Bokvica je jako česta i izdržljiva biljka koja raste uz staze, po travnjacima i u vrtovima.
Poznata je po svojim ljekovitim svojstvima, posebno kada su u pitanju dišni putevi i koža, i ima dugu tradiciju korištenja u narodnoj medicini.
Zapravo, bokvica je jedna od onih biljaka pored kojih većina ljudi prolazi svaki dan, a da je jedva primijeti.
Možeš je vidjeti uz staze, na travi, u dvorištu, uz rubove vrta ili među drugim biljkama, pa je mnogi doživljavaju kao običnu samoniklu travu. Ipak, ta skromna biljka već je godinama cijenjena u narodnoj tradiciji, a ima i svoje mjesto u vrtlarstvu, posebno u prirodnim, manje uređenim vrtovima.
Ona je izdržljiva, nezahtjevna i lako se prilagođava raznim uvjetima, pa je mnogi imaju u dvorištu čak i kad je nisu namjerno posadili.
Upravo u tome je njena čar, ne traži gotovo ništa, a može biti i korisna i lijepa, osobito u vrtovima koji se oslanjaju na samonikle biljke i prirodniji izgled.
Poznata po ljekovitosti, ali često zanemarena
Bokvica je najpoznatija po svojoj tradicionalnoj primjeni kod problema s dišnim putevima, kašljem i nadraženim grlom, a u narodnoj praksi često se koristi i za umirivanje kože.
Njeni listovi odavno se koriste za obloge i razne biljne pripravke, pa ne čudi što se smatra jednom od najpoznatijih samoniklih ljekovitih biljaka kod nas.
Zbog toga je mnogi vrtlari danas vole imati u svom vrtu – ne samo kao dio prirodnog okruženja, nego i kao biljku s dugom tradicijom.
Ali, iako je najpoznatija po ljekovitosti, bokvica je zanimljiva i iz perspektive uzgoja. Pokazuje koliko biljke koje često smatramo "običnima" ili "divljima" zapravo mogu biti vrijedne u svakodnevnom životu i uređenju vrta.
Kako izgleda i gdje najbolje uspijeva
Bokvica raste nisko uz tlo i formira rozetu listova, dok joj cvjetne stabljike rastu uspravno i lako se primijete među travom.
Najčešće se susreću uskolisna i širokolisna bokvica, a obje su vrlo otporne. Uspijevaju na raznim vrstama tla, ali najviše im odgovara rahla zemlja i puno svjetlosti. Ipak, dobro rastu i na manje idealnim mjestima, što ih čini odličnim izborom za one koji ne žele zahtjevne biljke.
Zato je bokvica super za dijelove vrta koji su uređeni prirodno – uz rubove gredica, travnjake ili kutke s ljekovitim biljem. Ne traži puno njege, pa je odlična i za početnike.
Kako je uzgajati u vrtu
Ako je želiš uzgajati planski, to je stvarno jednostavno. Najlakši način je posijati sjeme direktno u zemlju – u proljeće ili ranu jesen. Sjeme se ne sije duboko, nego se samo lagano pritisne uz površinu zemlje i zalije.
Bokvica brzo niče i lako se prima, posebno ako tlo nije previše zbijeno.
Možeš je saditi i u posebnom dijelu vrta namijenjenom ljekovitom bilju, gdje se lijepo slaže s kamilicom, nanom, matičnjakom i sličnim biljkama. Budući da ne raste visoko, neće smetati drugim biljkama, ali joj ipak treba ostaviti dovoljno prostora za razvoj listova.
Nije zahtjevna ni što se tiče gnojidbe, a zalijevanje je potrebno samo u vrijeme velikih suša.
Mnogi je čak puštaju da raste sama, pa je samo kontroliraju da se ne proširi tamo gdje nije poželjna. I upravo je to njena prednost – lako se održava i još lakše uklapa u prirodan vrt.
Korov ili korisna biljka?
To zapravo ovisi o tome kako gledaš na vrtlarstvo. U strogo uređenim travnjacima bokvica se često smatra korovom, ali u vrtovima koji potiču bioraznolikost i prirodan izgled – ona može biti prava vrijednost.
Privlači pažnju ljubitelja samoniklog bilja, ne traži puno brige i uspijeva čak i tamo gdje druge biljke teško opstaju.
Zato sve više ljudi umjesto da je uklanja, odlučuje ostaviti bokvicu u svom dvorištu ili je čak namjerno posaditi, piše Blic.
Osim što je ljekovita, ona je i lijep podsjetnik da u vrtu nisu vrijedne samo raskošne i upadljive biljke, nego i one skromne, tihe vrste koje su tu cijelo vrijeme.
Poznata je po svojim ljekovitim svojstvima, posebno kada su u pitanju dišni putevi i koža, i ima dugu tradiciju korištenja u narodnoj medicini.
Zapravo, bokvica je jedna od onih biljaka pored kojih većina ljudi prolazi svaki dan, a da je jedva primijeti.
Možeš je vidjeti uz staze, na travi, u dvorištu, uz rubove vrta ili među drugim biljkama, pa je mnogi doživljavaju kao običnu samoniklu travu. Ipak, ta skromna biljka već je godinama cijenjena u narodnoj tradiciji, a ima i svoje mjesto u vrtlarstvu, posebno u prirodnim, manje uređenim vrtovima.
Ona je izdržljiva, nezahtjevna i lako se prilagođava raznim uvjetima, pa je mnogi imaju u dvorištu čak i kad je nisu namjerno posadili.
Upravo u tome je njena čar, ne traži gotovo ništa, a može biti i korisna i lijepa, osobito u vrtovima koji se oslanjaju na samonikle biljke i prirodniji izgled.
Poznata po ljekovitosti, ali često zanemarena
Bokvica je najpoznatija po svojoj tradicionalnoj primjeni kod problema s dišnim putevima, kašljem i nadraženim grlom, a u narodnoj praksi često se koristi i za umirivanje kože.
Njeni listovi odavno se koriste za obloge i razne biljne pripravke, pa ne čudi što se smatra jednom od najpoznatijih samoniklih ljekovitih biljaka kod nas.
Zbog toga je mnogi vrtlari danas vole imati u svom vrtu – ne samo kao dio prirodnog okruženja, nego i kao biljku s dugom tradicijom.
Ali, iako je najpoznatija po ljekovitosti, bokvica je zanimljiva i iz perspektive uzgoja. Pokazuje koliko biljke koje često smatramo "običnima" ili "divljima" zapravo mogu biti vrijedne u svakodnevnom životu i uređenju vrta.
Kako izgleda i gdje najbolje uspijeva
Bokvica raste nisko uz tlo i formira rozetu listova, dok joj cvjetne stabljike rastu uspravno i lako se primijete među travom.
Najčešće se susreću uskolisna i širokolisna bokvica, a obje su vrlo otporne. Uspijevaju na raznim vrstama tla, ali najviše im odgovara rahla zemlja i puno svjetlosti. Ipak, dobro rastu i na manje idealnim mjestima, što ih čini odličnim izborom za one koji ne žele zahtjevne biljke.
Zato je bokvica super za dijelove vrta koji su uređeni prirodno – uz rubove gredica, travnjake ili kutke s ljekovitim biljem. Ne traži puno njege, pa je odlična i za početnike.
Kako je uzgajati u vrtu
Ako je želiš uzgajati planski, to je stvarno jednostavno. Najlakši način je posijati sjeme direktno u zemlju – u proljeće ili ranu jesen. Sjeme se ne sije duboko, nego se samo lagano pritisne uz površinu zemlje i zalije.
Bokvica brzo niče i lako se prima, posebno ako tlo nije previše zbijeno.
Možeš je saditi i u posebnom dijelu vrta namijenjenom ljekovitom bilju, gdje se lijepo slaže s kamilicom, nanom, matičnjakom i sličnim biljkama. Budući da ne raste visoko, neće smetati drugim biljkama, ali joj ipak treba ostaviti dovoljno prostora za razvoj listova.
Nije zahtjevna ni što se tiče gnojidbe, a zalijevanje je potrebno samo u vrijeme velikih suša.
Mnogi je čak puštaju da raste sama, pa je samo kontroliraju da se ne proširi tamo gdje nije poželjna. I upravo je to njena prednost – lako se održava i još lakše uklapa u prirodan vrt.
Korov ili korisna biljka?
To zapravo ovisi o tome kako gledaš na vrtlarstvo. U strogo uređenim travnjacima bokvica se često smatra korovom, ali u vrtovima koji potiču bioraznolikost i prirodan izgled – ona može biti prava vrijednost.
Privlači pažnju ljubitelja samoniklog bilja, ne traži puno brige i uspijeva čak i tamo gdje druge biljke teško opstaju.
Zato sve više ljudi umjesto da je uklanja, odlučuje ostaviti bokvicu u svom dvorištu ili je čak namjerno posaditi, piše Blic.
Osim što je ljekovita, ona je i lijep podsjetnik da u vrtu nisu vrijedne samo raskošne i upadljive biljke, nego i one skromne, tihe vrste koje su tu cijelo vrijeme.
