Izgled europskih čelnika koji se nisko klanjaju predsjedniku Turske na sammitu EU-Turska je grozan, piše kolumnist britanskog lista „Guardian" Paul Mason.
"EU traži pomoć u rješavanju migrantske krize od zemlje u kojoj rastu despotizam i cenzura. Turska vodi rat protiv etničkih manjina, policijske specijalne jedinice napadaju urede opozicijskog lista „Zaman", njene tajne službe optužuju za slanje naoružanja ID, njeni vojnici ruše ruski bombarder - bez obzira na sve to Ankara očekuje da postane član EU", navodi komentator „Gurdiana".
Još prije tri godine činilo se da je Erdogan uspio napraviti ravnotežu unutar zemlje. Moglo se pretpostaviti da će progresivni i reakcionarni dio društva imati miran suživot, ostavivši jedni druge na miru, da će Kurdi umjesto pobunjeničke borbe zauzeti pozicije u parlamentarnoj opoziciji, a sam Erdogan da će „povesti zemlju u EU, ali prilično sporo kako bi očigledni nedostaci u demokraciji mogli biti ignorirani", ističe Mason.
"Ipak, sada se sve promjenilo. Turski predsjednik žestoko guši sve akcije protesta. On je isprovocirao prekid primirja sa Radničkom partijom Kurdistana i praktično spalio nekoliko gradova na jugu Turske gdje se nalaze Kurdi. EU pri tome zatvara oči na podrivanje demokracije u Turskoj i na vojne akcije protiv civila, navodi komentator. „Međutim, sve to je ništa u usporedbi a tom kartom koju Erdogan može još odigrati. U pozadini država koje su se raspale ili se raspadaju, kao što su Afganistan, Jemen, Irak i Sirija, što više neuspjeha trpi turska demokracija, tim više Zapad treba da je podrži.
Što više Evropska komisija, između ostalog, inzistira na tome da Turska jednog dana postane članica EU, tim jači u Europi postaju igrači koji žele izaći iz zajednice", navodi se u članku. Stanovnici EU imaju pravo da znaju pravu istinu o Turskoj. Vlasti EU su još u studenom hvalile Ankaru za ekonomske uspjehe, bez obzira na to što su već tada bili vidljivi svi znaci tiranije. Glavno pitanje ostaje da li može država koja na „najbolji" način krši sve kriterije za pristupanje Europskoj uniji, imati perspektive u toj zajednici. Odgovor je samo jedan — naravno da ne može i europske vlasti trebaju to priopćiti Erdoganu", uvjeren je komentator „Guardiana".
"EU traži pomoć u rješavanju migrantske krize od zemlje u kojoj rastu despotizam i cenzura. Turska vodi rat protiv etničkih manjina, policijske specijalne jedinice napadaju urede opozicijskog lista „Zaman", njene tajne službe optužuju za slanje naoružanja ID, njeni vojnici ruše ruski bombarder - bez obzira na sve to Ankara očekuje da postane član EU", navodi komentator „Gurdiana".
Još prije tri godine činilo se da je Erdogan uspio napraviti ravnotežu unutar zemlje. Moglo se pretpostaviti da će progresivni i reakcionarni dio društva imati miran suživot, ostavivši jedni druge na miru, da će Kurdi umjesto pobunjeničke borbe zauzeti pozicije u parlamentarnoj opoziciji, a sam Erdogan da će „povesti zemlju u EU, ali prilično sporo kako bi očigledni nedostaci u demokraciji mogli biti ignorirani", ističe Mason.
"Ipak, sada se sve promjenilo. Turski predsjednik žestoko guši sve akcije protesta. On je isprovocirao prekid primirja sa Radničkom partijom Kurdistana i praktično spalio nekoliko gradova na jugu Turske gdje se nalaze Kurdi. EU pri tome zatvara oči na podrivanje demokracije u Turskoj i na vojne akcije protiv civila, navodi komentator. „Međutim, sve to je ništa u usporedbi a tom kartom koju Erdogan može još odigrati. U pozadini država koje su se raspale ili se raspadaju, kao što su Afganistan, Jemen, Irak i Sirija, što više neuspjeha trpi turska demokracija, tim više Zapad treba da je podrži.
Što više Evropska komisija, između ostalog, inzistira na tome da Turska jednog dana postane članica EU, tim jači u Europi postaju igrači koji žele izaći iz zajednice", navodi se u članku. Stanovnici EU imaju pravo da znaju pravu istinu o Turskoj. Vlasti EU su još u studenom hvalile Ankaru za ekonomske uspjehe, bez obzira na to što su već tada bili vidljivi svi znaci tiranije. Glavno pitanje ostaje da li može država koja na „najbolji" način krši sve kriterije za pristupanje Europskoj uniji, imati perspektive u toj zajednici. Odgovor je samo jedan — naravno da ne može i europske vlasti trebaju to priopćiti Erdoganu", uvjeren je komentator „Guardiana".
