Sezona čuvanja ovaca i druge stoke na poljima i planinama u BiH i dalje je u jeku, međutim, farmeri i stočari upozoravaju da je gotovo nemoguće naći pastira, iako im nude mjesečne zarade od 350 do 1.500 KM.
Ovaj drugi iznos se, uprkos ekonomskoj krizi, polumilijunskoj nezaposlenosti i besparici u BiH, može zaraditi na farmi koza u okolini Sarajeva, čiji vlasnik mjesecima bezuspješno traži radnike, piše Press.
" Posao uključuje čuvanje koza i pravljenje sira. U suštini, najbolje bi bilo da dođe dvoje ljudi, muž i žena. Dakle, prednost dajem obiteljskim ljudima, a smještaj je osiguran. Ukoliko bi zainteresirani radio na farmi zajedno sa suprugom, primanja bi mogla biti i do 1.500 KM", navodi ovaj sarajevski farmer.
On dodaje da je teško naći radnike za ovaj zahtjevan i odgovoran posao, koji malo tko zna raditi.
"Zato ih, kada dođu, moramo učiti od početka, kao prvašiće u školi", otkriva sugovornik.
Isti problem ima i Amerdin Medi Ćejvan (33) iz Travnika, koji traži pastira za rad kod domaćina Milorada Vukovića iz Baraća.
" Osigurani su smještaj, hrana i cigarete, a radnik samo ima obavezu da ide za ovcama, kojih ima oko 130. Mjesečna plaća je oko 500 KM. Nažalost, moram reći da nitko neće raditi. Svi hoće sjediti, a i ako dođu, budu dan-dva, pa napuste, jer im je mrsko. Misle da je to "niži" posao", kaže Medi, koji ima preko 20 godina iskustva u ovčarstvu.
On objašnjava da je ranije bilo mnogo lakše naći radnike.
"Današnji ljudi i omladina su se, izgleda, uhvatili interneta i sličnih zanimacija, pa bi voljeli samo sjediti, ništa ne raditi, a da primaju bar tisuću maraka. S druge strane, ovo nije tako težak posao kako se priča, već lijep i pošten. Čovjek se navikne za nekoliko dana, a i bolje je raditi to nego mesti ulice i kopati kanale po gradovima. Da ne spominjem da je sve zdravije, ako se uzmu u obzir domaća hrana, čist zrak i priroda", nabraja ovaj Travničanin.
Amerdin ističe da bi ovog trenutka, kada bi bilo zainteresiranih, mogao zaposliti najmanje 10 pastira.
" U Hrvatskoj, oni iskusniji, pouzdaniji i vrijedniji, koji znaju kako da postupaju s psima, ali i da šišaju ovce, muzu ih, kupaju ih protiv parazita ili da se snađu kad ih ujede vuk, mogli bi zaraditi oko 1.000 eura mjesečno, a da im farmer osigura sve ostalo, od hrane i smještaja, pa čak i slobodnih dana. Od 1.200 do 1.300 KM moguće je zaraditi u BiH ako u paru sa, recimo, jednim kolegom čuvate stado od 500, 600 grla. Kod gazda su uvijek na cijeni takvi pastiri kojih je, nažalost, sve manje", ocjenjuje Ćejvan.
Slično kaže i Petar Barišić, vlasnik farme goveda u Tomislavgradu, koji tvrdi da je običnog pastira lako naći, a pravog veoma teško, iako nudi plaću od 700 KM.
Kako god, sarajevski farmer Mujo Milišić, koji traži radnike za čuvanje ovaca na planini Bjelašnici, upozorava da nam je ova oblast, poput države, "niđe veze", zbog čega bi trebalo poraditi na europskim standardima i principima u stočarstvu.
" Na primjer, treba uvesti pravila na koliko zemlje se stoka čuva i koliki su minimumi kada je riječ o investicijama u farme. Treba spriječiti nomađenje i sve češće vršiti kontrole, čime bi se stanje dovelo u red i bolesti prorijedile. Stočarstvo tako može biti naša velika razvojna šansa, važna i za opstanak sela", poručuje Milišić.
I dok desetine ostalih vlasnika farmi s kojima smo razgovarali spominju da pastiri tijekom sezone mogu mjesečno zaraditi i više nego radnici u građevinarstvu, prerađivačkoj industriji, trgovini ili ugostiteljstvu, druga, radnička strana ne vjeruje da je situacija tako bajna i idealna.
"Iako u životu ne valja birati poslove, teško je povjerovati da se tu mjesečno može zaraditi više od prosječne plaće u Srpskoj, jer znamo neke pastire s ovog područja koji, osim toga da su ih gazde prevarile, tvrde da su mnogo manje plaćeni od onoga što se priča, da jedu šta stignu, nemaju zdravstveno i mirovinsko osiguranje, te da rade za 250-300 KM ", ističu pojedini Banjolučani, Dobojlije i Prijedorčani.
Ovaj drugi iznos se, uprkos ekonomskoj krizi, polumilijunskoj nezaposlenosti i besparici u BiH, može zaraditi na farmi koza u okolini Sarajeva, čiji vlasnik mjesecima bezuspješno traži radnike, piše Press.
" Posao uključuje čuvanje koza i pravljenje sira. U suštini, najbolje bi bilo da dođe dvoje ljudi, muž i žena. Dakle, prednost dajem obiteljskim ljudima, a smještaj je osiguran. Ukoliko bi zainteresirani radio na farmi zajedno sa suprugom, primanja bi mogla biti i do 1.500 KM", navodi ovaj sarajevski farmer.
On dodaje da je teško naći radnike za ovaj zahtjevan i odgovoran posao, koji malo tko zna raditi.
"Zato ih, kada dođu, moramo učiti od početka, kao prvašiće u školi", otkriva sugovornik.
Isti problem ima i Amerdin Medi Ćejvan (33) iz Travnika, koji traži pastira za rad kod domaćina Milorada Vukovića iz Baraća.
" Osigurani su smještaj, hrana i cigarete, a radnik samo ima obavezu da ide za ovcama, kojih ima oko 130. Mjesečna plaća je oko 500 KM. Nažalost, moram reći da nitko neće raditi. Svi hoće sjediti, a i ako dođu, budu dan-dva, pa napuste, jer im je mrsko. Misle da je to "niži" posao", kaže Medi, koji ima preko 20 godina iskustva u ovčarstvu.
On objašnjava da je ranije bilo mnogo lakše naći radnike.
"Današnji ljudi i omladina su se, izgleda, uhvatili interneta i sličnih zanimacija, pa bi voljeli samo sjediti, ništa ne raditi, a da primaju bar tisuću maraka. S druge strane, ovo nije tako težak posao kako se priča, već lijep i pošten. Čovjek se navikne za nekoliko dana, a i bolje je raditi to nego mesti ulice i kopati kanale po gradovima. Da ne spominjem da je sve zdravije, ako se uzmu u obzir domaća hrana, čist zrak i priroda", nabraja ovaj Travničanin.
Amerdin ističe da bi ovog trenutka, kada bi bilo zainteresiranih, mogao zaposliti najmanje 10 pastira.
" U Hrvatskoj, oni iskusniji, pouzdaniji i vrijedniji, koji znaju kako da postupaju s psima, ali i da šišaju ovce, muzu ih, kupaju ih protiv parazita ili da se snađu kad ih ujede vuk, mogli bi zaraditi oko 1.000 eura mjesečno, a da im farmer osigura sve ostalo, od hrane i smještaja, pa čak i slobodnih dana. Od 1.200 do 1.300 KM moguće je zaraditi u BiH ako u paru sa, recimo, jednim kolegom čuvate stado od 500, 600 grla. Kod gazda su uvijek na cijeni takvi pastiri kojih je, nažalost, sve manje", ocjenjuje Ćejvan.
Slično kaže i Petar Barišić, vlasnik farme goveda u Tomislavgradu, koji tvrdi da je običnog pastira lako naći, a pravog veoma teško, iako nudi plaću od 700 KM.
Kako god, sarajevski farmer Mujo Milišić, koji traži radnike za čuvanje ovaca na planini Bjelašnici, upozorava da nam je ova oblast, poput države, "niđe veze", zbog čega bi trebalo poraditi na europskim standardima i principima u stočarstvu.
" Na primjer, treba uvesti pravila na koliko zemlje se stoka čuva i koliki su minimumi kada je riječ o investicijama u farme. Treba spriječiti nomađenje i sve češće vršiti kontrole, čime bi se stanje dovelo u red i bolesti prorijedile. Stočarstvo tako može biti naša velika razvojna šansa, važna i za opstanak sela", poručuje Milišić.
I dok desetine ostalih vlasnika farmi s kojima smo razgovarali spominju da pastiri tijekom sezone mogu mjesečno zaraditi i više nego radnici u građevinarstvu, prerađivačkoj industriji, trgovini ili ugostiteljstvu, druga, radnička strana ne vjeruje da je situacija tako bajna i idealna.
"Iako u životu ne valja birati poslove, teško je povjerovati da se tu mjesečno može zaraditi više od prosječne plaće u Srpskoj, jer znamo neke pastire s ovog područja koji, osim toga da su ih gazde prevarile, tvrde da su mnogo manje plaćeni od onoga što se priča, da jedu šta stignu, nemaju zdravstveno i mirovinsko osiguranje, te da rade za 250-300 KM ", ističu pojedini Banjolučani, Dobojlije i Prijedorčani.
