Nekada je riječ data
Od suhoga zlata bila
Bez potpisa i pečata
Kao zakon vrijedila

Pošteni su ljudi bili
Držali do svoje riječi
Kad ti nešto obećaju
Nema sile da ih spriječi

Cijenili su oni svoje
Poštivali tuđu muku
Ne daj Bože tuđe uzet
Radije bi dali ruku

Jednom dano obećanje
Ne trebate dva put pitat
A puno ih nije znalo
Ni pisati niti čitat

Kad bi nešto obecali
Sigurno bi tako bilo
Mrtva glava ili bolest
Jedino bi ih spriječilo

Danas nešto obećaju
Sutra više tako nije
Žene, majke i punice
Trebali su pitat prije

Sastavio: Ivan Čuljak