Oče provincijale, svjetovni mediji su se posljednjih dana intenzivno bavili temom smjene fra Drage Bojića, glavnog urednika franjevačkog mjesečnika Svjetlo riječi. Mnogo se toga nagađalo ili prejudiciralo, no kažite nam što je ustvari pozadina ovoga poteza Uprave Franjevačke provincije Bosne Srebrene?
Povod smjeni je bio intervju fra Drage Bojića, tadašnjeg glavnog urednika Svjetla riječi, objavljen na jednom portalu – prigodom 30. obljetnice izlaženja SR-a. Tu je fra Drago paušalno prozvao hercegovačke franjevce, što je njih pogodilo i uvrijedilo. Reagirao je njihov provincijal. Naša je uprava zahtijevala od fra Drage da se ispriča hercegovačkim franjevcima i čitateljima spomenutog portala, koji su mogli biti šokirani i zbunjeni njegovim neumjerenim izjavama. Budući da to fra Drago nije učinio na odgovarajući način i u zadanom roku, smijenjen je sa svoje službe. To je sve.Između ostaloga, mediji su isticali kako se u svemu može iščitati sukob između dviju franjevačkih provincija: hercegovačke i bosanske. Kako biste to komentirali? O kakvom je, ustvari, sukobu riječ?
Uopće nema sukoba između naših dviju provincija. Ako se politička situacija u BiH vidi drukčije iz Bosne, a drukčije iz Hercegovine, to nema nikakve veze s međusobnim odnosima naših dviju provincija na redovničkoj i crkvenoj razini. Oni su i bili i ostali dobri. Izolirani eksces nekog pojedinca, s bilo koje strane, ne može bitno ugroziti dobre odnose naših zajednica.Nakon smjene urednika Bojića, pedesetak pojedinaca potpisalo je svojevrsnu peticiju prosvjeda franjevačkoj Upravi u Bosni, ali i potpore smijenjenom fra Dragi. Jeste li razmatrali sadržaj ovoga otvorenog pisma i kako biste ga ocijenili?
Poštujemo solidarnost fra Draginih suradnika u SR-u sa svojim smijenjenim glavnim urednikom. To je lijep čin ljudske solidarnosti. Ali ne cijenimo otkazivanje suradnje sa Svjetlom riječi, uz zahtjev Upravi provincije: „Ne gasite nam Svjetlo riječi!“ Kao da je njima više stalo do SR-a nego nama! SR je naš, i ako ga itko voli, onda ga volimo mi. Ljetni dvobroj 7-8/2013. izišao je u vrlo teškim uvjetima, pripremljen u iznimno kratkom roku, ali na vrijeme i sasvim u redu. U međuvremenu je imenovan i novi glavni urednik. Očito, Svjetlo riječi, ne samo da nije ugašeno, nego ide dalje kao da nikakvih problema nije ni bilo. Bosanski fratri su ga nastavili voditi i uređivati. Dakle, tu se ništa ne mijenja.Svoje neslaganje sa smjenom fra Drage Bojića javno je u spomenutoj „peticiji“ iznijelo i dvadesetak bosanskih franjevaca. Zbog toga neki kažu da je ovdje riječ o raskolu unutar Bosne Srebrene. Ima li mjesta ovakvim ocjenama i, u konačnici, postoji li raskol?
Raskola u provinciji nema. Spomenuti franjevci, fra Dragini suradnici, imaju svoju viziju Svjetla riječi za koju se boje da bi se mogla promijeniti smjenom glavnog urednika, ali u biti raskola nema. I oni, kao i bilo tko drugi tko istinski voli SR, mogu i dalje surađivati s našom revijom – samo ako hoće. Ako možda neće, slobodni su i otkazati suradnju, ali onda ne mogu tražiti od drugih da pišu ono što oni misle da bi trebalo i onako kako bi to oni htjeli.Ovu temu tretirao je čak i središnji Dnevnik FTV-a, a i mnogi drugi mediji. Što je, prema Vašem mišljenju, pozadina ovolikoga publiciteta i koliko mu doprinose sami sudionici priče?
Sudionici te priče su mislili da će svojim pritiscima prisiliti Upravu provincije promijeniti svoju odluku i vratiti fra Dragu na njegovu prijašnju službu. To poglavlje je završeno. Povratka nema. Svjetlo riječi pripada Franjevačkoj provinciji Bosni Srebrenoj i samo Uprava BS-a može odlučivati o njemu, a ne bilo tko sa strane. Činjenica je da ta hajka koliko-toliko škodi ugledu provincije, ali će najviše naškoditi svojim sudionicima. Provincija nastavlja svoj život i rad neovisno o tomu. Ovo je snažno utemeljena provincija preko koje je do sada prešlo toliko toga, ali je uvijek ostajala na kursu zacrtanom od sv. Franje Asiškog, i to zahvaljujući Bogu i svim fratrima kao zajednici, koji tiho i nesebično svakodnevno pastoralno djeluju. Što se tiče spomenutih civilnih medija, vidljivo je da su to mediji jedne orijentacije koji se daju manipulirati i uvlačiti u unutarnja pitanja jedne zajednice koja legalno, legitimno i s puno obzira rješava otvorena pitanja u svojim vlastitim projektima. Naime, revija Svjetlo riječi nije javno dobro, niti je državna svojina. To je projekt fratara jedne provincije.Stječe se dojam da je previše politički intonirana cjelokupna rasprava glede pitanja uređivanja, a potom i smjene urednika Svjetla riječi. Kakvu, ustvari, ulogu u ovoj priči ima politika?
Nas politika izravno ne zanima. Možda bi se ponetko iz politike i volio malo više umiješati u Svjetlo riječi i u život provincije, ali upravo zato se mi držimo na distanci. Naime, mi moramo služiti svim našim vjernicima, kao i drugim zainteresiranim građanima, posebice čitateljima SR-a, pa se ne smijemo svrstavati ni uz kakvu politiku jer bismo na taj način unaprijed isključili one druge koji drukčije misle, a i oni su naši vjernici – ili barem građani koji imaju pravo znati objektivnu istinu, nezagađenu dnevnom politikom. Oni kojima smeta ovakav naš stav, možda su sami već politički opredijeljeni pa bi željeli podrediti i Svjetlo riječi svojim političkim interesima.Uprava Franjevačke provincije Bosne Srebrene je u svibnju 2011. uputila Izjavu u kojoj je, između ostaloga, istaknula da nikomu od franjevaca „ne osporava njihovo građansko individualno pravo i na (…) politički angažman“, ali je objasnila da „oni ne nastupaju u ime Uprave niti u ime cjelokupne franjevačke zajednice u Bosni i Hercegovini, nego u svoje osobno ime“. Na koji način su franjevci, poglavito oni koji su bili okupljeni oko Svjetla riječi, prihvatili ovu izjavu i ima li poveznica između nje i smjene urednika Bojića?
Moguće je da su neki osporavatelji te izjave iste osobe koje osporavaju i ovu smjenu, ali izravne veze između te izjave i ove smjene nema.Na tragu prethodnoga pitanja, recite nam u kojoj mjeri su svećenici i redovnici „privatne osobe“? Bi li njihove „ideje“ dobivale isti publicitet u javnosti kada bi oni samo – da se tako izrazimo – skinuli svećeničko, odnosno redovničko odijelo i obukli laičko?
Evo u čemu je problem! Fra Drago Bojić je govorio u svoje ime, a ne u ime provincije ili u ime Svjetla riječi – ali on nije bio zanimljiv nikome samo kao Drago Bojić, nego kao bosanski franjevac i kao glavni urednik Svjetla riječi. Dakle, iako je u neku ruku govorio u osobno ime, iza njega stoje provincija i Svjetlo riječi. U tomu i jest logika zašto ga je Uprava provincije skinula s pozicije glavnoga urednika SR-a. Sad njegove izjave imaju sasvim drukčiju težinu u odnosu na one od prije tri mjeseca. Koliko god ja govorio u svoje osobno ime, ja uvijek govorim: prvo kao čovjek, drugo kao vjernik-katolik, treće kao franjevac, četvrto kao član Bosne Srebrene i na kraju kao provincijal – pa makar se posve ogradio ističući da je to samo moje privatno mišljenje.Što je, onda, „sloboda govora“ u okviru svećeničkoga, odnosno redovničkoga javnoga djelovanja?
Svaki čovjek ima od Boga danu slobodu misli i izražavanja svojih misli. Ali, kad smo u pitanju mi svećenici i redovnici, onda naše misli i naši izražaji moraju biti u skladu s našim svećeništvom i redovništvom. Inače bismo sami gazili svoj osobni identitet i automatski bismo postali nevjerodostojni. Tko će nam vjerovati kad govorimo o bilo čemu ako nismo u redu sa samim sobom i sa svojim osobnim identitetom?Povijest je zabilježila da su franjevci, kao niti jedan drugi red ili struktura Katoličke crkve, osjećali bìlo katoličkoga čovjeka u Bosni te s njime srasli, postavši njegovi „ujaci“. Je li se to moglo iščitati iz posljednjih godina uređivačke politike Svjetla riječi? Kako zamišljate ovaj mjesečnik u budućnosti?
Svjetlo riječi je ljubomorno čuvalo i čuva franjevačku tradiciju u Bosni i Hercegovini, i ne može se reći da je bilo daleko od naroda. Štoviše, bilo je uz narod te nastojalo prepoznavati i zagovarati ono što je u interesu naroda. Možda je katkad bilo povisoko, njegovi stavovi za običnog vjernika, ali i za druge katkad nedovoljno shvatljivi, ali se ne može reći da je ikad izdalo svoju osnovnu franjevačku orijentaciju. Mi želimo da ono i dalje bude i katoličko – ali otvoreno i drugim vjeroispovijestima i religijama; i hrvatsko – ali u dijalogu i s drugim narodima, osobito onima s kojima zajedno živimo; i bosanskohercegovačko – ali otvoreno i svim ostalim zemljama i kulturama, prije svega Europi, ali i svijetu uopće. (Katolički tjednik)
