Dokument Pentagona od 248 stranica iz 2008. godine, kojeg su potpisali general George Casey iz američkog Združenog zapovjedništva i Joyce Morrow, pomoćnik tadašnjeg američkog ministra obrane, kojeg je objavio WikiLeaks, otkriva kako su SAD desetljećima i na koji način koristile i koriste MMF i Svjetsku banku kao nekonvencionalno oružje.
U ovom “priručniku za podrivanje suverenih država” nema područja koje nije obuhvaćeno, od financija i ekonomije, do nacionalnih težnji, tradicije, kulture, religije i svih pora društvenog života. Za područja za koja se obično misli da se njima bavi CIA, utvrđeno je da su na udaru međunarodnog monetarnog fonda i Svjetske banke, za koje WikiLeaks navodi da je dovedena u sumnju njihova neovisnost kao glavnih međunarodnih financijskih institucija. Opširan dokument otkriva kakva je 2008. bila “viziju” političke krize u Venezueli, dok u završnom dijelu pojašnjava kako se ovim “nekonvencionalnim načinom ratovanja”, kako ga zovu državni podtajnik Morrow i general Casey, utjecalo na političke procese od Vijetnama do Afganistana ’80-ih i dalje, te u ostalim američkim intervencijama u svijetu, piše Logično.com.
Dokument, naravno, baca sjenu i na tvrdnje koje svakodnevno slušamo o hiperinflaciji i ekonomskoj krizi u Venezueli kao posljedici loše uprave, jer potvrđuje tezu da, sve da je vlada u Caracasu i htjela, nije mogla učiniti ništa po tom pitanju. U tom smislu su točne tvrdnje onih koji podsjećaju da je još za vrijeme vladavine Huga Chaveza vlada Venezuele trebala krenuti putem dedolarizacije, raskida ekonomskih veza sa Sjedinjenim Državama, osloboditi se američkog dolara i sebi osigurati nova tržišta. Ništa od toga nije napravljeno i operacija Washingtona, uz pomoć Međunarodnog monetarnog fonda i Svjetske banke, bila je rutinski posao za američku upravu.
Američka vojska koristi glavne globalne financijske institucije, Svjetsku banku, Međunarodni monetarni fond (MMF) i Organizaciju za ekonomsku suradnju i razvoj (OECD), među ostalima, kao nekonvencionalno “oružje” za promicanje svojih interesa u inozemstvu, otkriva tajni vojni priručnik iz 2008. godine.
Dio priručnika “Financijski instrument nacionalne moći i nekonvencionalni američki rat” napisan je u rujnu 2008. godine, a WikiLeaks je dokument objavio još u prosincu iste godine.
Sada WikiLeaks ponovno skreće pozornost na dokument, kojeg opisuje kao “američki priručnik za provedbu državnih udara”, budući da pojašnjava trenutnu političku krizu u Venezueli, kao i godine kampanje ekonomskog pritiska kojeg je Washington vodio protiv latinoameričke zemlje.
Dio dokumenta koji je WikiLeaks naveo pod naslovom “Financijski instrument nacionalne moći i nekonvencionalni američki rat” navodi kako i na koji način globalne institucije mogu služiti kao sredstvo ekonomskog ratovanja u vrijeme sukoba, uključujući i opći rat širokog razmjera, te kako utjecati na politike i prisiliti na suradnju vlade suverenih država.
Također se ističe da je Ured za kontrolu stranih sredstava američke riznice, koji nadzire američke sankcije nametnute drugim zemljama, kao što je u ovom slučaju Venezuela, “ima dugu povijest provedbe vrijednog ekonomskog rata.”
U priručniku stoji kako američka vojska “shvaća da pravilno integrirana manipulacija ekonomskom silom može i mora biti sastavni dio nekonvencionalnog ratovanja”. Osim toga, ističe da Vijeće za nacionalnu sigurnost, kojeg trenutno vodi John Bolton, “snosi glavnu odgovornost za integraciju ekonomskih i vojnih instrumenata nacionalne moći Sjedinjenih Država u inozemstvu.”
Iluzija “neovisnosti”
Priručnik otvoreno priznaje ono što su mnogi analitičari tvrdili desetljećima, a to je da su “neovisne” financijske institucije, kao što su Svjetska banka i MMF, zapravo pružena ruka pri uporabi sile od strane američke vlade, te da ove dvije institucije služe ostvarenju američkih geopolitičkih ciljeva u inozemstvu, kao što tvrdi Whitney Webb, novinarka i analitičarka portala Mint Press News.
Primjer je, prema njezinom mišljenju, Svjetska banka koja ima sjedište u Washingtonu i čiji je predsjednik uvijek bio američki državljanin, a izravno ga je birao predsjednik te zemlje. Washington je ujedno i najveći dioničar banke, stoga su SAD jedini član s pravom veta, dok je američki ministar financija Steven Mnuchin ujedno i neslužbeni guverner Svjetske banke.
Međunarodni monetarni fond je također u velikoj mjeri pod utjecajem Washingtona, koji je njegov najveći dioničar i plaća najveću naknadu za održavanje institucije, podsjeća Whitney Webb i upozorava kako te organizacije svoje zajmove i potpore mogu koristiti za “okupaciju” zaduženih naroda.
Venezuela i druge “mete” u Latinskoj Americi
U tom smislu, analitičarka naglašava da se s obzirom na blisku vezu između američke vlade i tih institucija “ne bi trebali iznenaditi” da venecuelanska opozicija i Juan Guaidó, koji se proglasio “privremenim predsjednikom” i podržao ga je Washington, zatraže sredstva od Međunarodnog monetarnog fonda, te da se, slijedom toga, dugom kojeg kontrolira MMF financira njegova paralelna vlada.
Prema Whitney Webb, to je “vrlo značajno”, jer pokazuje da je glavni cilj Guaidóa, osim privatizacije ogromnih rezervi nafte u Venezueli, ponovno povezivanje zemlje s dužničkom mašinerijom koju kontroliraju SAD.
Još jedna meta ovog “financijskog oružja” bio je Ekvador, čiji je sadašnji predsjednik Lenin Moreno zemlju pokušao vratiti u milost Washingtona i proveo je “reviziju dodjele azila” osnivaču WikiLeaksa, Julianu Assangeu. Za ovaj “ustupak” je MMF Morenu obećao pregovore o 10 milijardi dolara zajma.
U popis je uključena i Argentina, koja je prošle godine dobila najveći kredit za spašavanje u povijesti Međunarodnog monetarnog fonda, uvelike na nagovor Sjedinjenih Država.
Ukratko, iako je Pentagonov priručnik za korištenje financijskih institucija kao alata u nekonvencionalnom ratu objavljen prije više od deset godina, on je važan podsjetnik da je takozvana “neovisnost” tih financijskih institucija obična iluzija i da su one jedno od mnogih “financijskih oružja” koje američka vlada redovito koristi kako bi slomile volju za neovisnošću ili čak srušila suverene i osiromašene vlade, zaključuje Whitney Webb.
Financial Instrument U.S.Power Unconventional Warfare
Kompletan dokument: WikiLeaks (PDF)
U ovom “priručniku za podrivanje suverenih država” nema područja koje nije obuhvaćeno, od financija i ekonomije, do nacionalnih težnji, tradicije, kulture, religije i svih pora društvenog života. Za područja za koja se obično misli da se njima bavi CIA, utvrđeno je da su na udaru međunarodnog monetarnog fonda i Svjetske banke, za koje WikiLeaks navodi da je dovedena u sumnju njihova neovisnost kao glavnih međunarodnih financijskih institucija. Opširan dokument otkriva kakva je 2008. bila “viziju” političke krize u Venezueli, dok u završnom dijelu pojašnjava kako se ovim “nekonvencionalnim načinom ratovanja”, kako ga zovu državni podtajnik Morrow i general Casey, utjecalo na političke procese od Vijetnama do Afganistana ’80-ih i dalje, te u ostalim američkim intervencijama u svijetu, piše Logično.com.
Dokument, naravno, baca sjenu i na tvrdnje koje svakodnevno slušamo o hiperinflaciji i ekonomskoj krizi u Venezueli kao posljedici loše uprave, jer potvrđuje tezu da, sve da je vlada u Caracasu i htjela, nije mogla učiniti ništa po tom pitanju. U tom smislu su točne tvrdnje onih koji podsjećaju da je još za vrijeme vladavine Huga Chaveza vlada Venezuele trebala krenuti putem dedolarizacije, raskida ekonomskih veza sa Sjedinjenim Državama, osloboditi se američkog dolara i sebi osigurati nova tržišta. Ništa od toga nije napravljeno i operacija Washingtona, uz pomoć Međunarodnog monetarnog fonda i Svjetske banke, bila je rutinski posao za američku upravu.
Američka vojska koristi glavne globalne financijske institucije, Svjetsku banku, Međunarodni monetarni fond (MMF) i Organizaciju za ekonomsku suradnju i razvoj (OECD), među ostalima, kao nekonvencionalno “oružje” za promicanje svojih interesa u inozemstvu, otkriva tajni vojni priručnik iz 2008. godine.
Dio priručnika “Financijski instrument nacionalne moći i nekonvencionalni američki rat” napisan je u rujnu 2008. godine, a WikiLeaks je dokument objavio još u prosincu iste godine.
Sada WikiLeaks ponovno skreće pozornost na dokument, kojeg opisuje kao “američki priručnik za provedbu državnih udara”, budući da pojašnjava trenutnu političku krizu u Venezueli, kao i godine kampanje ekonomskog pritiska kojeg je Washington vodio protiv latinoameričke zemlje.
Dio dokumenta koji je WikiLeaks naveo pod naslovom “Financijski instrument nacionalne moći i nekonvencionalni američki rat” navodi kako i na koji način globalne institucije mogu služiti kao sredstvo ekonomskog ratovanja u vrijeme sukoba, uključujući i opći rat širokog razmjera, te kako utjecati na politike i prisiliti na suradnju vlade suverenih država.
Također se ističe da je Ured za kontrolu stranih sredstava američke riznice, koji nadzire američke sankcije nametnute drugim zemljama, kao što je u ovom slučaju Venezuela, “ima dugu povijest provedbe vrijednog ekonomskog rata.”
U priručniku stoji kako američka vojska “shvaća da pravilno integrirana manipulacija ekonomskom silom može i mora biti sastavni dio nekonvencionalnog ratovanja”. Osim toga, ističe da Vijeće za nacionalnu sigurnost, kojeg trenutno vodi John Bolton, “snosi glavnu odgovornost za integraciju ekonomskih i vojnih instrumenata nacionalne moći Sjedinjenih Država u inozemstvu.”
Iluzija “neovisnosti”
Priručnik otvoreno priznaje ono što su mnogi analitičari tvrdili desetljećima, a to je da su “neovisne” financijske institucije, kao što su Svjetska banka i MMF, zapravo pružena ruka pri uporabi sile od strane američke vlade, te da ove dvije institucije služe ostvarenju američkih geopolitičkih ciljeva u inozemstvu, kao što tvrdi Whitney Webb, novinarka i analitičarka portala Mint Press News.
Primjer je, prema njezinom mišljenju, Svjetska banka koja ima sjedište u Washingtonu i čiji je predsjednik uvijek bio američki državljanin, a izravno ga je birao predsjednik te zemlje. Washington je ujedno i najveći dioničar banke, stoga su SAD jedini član s pravom veta, dok je američki ministar financija Steven Mnuchin ujedno i neslužbeni guverner Svjetske banke.
Međunarodni monetarni fond je također u velikoj mjeri pod utjecajem Washingtona, koji je njegov najveći dioničar i plaća najveću naknadu za održavanje institucije, podsjeća Whitney Webb i upozorava kako te organizacije svoje zajmove i potpore mogu koristiti za “okupaciju” zaduženih naroda.
Venezuela i druge “mete” u Latinskoj Americi
U tom smislu, analitičarka naglašava da se s obzirom na blisku vezu između američke vlade i tih institucija “ne bi trebali iznenaditi” da venecuelanska opozicija i Juan Guaidó, koji se proglasio “privremenim predsjednikom” i podržao ga je Washington, zatraže sredstva od Međunarodnog monetarnog fonda, te da se, slijedom toga, dugom kojeg kontrolira MMF financira njegova paralelna vlada.
Prema Whitney Webb, to je “vrlo značajno”, jer pokazuje da je glavni cilj Guaidóa, osim privatizacije ogromnih rezervi nafte u Venezueli, ponovno povezivanje zemlje s dužničkom mašinerijom koju kontroliraju SAD.
Još jedna meta ovog “financijskog oružja” bio je Ekvador, čiji je sadašnji predsjednik Lenin Moreno zemlju pokušao vratiti u milost Washingtona i proveo je “reviziju dodjele azila” osnivaču WikiLeaksa, Julianu Assangeu. Za ovaj “ustupak” je MMF Morenu obećao pregovore o 10 milijardi dolara zajma.
U popis je uključena i Argentina, koja je prošle godine dobila najveći kredit za spašavanje u povijesti Međunarodnog monetarnog fonda, uvelike na nagovor Sjedinjenih Država.
Ukratko, iako je Pentagonov priručnik za korištenje financijskih institucija kao alata u nekonvencionalnom ratu objavljen prije više od deset godina, on je važan podsjetnik da je takozvana “neovisnost” tih financijskih institucija obična iluzija i da su one jedno od mnogih “financijskih oružja” koje američka vlada redovito koristi kako bi slomile volju za neovisnošću ili čak srušila suverene i osiromašene vlade, zaključuje Whitney Webb.
Financial Instrument U.S.Power Unconventional Warfare
Kompletan dokument: WikiLeaks (PDF)
