U 75. godini života, nakon višetjedne borbe od zaraze koronavirusom u Zagrebu je preminuo prof. dr. Miroslav Tuđman, saborski zastupnik HDZ-a i najstariji sin prvog hrvatskog predsjednika Franje Tuđmana.
Prije gotovo četiri tjedna morao je zatražiti zdravstvenu pomoć u Zagrebačkoj Klinici za zarazne bolesti dr. Fran Mihaljević, zbog komplikacija izazvanih virusom, te je priključen na respirator.
Miroslav Tuđman je sudjelovao u brojnim prijelomnim situacijama, nakon pada komunizma u Hrvatskoj i Jugoslaviji.
Rodio se 25. svibnja 1946. u Beogradu, gdje je u to vrijeme njegov otac Franjo Tuđman službovao u Generalštabu Jugoslavenske armije. Dobio je ime po Miroslavu Krleži, a u Beogradu je živio do 1961., kada se obitelj Tuđman, preselila u Zagreb.
Diplomirao je filozofiju i sociologiju na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu 1970. Iako je, nakon slamanja maspoka, njegov otac postao disident, a ubrzo završio u zatvoru, Miroslav Tuđman je živio prilično normalnim životom. Od 1972. radio je u Referalnom centru u Zagrebu, poslije 1977. u Zavodu za kulturu Hrvatske, a od 1988. na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Doktorsku disertaciju obranio je 1985., četiri godine kasnije, još uvijek u vrijeme socijalizma, postao je osnivač i prvi voditelj Zavoda za informacijske studije (1989–90), da bi 1998. bio promoviran u rang redovitog profesora. Znanstveno i stručno bavio se teorijom i epistemologijom informacijske znanosti te problemima državne sigurnosti, i autor je oko 200 znanstvenih i stručnih članaka te desetak knjiga.
Kao to je jednom napisala novinarka Jasna Babić, Tuđmanov prvorođeni sin je vlastitim snagama, bez zaštitnika i promotora, unatoč proskribiranom ocu, izgradio zavidnu sveučilišnu karijeru, što je fasciniralo njegovog oca. Posljednjih godina SFRJ sudjelovao je u osnivanju Socijaldemokratske stranke Hrvatske, na čelu s Antunom Vujićem, moderne ljevičarske opcije industrijskoga društva, koja je predstavljala opoziciju HDZ-u, koji je vodio Franjo Tuđman. Onda se dogodio rat, i stranka Tuđmana mlađeg se raskolila. Dio se priključio SDP-u Ivice Račana, dok je Miroslav Tuđman ušao u HDZ.
Postao je zamjenik predstojnika Ureda za nacionalnu sigurnost (UNS) te utemeljitelj i ravnatelj Hrvatske izvještajne službe (HIS) u dva navrata, 1993.-1998. godine i 1999.-2000. godine. Sudjelovao je i aktivnostima oko sklapanja sporazuma s Bošnjacima, koji je osigurao potporu SAD-a, vojno-redarstvenoj operaciji Oluja, kao i oslobađanju značajnog dijela teritorija u BiH.
Kada je potkraj 1999. umro Franjo Tuđman jedini koji se zadržao na javnoj sceni bio je Miroslav. Osnovao je svoju stranku HIP (Hrvatski istinski preporod) i 2003. na parlamentarnim izborima dobio 1,7 posto glasova.
Onda je 2009. bio kandidat na predsjedničkim izborim i za njega je glasovalo 4,1 posto birača. Tada se ponovno vratio u HDZ, i sa lista ulazio u Sabor u tri mandata, gdje je proveo posljednje desetljeće, pod troje predsjednika: Jadrankom Kosor, Tomislavom Karamarkom i Andrejom Plenkovićem.
Otišao je političar i dužnosnik, koji je u devedesetima imao važnu ulogu, ali uvijek je ostao u sjeni svojeg oca.
Prije gotovo četiri tjedna morao je zatražiti zdravstvenu pomoć u Zagrebačkoj Klinici za zarazne bolesti dr. Fran Mihaljević, zbog komplikacija izazvanih virusom, te je priključen na respirator.
Miroslav Tuđman je sudjelovao u brojnim prijelomnim situacijama, nakon pada komunizma u Hrvatskoj i Jugoslaviji.
Rodio se 25. svibnja 1946. u Beogradu, gdje je u to vrijeme njegov otac Franjo Tuđman službovao u Generalštabu Jugoslavenske armije. Dobio je ime po Miroslavu Krleži, a u Beogradu je živio do 1961., kada se obitelj Tuđman, preselila u Zagreb.
Diplomirao je filozofiju i sociologiju na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu 1970. Iako je, nakon slamanja maspoka, njegov otac postao disident, a ubrzo završio u zatvoru, Miroslav Tuđman je živio prilično normalnim životom. Od 1972. radio je u Referalnom centru u Zagrebu, poslije 1977. u Zavodu za kulturu Hrvatske, a od 1988. na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Doktorsku disertaciju obranio je 1985., četiri godine kasnije, još uvijek u vrijeme socijalizma, postao je osnivač i prvi voditelj Zavoda za informacijske studije (1989–90), da bi 1998. bio promoviran u rang redovitog profesora. Znanstveno i stručno bavio se teorijom i epistemologijom informacijske znanosti te problemima državne sigurnosti, i autor je oko 200 znanstvenih i stručnih članaka te desetak knjiga.
Kao to je jednom napisala novinarka Jasna Babić, Tuđmanov prvorođeni sin je vlastitim snagama, bez zaštitnika i promotora, unatoč proskribiranom ocu, izgradio zavidnu sveučilišnu karijeru, što je fasciniralo njegovog oca. Posljednjih godina SFRJ sudjelovao je u osnivanju Socijaldemokratske stranke Hrvatske, na čelu s Antunom Vujićem, moderne ljevičarske opcije industrijskoga društva, koja je predstavljala opoziciju HDZ-u, koji je vodio Franjo Tuđman. Onda se dogodio rat, i stranka Tuđmana mlađeg se raskolila. Dio se priključio SDP-u Ivice Račana, dok je Miroslav Tuđman ušao u HDZ.
Postao je zamjenik predstojnika Ureda za nacionalnu sigurnost (UNS) te utemeljitelj i ravnatelj Hrvatske izvještajne službe (HIS) u dva navrata, 1993.-1998. godine i 1999.-2000. godine. Sudjelovao je i aktivnostima oko sklapanja sporazuma s Bošnjacima, koji je osigurao potporu SAD-a, vojno-redarstvenoj operaciji Oluja, kao i oslobađanju značajnog dijela teritorija u BiH.
Kada je potkraj 1999. umro Franjo Tuđman jedini koji se zadržao na javnoj sceni bio je Miroslav. Osnovao je svoju stranku HIP (Hrvatski istinski preporod) i 2003. na parlamentarnim izborima dobio 1,7 posto glasova.
Onda je 2009. bio kandidat na predsjedničkim izborim i za njega je glasovalo 4,1 posto birača. Tada se ponovno vratio u HDZ, i sa lista ulazio u Sabor u tri mandata, gdje je proveo posljednje desetljeće, pod troje predsjednika: Jadrankom Kosor, Tomislavom Karamarkom i Andrejom Plenkovićem.
Otišao je političar i dužnosnik, koji je u devedesetima imao važnu ulogu, ali uvijek je ostao u sjeni svojeg oca.
