije koristio "pervitin", mali je broj droga koje nije probao. Prema Oleru, Morellove osobne bilješke sugeriraju da je dao Hitleru preko osamsto injekcija tijekom godina.
Davao mu je droge pred važne sastanke, na primjer pred susrete sa talijanskim vođom Benitom Mussolinijem. Oler vjeruje da je, pred samoubojstvo u bunkeru 1945. godine, Hitler krizirao, jer nije imao gdje da pronađe drogu u razrušenom gradu.
Oler napominje da njegova knjiga ne pokušava obraniti nacističke zločine upotrebom droge. Neki možda jesu posljedica narkotika, ali "Moja borba" je napisana mnogo prije korištenja psihoaktivnih supstanci.
