Preslica

Na tavanu u jednome kutu
Moje majke stoje stare stvari
Srp, vreteno, stap, stupica uska
Odmah pored, drven sanduk stari.

Na sanduku i preslica ova
Za oko mi najviše zapela
Na kojoj je moja dobra mati
Iščešljanu vunu vješto prela.

Sjećajuć si tih vrememena davnih
Nostalgija neka me obuze
I dok gledam tu preslicu staru
Kliznuše mi iz očiju suze.

Ko' da i sad vidim sobu trošnu
Oribane te podove stare
Sa ognjišta kruh se topli jeo
I sipalo mliko iz bukare.

U ćošku bi pored fitiljuše
Mati prela duge bijele niti
Što će njene ruke, tako vrijedne
U pletivo toplo pretvoriti.

Rukavice, džempere, čarape
Na iglama neprekidno plela
Pogotovo u noćima dugim
Kad su bila lijepa,zimska sijela.

Bila su to predivna vremena
Živjelo se skromno, al  veselo
Kao jedna velika obitelj
Živjelo je naše malo selo.

Danas život, visokog standarda
Živjelo se nije nikad bolje
Al u duši,svima nešto fali
Nema pjesme, radosti  ni volje.

A preslica, kao svjedok stoji
Uspomena na te prošle dane
Svi zajedno čuvajmo sjećanje
Da u nama živi i ostane.

Autor: Žarko Madžar