Tim povodom i objavljujemo ovaj tekst a više možete pogledati i pročitati na fotografijama u Galeriji ispod teksta. Pročitajte kako je tada živjela naša općina, je li ste što promijenilo…
Općenito
Bitka na Neretvi, također poznata pod njemačkim kodnim imenom Fall Weiss (njemački za "Bijeli slučaj"), a u Jugoslaviji često nazivan Četvrtom neprijateljskom ofenzivom), bio je njemački strateški plan o zajedničkom napadu Sila osovine započet početkom 1943. protiv partizana u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj, danas Bosni i Hercegovini, tijekom Drugog svjetskog rata. Ofenziva je trajala od siječnja do travnja 1943. godine.
Nijemci su htjeli uništiti središnje zapovjedništvo Partizana, Centralni komitet Komunističke partije Jugoslavije, i glavnu Partizansku bolnicu. Sile osovine su okupile devet divizija, šest njemačkih, tri talijanske, nekoliko ustaških i domobranskih zdrugova, te nekoliko četničkih jedinica. Procjenjuje se da je preko 150 000 vojnika sila osovine napalo znatno malobrojnije partizanske odrede, uz koje su bili i ranjenici.
U Prozoru 1983., 40 godina nakon bitke za ranjenike.
„Ni stope nazad, jer se pozadi nalaze hiljade ranjenika za čije živote snosimo mi odgovornost“ bio je odlučan vrhovni komandant Josip Broz Tito. Bitka na Neretvi usred ljutog krša hercegovačkog bila je završnica četvrte neprijateljske ofanzive. Ta bitka za ranjenike bila je jedinstvena pobjeda partizanskih boraca. Prozor je u ovoj ofanzivi stalno bio u žiži zbivanja. Perom i kamerom, krenuli smo kroz Prozor i oko Prozora koji se iz temelja gradi preko tri pune decenije.
Ima gradova stvorenih da prkose i stradaju, da gore i da se ponovno iz pepela rađaju.
Takav je i Prozor, prekrasni hercegovački gradić sa svojih 2.500 stanovnika i jednom ulicom kojom ne pulsiraju semafori, koji se svio podno legendarnog Makljena, na području Rame i koji vjekovima stoji kao trajna odrednica, raskrsnica koju nije moguće zaobići.
„Jedna od najsvjetlijih točaka našeg NOR-a ostvarena je tu, u borbi za spašavanje 4.000 ranjenih i bolesnih drugova“, rekao je drug Tito prilikom posjete Prozoru 8. aprila 1971. godine njegovim hrabrim žiteljima.
Sjećaju se Prozorčani, naravno oni stariji, svoje čaršije kada su je okupirali dijelovi njemačke oklopne divizije i predali ustašama, domobranima. Bila je to prava kasaba sa nekoliko zanatlija, jednom školom i jednim studentom – poznatim revolucionarom Osmanom Sabitovićem Begom, zatočenikom Lepoglave, odakle se nije ni vratio.
Bijeda i neimaština pritiskala je učmalu mahalu, a vrijedni Hercegovci išli su u Sarajevo, Blažuj, Tarčin… da rade na pilanama, ciglanama i građevinama, da nadniče. Makadamski put vodio je, sa svojih sedam okuka, preko Makljena u Donji Vakuf ili pak Jablanicu, udaljenu dvadesetak kilometara. Kažu da je imao i dva auta. Imali su ih Husnija Aljbegović i Rasim Dželilović. Auto je Rasima i glave stajalo. Objesili su ga usred Prozora zato što je svojim vozilom učinio uslugu partizanima.
Izgorio je Prozor do temelja u ratu. Nijedna kuća nije ostala čitava, pa nije ni čudno što danas Prozor izgleda kao novorođenče. Sve je u novom ruhu. Ulice, kuće, škole, fabrike… A trebalo je to izgraditi. Sigurno je da to Prozorčani, vrijedni ljudi, ne bi uspjeli da nije bilo pomoći šire društvene zajednice. Drug Tito je, boraveći ovdje jednom prilikom poklonio tri miliona starih dinara za opremanje biblioteke.
Volio je drug Tito Prozor Prozorčane. Jer, podsjetimo se u njemu i za njega, donio je onu istorijsku „Prozor noćas mora pasti“, kao i odluku o rušenju mosta na Neretvi. Tu je on, kako mnogi pretpostavljaju, i prve sijede vlasi dobio.
Koracima od sedam milja
Danas je u razvoj Prozora uključeno devet privrednih sistema: „Unis“, SOUR „UTI“ i „Šipad“ iz Sarajeva, „Viteks“ iz Visokog, „Apro-sistem“ i SOUR „Auto-prevoz“ iz Mostara, SOUR elektroprivrede s radnom organizacijom HE na Neretvi, te OUR „Rama“ iz Prozora.
Prozor, iako jedna od najnerazvijenijih općina u Bosni i Hercegovini, grabi „koracima od sedam milja“ i, prema mišljenju predsjednika SO Prozor Krešimira Fučeca, uskoro će izaći iz zaostalosti i pridružiti se porodici razvijenih.
Do sada su se Prozorčani hvalili svojim industrijskim prvijencem „Viteksom“, koji je zapošljavao oko tri stotine radnika, uglavnom žena, a koliko sutra, i Prozor će moći da se hvali da ima „zonu industrijale“, jer se „Viteksu“ pridružila još jedna frabrika „Unis“ za proizvodnju pogonsko-kočionih sistema za bicikle tipa „jet“ i „marathon“ za firmu „Fichtel und Sachs“ iz Zapadne Njemačke. Prema riječima direktora Mileta Tomića, fabrika je opremljena najmodernijom tehnologijom. Koštala je 119 milijardi starih dinara, a ukupan prihod će iznositi 130 milijardi starih dinara, dvostruko više neko cjelokupna privreda Prozora, a zapošljavat će oko 500 radnika.
Nisu ovo jedini privredni objekti prozorske općine. Najakumulativnija je, svakako, hidroelektrana „Rama“, koja, istini za volju, zapošljava malo ljudi, ali ostvaruje više od polovine ukupnih prihoda općine. Zapošljavanje je, kao i u mnogim drugim općinama Bosne i Hercegovine, akutan problem. Od 19.000 stanovnika zaposleno je 1600, a 1075 radnika privremeno je zaposleno u inostranstvu. Kada „Unis“ proradi punim kapacitetom, planirano je da zaposli 12,7% ukupnog stanovništva što bi i dalje bilo ispod republičkog prosjeka.
Nevolje zbog jezera
Još jedan problem, pored zapošljavanja, mori stanovnike nekih mjesnih zajednica prozorske općine – Ramsko jezero. Smješteno u ranijoj kotlini rijeke Rame, vještačko akumulaciono jezero eliptičnog oblika, okruženo krševitim brdima, ljubiteljima ribolova i lova donijelo je velike užitke, a stanovnicima mjesnih zajednica Hudutsko i Gračac – silne nevolje. Već godinama oni vape za mostom – mostom života, kako ovdje kažu. Trideset godina se taj most gradi i nikako da se sagradi. A za to vrijeme žitelji ovih mjesnih zajednica, njih 2.000 čamcima svako jutro odlaze na posao. Veslaju i u školu i kad ljekara treba da dovedu. Veslaju i kad su veseli i kad su tužni.
„Kurire ne mogu tamo na vrijeme da pošaljem“, žali se načelnik štaba teritorijalne obrane Faruk Zaimović. Da nije toga, prosjek mobilizacije jedinica teritorijalne obrane bio bi smanjen za nekoliko sati. A projekt mosta postoji. Sve je spremno za izgradnju, čekaju se samo sredstva!? Dotkle, Hduščanima ništa ne preostaje nego vesla u šake.
No, ne može se sve odjednom. Odvajali su Prozorčani i do sada sredstva za puteve, škole i zdravstvene ustanove…. Samo ove godine planirano je da se izgradi 110 kilovoltni dalekovod, koji bi napajao općinske kapacitete kvalitetnijom električnom energijom. Izgrađen je srednjoškolski centar u kome se školuje oko 1.000 đaka. No, sigurno je da svi neće moći da nađu zapošljenje u dvije prozorske fabrike, pa će se veliki broj mladih otisnuti i potražiti posao tamo gdje već rade njihovi najmiliji.
Rješenje bržeg zapošljavanja tražit ćemo i u razvoju male privrede – ističe predsjednik općine Krešimir Fučec. Mali je broj ljudi koji žive od zanata po kojima je Prozor bio nadaleko čuven. Primjera radi njih je, slovom i brojem bilo samo 131. A do prije nekoliko godina Prozor i njegova okolina živjeli su drugačijim životom. Povratak vrijednih ratara s njiva i drvosječa iz bogatih šuma pratili su omiljena „ganga“ i bećarac“. Veselilo se uz poznatu rakiju „prozorku“.
Raduša kao opomena
Rekosmo, vojske su vjekovima ovdje harale, prema Prozoru hrlile. Poslijeratni mirni razvoj Prozora narušila je ustaško-teroristička grupa, ubačena na Radušu. I, kao što je poznato, likvidirana je uz svesrdnu pomoć naroda ovog kraja. Međutim, Raduša je bila velika opomena čitavoj zajednici da se budnost, društvenoj samozaštiti i opremanju jedinica teritorijalne obrane posveti veća pažnja.
„Do Raduše smo“ priča Faruk Zaimović, načelnik štaba teritorijalne obrane, imali pretežno trofejno naoružanje. Međutim, poslije akcije na Raduši, društvena zajednica je uložila ogromna sredstva pa smo sada naoružani najsuvremenijim automatskim oružjem. Imamo i specijalne jedinice, u kojima je ljudstvo izvanredno obučeno. Očekujemo ovih dana i inspekciju, a prema onome što smo do sada uradili nadamo se najboljem.
„Titovim stazama revolucije“
Slobodno se može reći da su svi uspjesi, sve radne pobjede ovog divnog gradića obilježeni imenom i djelom druga Tita. Četvrti put po redu, u ovoj jubilarnoj godini, krenut će mladi iz Prozora tragom bitke za ranjenike, a pioniri Jugoslavije na Makljen, Šćit i Jablanicu „Titovim stazama revolucije“. Održat će se i smotra znanja i stvaralaštva Bosne i Hercegovine na kojoj će uzeti učešće 17 općina iz cijele republike. Tema je Neretva, Sutjeska, AVNOJ.
Gorani su zasadili 100.000 borova, a akcijaši donijeli pregršt udarničkih značaka i drugih priznanja, a sa SORA „Smederevo 82“ i traku akcije.
I dok na put za Kumrovec ispraćamo slušaoce Političke škole, njih četrdesetero, koje predvodi predsjednik općinskog komiteta Hasan Purgić, da bi im u Titovom rodnom mjestu bile uručene diplome, rastajemo se od grada i ovih prekrasnih ljudi, koji se žure da obilježe veliki jubilej – 40 godina bitke za ranjenike.
Žika Antić
Dragan Petrušić
