Sve skupa su ih istjerali na Odornicu, gdje su sreli skupinu četnika koja je išla sa Smojnika i tjerala pred sobom Stipu i Antu Grbeš. Na Odornici je moj ćaća molio jednog četnika da mu pusti sinove Nikolu i Juru, jer su premladi, a on je svakako tu, ali se četnik oglušio o njegovu molbu i nije mu dao nikakvog odgovora. Zatim su počeli ispitivati sve te ljude u Krmkovom docu. Čim su posljednji ušli u dolac, zločinci su započeli svoj krvavi plan. Počeo je opći metež i ubijanje bez ikakvih šansi za ljude s Maglica. Jedni su klali noževima, dok su drugi ubijali iz pušaka. Jedan krvnik je mome bratu Nikoli zabio nož u grlo. Nikola mu se tako ranjen i u smrtnom strahu istrgnuo iz ruku i počeo bježati niz Pirišće. U bjegu ga je stigla četnička kugla. Još jednom je poskočio u zrak i pao mrtav. Andriju Belju nisu mogli oboriti s nogu, pa su s konja skinuli oglav, te mu njime spetljali noge, da bi ga tako složili i nožem zaklali. Kada je moj ćaća vidio što se dogodilo s Nikolom glasno je zaplakao:
«Nikola, sine moj!»
Nakon tog jauka pokosio ga je četnički rafal. Moj brat Jure stajao je uz strica Stipu gledajući ova strašna događanja. Kada su vidjeli što se dogodilo s ćaćom i bratom okrenuli su se jedan prema drugom i tužno se pogledali. U tom trenutku strica Stipu pogodi metak u glavu. Pao je pokraj Jure koji je stajao kao ukopan, poprskan stričevom krvlju i mozgom. Na rubu Krmkovog doca jedan četnik pozove Stipu Čuljka te mu tiho reče da bježi u šumu. Kada je Stipo potrčao prema šumi, ovaj četnik je pucao u zrak iznad njegove glave. Na to je njegov komandant, razjaren kao zvjer, vikao psujući Boga, kako uteče najveći «šut». Franjo Penava zaklonio je glavu rukom te je tako ranjen u ruku krvav pao i ostao ležati kao mrtav.
Kada su sve ljude pobili a moj brat Jure ostao stajati jedini još živ, priđe mu onaj četnik kojega je moj ćaća molio da mu pusti sinove, te mu reče:
«Hajde, ti mali, kući!»
Jure onako prestrašen upitao ga je za «cedulju». Na to mu priđe jedan drugi četnik i reče: «Stani, ja ću tebi dati cedulju!»,
hvatajući se pritom za okrvavljeni nož. Onaj prvi je bio uporan:
«E, njega ne ćeš! Od njega još može postati čovjek!»
Tek tada je Jure pošao uskim seoskim puteljkom ne silazeći ni koraka s njega.
Nakon izvjesnog vremena četnici su se vratili u dolac i provjerili da li još slučajno ima živih ljudi među tolikim mrtvacima. Svi su bili mrtvi!
Kruška u Antinu džepu
Jedini Franjo Penava se pritajio i ležao kao mrtav među njima ne dajući nikakve znake života. Slušao je četnike da govore kako je onoga ubio Jovo, a ovoga Čedo itd. Dok nije pao mrak Franjo se smrzavao ležeći onako ranjen među mrtvima. Kada se već smrklo i dugo nije čuo glasove četnika oprezno je skinuo sukneni kaput (ručni rad) s pokojnog Ante Grbeša te ga obukao i pobjegao u šumu Smojnik. Cijelu noć žedan, ranjen, osjećao je miris kruške, ali kruške nije mogao nigdje vidjeti. Tek sutradan je zavukao ruku u džep kaputa i tu našao lijepu mirisavu krušku koju Ante nije uspio pojesti.
Na Odornici u Krmkovom docu četnici su ubili 18 ljudi, nenaoružanih, bez ikakve krivice i bez bilo kakve osude. Svi su bili zemljoradnici na svojim seoskim imanjima.
Jedna grupa četnika krenula je s Radne Plane prema Smojniku, te su u Lokvama ubili Ivu i Juru Bošnjaka kao i brata im Šimuna kojega su zatekli kao pastira kod blaga nedaleko kuće. Na Smojniku su ubili Juricu Grbeša. Ivče Čuljak je stanovao preko ljeta u Bunariću, gdje je uzgajao stoku. Tu su ga našli i ubili. Tu su ubili i Juru Ivaniku koji se gore zatekao zbog nekakvog posla. U Lisu s ljudima iz tog sela ubili su Jozu – Joščinu Grbeša. Tamo se zatekao na putu u šumu, gdje je namjeravao usjeći nešto drva za ogrijev. Luka Novakušin pobjegao je u Stupišće. Tamo je pronašao Antu Čuljka koji je neprestano plakao i pričao kako su četnici pobili sve na Odornici. Gore su se, kako je pričao, bijelila ljudska tijela povaljana po zemlji kao polegli janjci po mekanoj ledini.
Kako su u koji zaselak četnici dolazili tako su palili. Zapalili su prvo Čuljkovu pojatu u Lujićima, pa drugu u Čuljcima, kuće Luje i Luke Čuljka te pojatu Ive Čuljka Tominog. U Ponikvama je zapaljeno sve od Mišura te Grbeševa kuća i pojata. Na Poljani Bošnjakova i Krivonjića kuća i pojata te hambar starog Krivonje s kućom i pojatom. Izgorjela je pojata Franje Penave, Andrije Penave pojata, Gazdića kuća i pojata.
