Mnogi vrtlari i poljoprivrednici traže sortu krumpira koja daje stabilan i obilan urod, čak i u promjenjivim vremenskim uvjetima. Iako prinos ovisi o tlu, klimi i njezi, postoji sorta koja se već godinama pokazuje kao izuzetno rodna i pouzdana u različitim krajevima.
Riječ je o krumpiru srednje rane do srednje kasne vegetacije koji razvija snažnu biljku i formira velik broj ujednačenih gomolja. Gomolji su pravilnog oblika, srednje do krupne veličine, s glatkom kožom i plitkim okcima, što olakšava čišćenje i preradu. Upravo ta ujednačenost doprinosi visokom ukupnom prinosu po biljci.
Ova sorta posebno se ističe dobrom prilagodljivošću različitim tipovima tla. Dobro uspijeva i na lakšim i na težim zemljištima, pod uvjetom da imaju osnovnu plodnost i dobru drenažu. Otporna je na kraća razdoblja suše, a uz redovito zalijevanje i prihranu može dati izuzetno bogat urod.
Još jedna važna prednost je otpornost na česte bolesti krumpira, što smanjuje gubitke i potrebu za intenzivnim tretiranjem. Zbog toga je pogodna i za manje proizvođače i kućne vrtove, ali i za one koji krumpir uzgajaju na većim površinama.
Osim visoke rodnosti, ova sorta ima i vrlo dobru kvalitetu mesa. Krumpir je ukusan, ne raspada se lako pri kuhanju, ali je dovoljno brašnast za pečenje i pripremu pirea. To je čini svestranom u kuhinji i dodatno povećava njezinu popularnost.
Sorte
Jedna od najčešće spominjanih je Arizona. Riječ je o srednje ranoj sorti koja daje vrlo visoke i ujednačene prinose, dobro podnosi sušu i toplinu te ima solidnu otpornost na bolesti.
Druga vrlo raširena sorta je Désirée, prepoznatljiva po crvenoj kožici. Ona je pouzdana, daje stabilan urod i dobro se snalazi u različitim tipovima tla. Nije apsolutno najotpornija na sve bolesti, ali je vrlo izdržljiva i zato popularna kod malih proizvođača.
Ako se naglasak stavlja više na otpornost nego na rani urod, tada se često spominje Sarpo Mira. To je sorta poznata po iznimnoj otpornosti na plamenjaču i druge bolesti, zbog čega je omiljena u ekološkom i niskointenzivnom uzgoju. Mana joj je što je kasnija i nešto grublje strukture gomolja.
Za kombinaciju visokog uroda i dobre opće otpornosti često se preporučuje i Melody. To je moderna nizozemska sorta s vrlo ujednačenim gomoljima, dobrim skladištenjem i dobrom tolerancijom na bolesti, pa se često koristi u profesionalnoj proizvodnji, piše Podravski.hr
Riječ je o krumpiru srednje rane do srednje kasne vegetacije koji razvija snažnu biljku i formira velik broj ujednačenih gomolja. Gomolji su pravilnog oblika, srednje do krupne veličine, s glatkom kožom i plitkim okcima, što olakšava čišćenje i preradu. Upravo ta ujednačenost doprinosi visokom ukupnom prinosu po biljci.
Ova sorta posebno se ističe dobrom prilagodljivošću različitim tipovima tla. Dobro uspijeva i na lakšim i na težim zemljištima, pod uvjetom da imaju osnovnu plodnost i dobru drenažu. Otporna je na kraća razdoblja suše, a uz redovito zalijevanje i prihranu može dati izuzetno bogat urod.
Još jedna važna prednost je otpornost na česte bolesti krumpira, što smanjuje gubitke i potrebu za intenzivnim tretiranjem. Zbog toga je pogodna i za manje proizvođače i kućne vrtove, ali i za one koji krumpir uzgajaju na većim površinama.
Osim visoke rodnosti, ova sorta ima i vrlo dobru kvalitetu mesa. Krumpir je ukusan, ne raspada se lako pri kuhanju, ali je dovoljno brašnast za pečenje i pripremu pirea. To je čini svestranom u kuhinji i dodatno povećava njezinu popularnost.
Sorte
Jedna od najčešće spominjanih je Arizona. Riječ je o srednje ranoj sorti koja daje vrlo visoke i ujednačene prinose, dobro podnosi sušu i toplinu te ima solidnu otpornost na bolesti.
Druga vrlo raširena sorta je Désirée, prepoznatljiva po crvenoj kožici. Ona je pouzdana, daje stabilan urod i dobro se snalazi u različitim tipovima tla. Nije apsolutno najotpornija na sve bolesti, ali je vrlo izdržljiva i zato popularna kod malih proizvođača.
Ako se naglasak stavlja više na otpornost nego na rani urod, tada se često spominje Sarpo Mira. To je sorta poznata po iznimnoj otpornosti na plamenjaču i druge bolesti, zbog čega je omiljena u ekološkom i niskointenzivnom uzgoju. Mana joj je što je kasnija i nešto grublje strukture gomolja.
Za kombinaciju visokog uroda i dobre opće otpornosti često se preporučuje i Melody. To je moderna nizozemska sorta s vrlo ujednačenim gomoljima, dobrim skladištenjem i dobrom tolerancijom na bolesti, pa se često koristi u profesionalnoj proizvodnji, piše Podravski.hr
