U najtežim vremenima, početku rata u biH, pratio je Aliju Izetbegovića, pa je u vrijeme zarobljavanja Alije Izetbegovića uz njega bio On i Alijina kćerka.
Kad je Nijaz Duraković sa još nekoliko bivših dužnosnika SK BiH osmislio i formirao SDP BiH, a u biti ništa novo, stare komunjare u novom ruhu, Lagumdžija je uletio u vrh SDP-a.
Ubrzo je preuzeo krmilo SDP-a, neki kažu na kurvanjski način,ali on je na vrhu.
Kad je stao rat, ili bolje reći zaustavljen u Dajtonu, i kad su stare-nove političke stranke mahom one koje su i u ratu stajale na čelu svojih naroda, opet formirale vlast koja se godinama održavala na pričama o ugroženosti i zaštiti svog naroda, koja bi obično završavala sve bogatijim vladajućim strukturama i sve siromašnijim narodima on je osjetio da dolazi njegovo vrijeme.
Vidio je da je strancima pun kufer te i takve vlasti i da bi oni, pošto poto, na vlast doveli neke druge, neke ne opterećene nacionalnim.
Odmah je krenuo u rekonstrukciju SDP-a u baš takvu partiju, višenacionalnu i sa socijaldemokratskim predznakom.
Stvarni komunisti u SDP-u sa Durakovićem na čelu su prepoznali njegove namjere i napustili SDP.
No, on je ta upražnjena mjesta popunio onim, ko fol, Srbima i Hrvatima što su ostali u Sarajevu iz ovih ili onih razloga, bilo „patriotskih“ ili obiteljski, jer su im bolje polovice bile Muslimanke.
Jedan od Lagumdžijnih perjanica bio je i Željko Komšić koji je bio po rođenju Hrvat, po opredjeljenju Bosanac, oženio Muslimanku, pripadnik Armije BiH gdje je i odlikovan Zlatnim ljiljanom, idealan za pokriće Lagumdžijnom SDP-u multinacionalnošću.
Željko mu je prvo poslužio za popunu načelničke pozicije u jednoj sarajevskoj općini gdje je trebao biti Hrvat, pa onda kad je Lagumdžija 2000.dobio vlast u Federaciji poslao ga u Beograd na diplomatsko mjesto koje je opet pripadalo Hrvatima.
Te iste godine američki dužnosnik na čelu misije OESS-a, Robert Barry, po zadatku, prekraja Izborni Zakon i po tom prekrojenom Zakonu na prvim izborima za predsjedništvo Lagumdžija gura Komšića na listu u ime Hrvata i dobiva izbore.
To isto radi i na sljedećim i opet Komšić predstavlja Hrvate protiv njihove volje ali po želji Lagumdžije.
U tom prvom američko-sdpevskom pohodu na Federaciju BiH Lagumdžija je iz naftalina izvadio neke svoje Hrvate tipa Križanović, Filipović, Domazet, Grbavac,…, te je pozvao u pomoć stare drugove i udbaše Zubaka i Tokića i dobio potporu 5-6 suradnika iz Bosne Srebrene!
Svi ti iskorišteni Hrvati u tom trogodišnjem periodu preko noći nestaju sa političke scene, postaju politički mrtvaci, a neki i stvarni, za koje više nitko ne želi ni čuti.
Jedino opstaje Željko Komšić!
Deset godina poslije, 2010., opet isti scenaristi po istom scenariju gaze volju istog naroda izraženu na netom održanim izborima i opet sudbinu tog naroda daju u ruke već oprobanog Zlatka Lagumdžije.
Pošto je već s Komšićom ukrao hrvatsko mjesto u predsjedništvu američko-turska koalicija mu nudi da opet pronađe kakve podobne Hrvate i dadne im mrvicu vlasti.
Pošto među Hrvatima nikad nije problem naći ponekog izdajicu on ih ovaj put nalazi u obiteljsko partiji mafijaša-mesara Lijanovića i Pavelićevih sljedbenika okupljenih oko zubara Jurišića i podoficira Budimira i formiraju Vladu Federacije.
Kad su sve posložili, glasovima muslimana sdpeovaca postavili Željka u predsjedništvo, voljom američko-turske diplomacije stvorili Vladu Federacije i njeno predsjedništvo, Lagumdžija je zadovoljno plivao na svom dugom političkom maratonu.
Ubrzo je sebi rame uz rame vidio Željka Komšića, i tako plivajući shvatio da je Željko mlađi, kondicijski pripremljeniji i kao takav bi mogao ugroziti njegov politički maraton.
Dok su tako plivali, rame uz rame, Zlatko je razmišljao kako se potajno riješiti Željka, kako od njega napraviti političkog Zubaka!?
Željku su dojavili neki iz Zlatkove blizine što mu se sprema, i naravno, Željko preduhitri Zlatka i napušta SDP umjesto da bude izbačen.
Bitno je naglasiti da je u svim tim prevrtanjima i 2000.i 2010.dobio naklonost jednog manjeg dijela bosanskih franjevaca koji su u onom sistemu služili sistemu i njegovim službama.
Međutim, stvari se počinju odvijati suprotno njegovim očekivanjima i Vlada Federacije koja je formirana znamo kako, silovanjem izborne volje Hrvata, polako mu otkazuje poslušnost.
U toj Vladi su Lijanovići koji su navikli uzeti sve što im se nudi, čak i više, i osjetili su prigodu da dobro naplate svoju (pr)odanost.
HSP-ovci također uzimaju što god mogu, pa i više, razvaljuju EPHZHB i guraju je u debeli minus i sve gdje su ugurali svoje ljude.
Zlatko je vidio da mu Janjičari polako okreću leđa pa opet koristi onu svoju političku mudrost sa početka priče i traži spas u nekim novim koalicijama.
Na razini države sklapa pakt sa Dodikom kojeg prije nije mogao ni na slici vidjeti, a u Federaciji nudi koaliciju HDZ-ovima koje je samo prije par godina bacio u političko blato!
Oni, HDZ-ovi prihvaćaju tu Zlatkovu „slamku spasa“ i pristaju na sklapanje neke nove većine u Federaciji koja nikada neće zaživjeti!
To je po meni velika politička greška HDZ-ova što su uopće prihvatili Lagumdžijinu ponudu jer su je morali prepoznati kao njegovu slamku spasa, a ne njihovu!
Ovaj njihov čin dokazuje da se zbog mrvica sa Zlatkova stola zaboravljaju sve uvrede i poniženja koja im je priuštio upravo Lagumdžija!
Ovo je i dokaz da ni oni nisu tu zbog naroda, jer narod od toga nema ništa, već zbog sebe!!!
Nasjedaju na Zlatkove fore i svim silama se trude srušiti dojučerašnje Zlatkove partnere čak više od njega.
Međutim, nije to baš lako, postoje tamo neke zakonske procedure koje njih održavaju na vlasti i održat će ih do kraja mandata.
REKONSTRUKCIJE VLADE FEDERACIJE NEĆE BITI!!!
Ali stvar je vrlo jasna, kao što rekoh na početku Zlatko je vrlo mudar političar, ali ta njegova mudrost mu ne bi bila dovoljna, jer ništa ne bi mogao napraviti bez potpore međunarodne zajednice i bez naših samodopadnih političara koji svoj osobni interes stavljaju ispred nacionalnog. Međunarodni moćnici bi rado vidjeli BiH bez nacionalnih stranaka sa nekoliko“ građanskih“ koje bi vodile ove narode u „svijetliju budućnost“! Postoji jedna prepreka koju nikako ne mogu savladati, a to je Republika Srpska. Njezine dajtonske ovlasti su donja granica ispod koje ni jedan srpski političar iz Republike Srpske neće ići!!! Federacija je odavna uz pomoć međunarodnih silnika i Lagumdžije bošnjački entitet. I da rezimiramo, nije stvar u Zlatku Lagumdžiji, on sam ne bi mogao ništa, stvar je u nama Hrvatima! Zlatko ništa ne bi mogao bez nas Hrvata spremnih prodati dušu, naciju, vjeru, dostojanstvo, ponos i sve za malo vlasti! Zlatko se ne treba sekirati, jer dok god bude Hrvata bit će i onih koji će se prikloniti Lagumdžiji ili bilo kojem budućem lagumdžiji. No, čudi me sljepoća međunarodne zajednice koja u Zlatku Lagumdžiji vidi nekakvog socijal-demokratu, a činjenica da ga je rahmetli Zulfikar postavio na čelo svoje Zaklade govori da je zapravo Lagumdžija veći Musliman i od puno njih VELIKIH!!! Na sve ovi bi Seke Odak rekla; Bože ti nisi nama Hrvatima stavio križ na leđa nego kapelicu!Ivan Filipović
