Naime, u dvorani ga je dočekala samo jedna učenica, dva učenika i jedan nastavnik. I na HTV-u je ova vijest prokomentirana kao nevjerajtna sramota i čuđenje takvim ponašanjem. Zaključak vijesti bio je otprilike kako još uvijek ima onih kojima ljudske žrtve ne diraju dušu i da bi na tome trebalo poraditi u obrazovnom smislu, a posebno u „zaostalim“ sredinama domovine Hrvatske. Zašto? Pa jednostavno zato da se takav zločin kao što je holokaust i genocid VIŠE NE PONOVI!
Upravo ovo „da se više ne ponovi“ postalo je fraza ili mantra koja zvuči iritirajuće prije svega drugog, a sve zbog licemjerja. Tome su uvelike doprinijeli i Goldsteini svojim viđenjem povijesti. Zbog licemjersva se sigurno vrijeđaju i žrtve holokausta.
Pa tako i na ovoj tribini pod nazivom Sjećanje za odgovornu budućnost u Prozoru 13. listopada 2012. g. Goldsteini su nastupili s velikom dozom licemjerja osvrćući se na ponašanje NDH tijekom ovih stradanja u Rami, na navodnu suradnju ustaša i četnika i, eto, nemoć „dobrotvora“ partizana. Zdrav razum odmah kaže da ovdje nije riječ samo o licemjerju nego dobrim dijelom i o laži.
Ako Bleiburg ne zaslužuje pietet i ako je to sporadični zločin neznatnog broja partizana, ako je križni put normalna pojava nad razoružanim zarobljenicima i civilima, ako otvoren Barbarin rov – grobnica više stotina zarobljenika živih zazidanih, vezanih žicom i posutih vapnom – isto tako samo dio kolateralne žrtve pobjednika, ako više od 800 masovnih grobnica od Slovenije do BiH još uvijek ne izaziva nikakvu sućut za Godsteine i druge za koje su partizani jedini „osloboditelji“, onda što je drugo holokaust nego licemjerje i žrtva koja služi za optužbu i djeljenje lekcija drugima?
„Da se više ne ponovi“ i dalje se licemjerno ponavlja i nakon što nas zapljusnu zločini Vukovara, Ovčare, Lovasa, Škabrnje, Srebrenice i tako dalje.
Što to da se ne ponovi? Jesu li žrtve iste ili nisu? Interesantano je tumačenje da Jasenovac i Bleiburg nisu isto. Jasenovac je mjesto ustaškog! zločina. Valjda je to razlika. Iako je Jasenovac kao logor smrti ostao nakon „oslobođenja“ 1945. g. „raditi“ sve do 1948. g. Ali mi još „ne znamo“ tko ga je držao, tko je u njemu bio i zašto? Godsteini i mnogi drugi to znaju ali o tome do danas nisu još govorili. No bez zabune molim: ne opravdavam ničiji zločin, a još nisam nikoga čuo da javno pokušava opravdati ustaški zločin, ali partizanski svakodnevno.
Je li to licemjerje?
Za srušenu Sinagogu u Rijeci u NDH svi smo odavna čuli, ali za srušenu Sinagogu u Karlovcu malo tko ili nitko. Vjerojatno zato jer su onu u Karlovcu srušili partizani. Zna to Slavko Godstein. I još štošta zna. Kao i Josip Boljkovac.
Je li to licemjerje?
Ni na ovoj tribini u Rami koja je ponovno oplakivala svoje žrtve Godsteini nisu o tome govorili nego o „dobrim“ partizanima koji su svima bili neprijatelji a oni „spašavali“ svijet i zahvaljujući njima ostalo nas je i ponešto živih.
Je li to licemjerje?
Židovski je narod pretrpio nezamislivu žrtvu holokausta i genocida. Vjerojatno će se i dalje neki zgražati nad praznim dvoranama ili možda čudnim predavačima. U svakom slučaju za razmišljanje.
Moj Spasitelj je bio Židov. Ukazivao je ponajviše na licemjerje. Zbog licemjerja je i optužen i osuđen i ubijen.
Ivan Bulaja
