Prezimena su najvećim djelom zapisivana na osnovu usmene predaje i manjim djelom pisane građe. Istraživanje dr. Filipovića se odvijalo u Rami od perioda 1931.-1935.
Gmići
Selo ima 62 katoličke i 2 muslimanske kuće.
K a t o l i c i: - Dedići (3 k.) su starinci uvijek su bili na svojoj zemlji. Po narodnom predanju ostali su slobodni seljaci, zato što je neka baba od toga roda savjetom pomogla Turcima da osvoje grad Prozor. Dijele se na ogranke Garanovići, Ćurići, Đulići, Antići, Domačinovići, Džankići. - Barešići (3 k.) opširnije u opisu Krančića. - Ćurići (7 k.) bili su na begovskoj zemlji, ali se nisu nikad premjestili. Zvali su se Petrovići. Starinom su iz Doca kod Travnika: bila ih tri brata, od kojih je jedan ostao, a dva pobjegla, kad su došli Turci. Jedan od te dvojice dođe u Ramu, a drugi prvo u Zidine kod Mostara, pa poslije u Vinicu u Duvnu. Od tog roda ima ih iseljenih po Uskoplju, u Rumbocima i Dobrošinu. - Budimiri (1 k.), pradjed im je došao iz Dalmacije. Odavde su se neki odselili u Bugojno. - Marušići (3 k.) su starinom sa Š. Brijega. Došao je ovamo djed Mateše Marušića, rođ. 1870. jer im je dolje bilo tijesno. Odavde su se selili u G. Višnjanje i u Bosnu. - Žulje-Žuljevići (4 k.), Perani (3 k.) i Dragići (2 k.) su jedno pleme. Starinom su iz Šlimca i došli su poodavno. - Anići ili Mijatovići (1 k.) došli su prije 1831. iz Duvna. - Lovrići (1 k.) su došli još za turskog vremena. Opširnije u opisu Varvare. - Sučići (1 k.) starinom su s Kupresa iz Karakašika. Došao im otac u najam kod Belje na Mlušu. Na Gmiće su prešli oko 1850. Zovu ih Beljama, jer ih je rodila Beljuša. - Dolići (2 k.) su starinom iz Dalmacije od Sinja. U Gmiće su došli oko 1860. Došli su zajedno sa Barešićima. Pošto su Barešići imali više masla da dadnu Turcima, dobili su bolju stranu, tj. Pod Debelim Brdom, a Dolići onu pod Mejdanom. - Jukići (3 k.) su starinom Kvesići iz Hercegovine. Došli su prije 1850. - Jurići (1 k.) su od roda Ivančevića u Šlimcu i Jaklićima i odavno su u Gmićima. - Ćališi (6 k.) su Grubeše iz Dalmacije. Ima ih u Podboru. - Đođo (1 k.) je došao uz majku iz Proslapa oko 1880. - Brizari (1 k.) su došli iz Družinovića. Opširnije u opisu Prozora. - Čurić (1 k.) je došao 1912. iz Ploče na ženinstvo, a rodom je iz Brišnika u Duvnu. - Drežnjaci (2 k.) su došli iz Goranaca u Hercegovini 1912. Starina im je Raške Gore. Od tog roda je i Drežnjak na Lugu. - Šekelja (1 k.) je došao 1926. iz Brišnika u Duvnu. Ovdje se oženio i ostao. - Rajić (1 k.) je od Ilića u Gorancima. Došao je 1927. Ima roda na Borovnici. - Juričić (1 k.), putar u penziji, rodom je iz Donje Vasti. Penzioniran 1932. i ostao da stalno živi u Gmićima. Opširnije u opisu D. Vasti. - Kudići (1 k.) po ocu se sada zovu i Jukići, a došli su iz Jaklića. - Azina-Mandići (1 k.) su na Crnom Vrhu od 1926. - Žutići (1 k.) su došli iz Rumboka 1922. u Naukoviće. Bio je na Gavranovici, pa je prešao nedavno u Prozor.
M u s l i m a n i: - Kuloglići (2 k.) su došli iz Prozora. Ranije su dolazili samo na "Litište", a stalno se naselili pred Prvi svjetski rat.
Samo preko ljeta borave u selu: Mušinovići (1 k.) i Emrići (1 k.) iz Prozora.
Izumrli su i razišli su se u Sarajevo Omerbegovići, koji su stajali na Kupalima na Naukovićima i Đezići. Ranije su izlazili na čardak i Grcići iz Prozora.
Gmići
Selo ima 62 katoličke i 2 muslimanske kuće.
K a t o l i c i: - Dedići (3 k.) su starinci uvijek su bili na svojoj zemlji. Po narodnom predanju ostali su slobodni seljaci, zato što je neka baba od toga roda savjetom pomogla Turcima da osvoje grad Prozor. Dijele se na ogranke Garanovići, Ćurići, Đulići, Antići, Domačinovići, Džankići. - Barešići (3 k.) opširnije u opisu Krančića. - Ćurići (7 k.) bili su na begovskoj zemlji, ali se nisu nikad premjestili. Zvali su se Petrovići. Starinom su iz Doca kod Travnika: bila ih tri brata, od kojih je jedan ostao, a dva pobjegla, kad su došli Turci. Jedan od te dvojice dođe u Ramu, a drugi prvo u Zidine kod Mostara, pa poslije u Vinicu u Duvnu. Od tog roda ima ih iseljenih po Uskoplju, u Rumbocima i Dobrošinu. - Budimiri (1 k.), pradjed im je došao iz Dalmacije. Odavde su se neki odselili u Bugojno. - Marušići (3 k.) su starinom sa Š. Brijega. Došao je ovamo djed Mateše Marušića, rođ. 1870. jer im je dolje bilo tijesno. Odavde su se selili u G. Višnjanje i u Bosnu. - Žulje-Žuljevići (4 k.), Perani (3 k.) i Dragići (2 k.) su jedno pleme. Starinom su iz Šlimca i došli su poodavno. - Anići ili Mijatovići (1 k.) došli su prije 1831. iz Duvna. - Lovrići (1 k.) su došli još za turskog vremena. Opširnije u opisu Varvare. - Sučići (1 k.) starinom su s Kupresa iz Karakašika. Došao im otac u najam kod Belje na Mlušu. Na Gmiće su prešli oko 1850. Zovu ih Beljama, jer ih je rodila Beljuša. - Dolići (2 k.) su starinom iz Dalmacije od Sinja. U Gmiće su došli oko 1860. Došli su zajedno sa Barešićima. Pošto su Barešići imali više masla da dadnu Turcima, dobili su bolju stranu, tj. Pod Debelim Brdom, a Dolići onu pod Mejdanom. - Jukići (3 k.) su starinom Kvesići iz Hercegovine. Došli su prije 1850. - Jurići (1 k.) su od roda Ivančevića u Šlimcu i Jaklićima i odavno su u Gmićima. - Ćališi (6 k.) su Grubeše iz Dalmacije. Ima ih u Podboru. - Đođo (1 k.) je došao uz majku iz Proslapa oko 1880. - Brizari (1 k.) su došli iz Družinovića. Opširnije u opisu Prozora. - Čurić (1 k.) je došao 1912. iz Ploče na ženinstvo, a rodom je iz Brišnika u Duvnu. - Drežnjaci (2 k.) su došli iz Goranaca u Hercegovini 1912. Starina im je Raške Gore. Od tog roda je i Drežnjak na Lugu. - Šekelja (1 k.) je došao 1926. iz Brišnika u Duvnu. Ovdje se oženio i ostao. - Rajić (1 k.) je od Ilića u Gorancima. Došao je 1927. Ima roda na Borovnici. - Juričić (1 k.), putar u penziji, rodom je iz Donje Vasti. Penzioniran 1932. i ostao da stalno živi u Gmićima. Opširnije u opisu D. Vasti. - Kudići (1 k.) po ocu se sada zovu i Jukići, a došli su iz Jaklića. - Azina-Mandići (1 k.) su na Crnom Vrhu od 1926. - Žutići (1 k.) su došli iz Rumboka 1922. u Naukoviće. Bio je na Gavranovici, pa je prešao nedavno u Prozor.
M u s l i m a n i: - Kuloglići (2 k.) su došli iz Prozora. Ranije su dolazili samo na "Litište", a stalno se naselili pred Prvi svjetski rat.
Samo preko ljeta borave u selu: Mušinovići (1 k.) i Emrići (1 k.) iz Prozora.
Izumrli su i razišli su se u Sarajevo Omerbegovići, koji su stajali na Kupalima na Naukovićima i Đezići. Ranije su izlazili na čardak i Grcići iz Prozora.
Gmići 1933.
Naselje je izduženo u pravcu zapad-istok. Sela su većinom na granici između strmog krečnjačkog odsjeka ispod Debelog Briga, Makljena i Gradine i neogena: ispod sela su kose i dolovi. Neposredno niže Gmića, prema jugu je Prozor. Najistočniji dio naselja su Naukovići pod stranom Koviljačom. Ispod kuće je dolac Jezero. Zapadno od njih je kosa Barbino Gumno-Križ-Kupala; naseljen je svaki dio te kose. Onda dolazi glavno selo Gmići, ispod odsjeka Debelog Brda i Gradine, između kojih prolazi državni put koji ide preko Makljena i dolinu Vrbaca. Sami Gmići se dijele na Glibac, Dolac i Gmiće u užem smislu. Zapadno od Gmića je krajina ili Krajinari, također ivicom ispod odsjeka (niže Gradine). Najniža sela su Luka i Mejdan. Mejdan je na kosi između dolova Mlaka-Ometala (zap.) i Bara (istočno). Kornji dio kose Mejdana, koji veže za Gradinu, zove se Rast. Luka je u docu pod Mejdanom a između Glavnice i kose Ometala. Zapadnu granicu naselja prema Lapsunju čini kosa Borak. Od prije nekoliko godina ima kuća i na planini. Na Crnom Vrhu su stanovi Ćališa, Raiča, Gazilja i Pilava, a po je dna kuća na Čardaku i na Čifluku, na Makljenu tri, a na Poljani nad Kukrikovom Stranom jedna kuća (Drežljana) i ljetnji stanovi po jednog Ćurića i Perana.
U Gmićima su žive vode: Studenac, Rasodnjik ili Rasnjik, Grabovnik, Lavarda, Bećiruša. Planina nad selom zove se općim imenom Crni Vrh, a pojedini djelovi u njoj: Šikotovine, Zatrnovlje, Bradače, Čuflući, Omanjac, Javorje, Maldića Kosa, Studenac, Batalovac, Veliko Slime, Gradina. Zirati su većinom ispod kuća. Mejdan, Uzdojnica, Selišća, Vrtla, Porednjak, Zadrinje, Crvenike, Gunjača, Bećuruša, Dolac, Ražišće, Naukovići, Doci, Barbino Guvno, Križ, Glibivac, Bare, Selišća, Ravnica, Brig, Pošilje, Stubo, Kamenica. U planini iznad sela su sjenokosi: Bitrenjača, Bradače, Poljana, Doca, Studenac, Jezerca, Bungurovac, Mandića Kosa, Debelo Brdo, Krugljača, Borova Kosa, Pušice. Inače je po planini većinom bukova šuma sa nešto hrastovine. Sjenokosja ima i pod kosom Glavice, u Lukama i na Ometalima. Seoska ispaša je po stranama i po površini iznad sela. To je mjera. Nasilje je razbijenog tipa. Kuće pojedinih rodova u donjim selima su na okupu. Katoličko grobe je na Majdanu, malo dalje od starinskog.
Mnogo je starina. Na granici iznad je jedna gomila, a druga na Uspojnici. Na Mejdanu je i "grčko" groblje. Na njemu su niski stećci ukrašeni reljefima. Mnogi su stećci uništeni. Sada stoji na jednom mjestu jedan, a ima i grupa od pet stećaka. Na prostoru između njih bila su dva stara groba: jedno katoličko i jedno muslimansko. Od katoličkog je samo ostatak od jednog križa. Drugo "grčko" groblje je u šumi na kosi Borku: tu su stubovi s križevima (kao u Družinovićima), zvjezkama i polumjesecima. Priča se da je na njivi pločicama bila crkva (nailaze na kreč), a tako isto da je bila crkva i na mjestu "Turanj" na granici prema Lapsunju.
Ima više kužnih groblja: jedno je u selu na Križu, a u Crnom Vrhu, su tri, i to na mjestima: Gradina, Šikotovina i Dolina. Priča se da su prije kuge Čiflici orani i da su tamo bile staje. Osim na ona tri mjesta gdje su kužna groblja bilo je staja i na Vrtačama i Javorju. Dok je vladala kuga, nisu se mješali oni s planine s onima što su bili ostali u selu. Kad bi tko umro samo bi s Gradine viknuli da je umro taj i taj. Priča se kako je na poljani iznad sela živio neki bogat Alabura. I stoka mu je bila silna: kad bi mu riknuo bik, čulo bi se na Orašcu. U Naukovićima je mjesto Naukov Grob. Grob se ne poznaje i ne zna se da li je Nauk bio katolik ili musliman. Pojedinih starinskih grobova ima na raznim mjestima po planini (Selišće i dr.). pouzdano se zna da je u Rami 1690 bila kuga, ali tada u Gmićima nije umro nitko od kuge. Prema tome, sve te uspomene na kugu odnose se na neku ili na neke od kasnijih epidemija.
Priča se da je Mijat Harabaša udarao na livadu zvanu Basturev Krč (u Gmićkoj Planini). Pokazuju mjesto gdje je njegov sestrić Mali Marijan pogubio dva bega.
Franjevački samostan Rama-Šćit
