Njegova je obitelj idući trbuhom za kruhom odselila iz Rame 1968., i nastanila se u ravnoj Slavoniji, točnije u Pleternici. Priča ne bi bila zanimljiva da jedan potomak te obitelji, Krešimir, ne plijeni pažnju svojim uspješnim rezultatima koje postiže zahvaljujući uzgoju golubova listonoša.
Od kud ljubav prema golubovima?
„Odmalena sam volio sve životinje i uvijek sam bio okružen psima, golubovima i drugim životinjama. Poslije Domovinskog rata otišao sam u mirovinu i tad sam imao više vremena da se posvetim svojim hobijima, tj. golubarstvu.“
Kad ste krenuli s uzgojem golubova?
„U svijet golubova listonoša sam ušao 1998.godine kada sam osnovao klub “Marsonija” u Slavonskom Brodu. Dvije godine kasnije osnovao sam Klub uzgajivača golubova listonoša “Orljava” u Pleternici. Sljedeće godine se pojavio na natjecanju i odmah bio 3. u državi. Do danas sam ostvario 60 pobjeda!
Planirate li možda let golubova iz Rame u Slavoniju ili iz Slavonije do Rame?
„Ta daljina nije nikakav problem mojim golubovima. Golubovi još nisu letjeli na toj relaciji, a vrlo rado ću nekad u budućnosti organizirati i let golubova iz Rame do Slavonije. Možda to bude sjećanje i obilježavanje neke okrugle obljetnice odlaska mojih roditelja iz Rame i doseljavanje u Slavoniju.“
Kako izgleda čekanje povratka golubova s natjecanja?
Izgleda otprilike ovako: nedjelja, 9 sati i 46 minuta. Dva goluba slijeću na golubarnik, potom još dva. Prva dva odmah ulaze u njegovu unutrašnjost, ostali čekaju… nekoliko zvižduka i – ulazi i treći. Četvrti čeka. – „To nije moj, možda je iz Broda“ – komentira kratko Krešimir Ostojić. Tako je počeo povratak golubova listonoša s prvog ovogodišnjeg leta iz mađarskog grada Szekeshefeuae u Pleternicu. Postepeno, počeli su se vraćati i ostali. Poseban aparat registrira ulazak svakog od njih u golubarnik.
Hoće li se svi vratiti? Koliko su dugo letjeli od 200 kilometara udaljenog mađarskog grada? Svi rezultati se brižljivo pregledavaju, zbrajaju, uspoređuju. U pleterničkom klubu Krešimir je uvjerljivo prvi.
Koje su vam utrke i natjecanja najdraži?
„Mnogo je utrka koje su mi drage ali posebno pamtim dvije iz 2009. godine. Od Jezera kraj Zagreba poletjelo je 500 golubova, a prvih 20 je bilo mojih. U Dugom Selu bilo je čak 1286 golubova, i opet prvih 8 je bilo mojih“ – prisjetio se Krešimir.
Dok nestrpljivo pogledava u nebo očekujući povratak golubova, Krešimir neprestano telefonira – zovu njega, zove on kolege. Čiji su se golubovi vratili? Kada? Koliko?
„Ovo iščekivanje je najzanimljivije ali zna biti i strepnje hoće li se vratiti svi jer dogodi se da goluba uhvati jastreb, pronađu ga i zatvore ljudi, strada u olujnom nevremenu. Uvijek ću pamtiti jedan slučaj iz doba kada sam se tek počeo natjecati. Let je bio iz Mađarske i meni se jedan golub nije vratio. Došao je tek nakon pet godina, vjerojatno ga je netko držao zatvorenog. Vratio se u očevu kuću odakle je krenuo, a mi smo se u međuvremenu preselili u novu kuću i zove mene otac, pita da li mi se izgubio golub. Nisam vjerovao kada sam ga vidio.“ – ispričao je Krešimir.
Za kvalitetne golubove koji postižu dobre rezultate najvažnija je genetika pa je i on sebi jato stvarao od golubova iz Belgije, Nizozemske i Njemačke kroz niz godina.
No, za uspjeh je sigurno potrebno i dosta truda i dosta novaca. Čime hranite golubove?
„Za hranu golubu natjecatelju trebaju 3 vrste kukuruza, 9 vrsta graška, ječam, pšenica, suncokret, uljana repica, vitamini. Evo, sad nakon povratka svi dobiju elektrolite i glukozu. Košta to, a zarade kod nas nema kao u inozemstvu. Tamo je to pravi biznis. Da sam tamo postigao ovakve rezultate, mogao bih živjeti od nagrada da ništa drugo ne radim. No, kod nas nije tako. Ipak, ja volim golubove i nije mi žao ni novca ni truda“ – jasan je Krešimir.
Pred njim i njegovim golubovima još je 12 utrka, a svaka će po kilometrima biti duža. Najduža će biti posljednja, iz Dresdena koji je udaljen 740 kilometara.“
Veže li Vas danas nešto za rodni kraj Vaših roditelja?
Kao dijete sam dolazio u Ramu kod strica i imam mnogo lijepih uspomena odande. Sjećam se jedne zgode kada sam pao s konja jer nisam pričvrstio sedlo. Iako sam rođen u Slavoniji, ponosan sam na svoje porijeklo.
Krešimiru želimo još mnogo uspjeha i nadamo se da ćemo jednog dana vidjeti njegove golubove listonoše kako lete i iznad Rame.
Božana Nikolić
pleter-portal.hr
