Kada čovjek živi, raste i djeluje u ovome svijetu, tiho, nenametljivo i dobrim dijelom samozatajno, morate se potruditi da ga pronađete, otkrijete i upoznate. Kada čovjek svojim radom i stvaranjem, postiže nešto čemu se divite, što ostavlja traga i budi uspomene, onda su takvi ljudi sve, samo ne obični ljudi.
Kada jedan takav čovjek živi tu pored nas, u našoj neposrednoj blizini, ne možemo a da ga ne vidimo, da ne čujemo za njega, posvetimo mu pozornosti.
Jedan od tih neobičnih i nadarenih ljudi je i naš sugrađanin Mijo Zelić.
On već dugi niz godina svojim radom uljepšava svijet oko sebe. Mijo, naime, od raznih vrsta drveta izrađuje predmete kojima daje oblik, stil, smisao, pa i dušu ako hoćete. On ih stvara, uljepšava i ukrašava s takvom lakoćom, s tolikom ljubavi, kao da je rođen sa tim predmetima.
Mijo se, naime, bavi rezbarenjem i obradom drveta, na sebi svojstven način. U svojoj maloj radionici, u obiteljskoj kući, od drveta stvara ono što oči vide, a i požele. Tih, samozatajan i nenametljiv, zadubljen u svoje stvaranje, provodi svoje dane i starost u izradi raznih predmeta.
Na pitanje kada je krenuo da se bavi ovim poslom? – Mijo nam odgovara:
„Sve je počelo prije nekih 45 godina, kada sam prvi put probao nešto napraviti od drveta. Znao sam raditi druge stvari, ali ovo sam vidio i to me se dojmilo da sam morao probati. I evo od tada ne prestajem“.
I radi Mijo tako lijepe predmete da su oni svojstveni samo njemu. Možda i najpoznatiji njegov predmet je drvena kutija za cigarete. O njoj nam kaže:
„Nema države na svijetu da u njoj nema barem jedna ova moja kutija. Radio sam ih kako za obične ljude kao što sam i sam, tako i za doktore, inženjere, predsjednike, za svakoga“.
Nije valjda da ih ima i u Kini?, pitamo ga.
„Ima. Znam da ih ima i tamo, a znam i kako su otišle i tko ih je odnio“.
Koje drvo je pogodno za izradu svih tih predmeta?
„Svako drvo je dobro osim jelovine. Jelovina ne valja, jer ima velike godove, pa kada se obrađuje cijepa se, kao da se para. Najviše radim od javora, oraha, hrasta, što mi dođe pod ruku, svejedno mi je, samo da nije jelovo, to drvo ne valja za ove stvari“.
I ne radi on samo kutije, već i druge stvari. Mijo od drveta radi i ukrašava i narodne instrumente. Prije svega tu su gusle, dvojnice i frule. Ti stari narodni instrumenti u njegovim rukama postaju umjetnička djela. Tako lijepo oblikovani i ukrašeni njemu svojstvenim šarma, izgledaju čarobno. Jednostavno, dok čovjek ne vidi, tako i ne vjeruje.
I dok pali cigaretu nastavlja nam pričati:
„U vrijeme kad sam počinjao raditi sa ovim, a davno je već bilo, obrađivao sam predmete koji su se u ono vrijeme najviše i koristili. Tako sam najviše radio vodire, kosišća, dvojnice i frule, zatim grablje i vile, te štapove za starije osobe. Ono što se skoro svaki dan koristilo, ili većinu dana u godini“.
No, na jedno je Mijo ipak ponosan, a to je izrada ramskog grba u koji je on unio i dio svoje slobodne umjetničke i stvaralačke ideje. Na taj način ovaj čovjek čini to da pojedini predmeti koje napravi, imaju njegovo obilježje, nešto svojstveno samo njemu, jedinstveni suveniri, koji u tako malome obliku predstavljaju jednu cjelinu, Ramu.
Sa tako jednostavnim, i naoko primitivnim alatom, Mijo postiže savršenstvo u rezbarenju i izradi svojih djela.
Dalje nam kaže:
„Evo sada imam naručene dvije kutije za Njemačku, sa Hajdukovim motivima, imam tu i gusala koje moram završiti, pa i drugima koji mi donesu ugrubo obrađene predmete ja ih uređujem i ukrašavam na svoj način, ali i onako kako se traži od mene“.
A motivi su uistinu razni i zadivljujući. Od običnih rezbarskih šara, preko slova i brojeva, do portreta ljudi, nacionalnih i sakralnih obilježja.
Sa svoje sedamdeset i dvije godine na ramenima, ovaj čovjek je neumoran u svome stvaranju. Neka nova šara, neki drugačiji oblik, neko novo, jedinstveno djelo, jedino je što ga zaokuplja. I dok njegove misli smišljaju neke nove motive, a njegove ruke polagano drhte, opraštamo se od njega sa željom da mu Bog podari zdravlje i da nam ovaj čovjek poživi još dugo godina, da se divimo njegovom stvaralaštvu. Da mi, a i svijet, uživa u ljepoti predmeta koje je izradio u malenom i skrovitom kutu naše Rame.
Miji i njegovoj supruzi Jaklićki se najiskrenije zahvaljujemo na gostoprimstvu i ugodnome razgovoru, a Vama dragi čitatelji donosimo dio Mijinog opusa kroz fotografije koje smo odabrali za Vas.
Kada jedan takav čovjek živi tu pored nas, u našoj neposrednoj blizini, ne možemo a da ga ne vidimo, da ne čujemo za njega, posvetimo mu pozornosti.
Jedan od tih neobičnih i nadarenih ljudi je i naš sugrađanin Mijo Zelić.
On već dugi niz godina svojim radom uljepšava svijet oko sebe. Mijo, naime, od raznih vrsta drveta izrađuje predmete kojima daje oblik, stil, smisao, pa i dušu ako hoćete. On ih stvara, uljepšava i ukrašava s takvom lakoćom, s tolikom ljubavi, kao da je rođen sa tim predmetima.
Mijo se, naime, bavi rezbarenjem i obradom drveta, na sebi svojstven način. U svojoj maloj radionici, u obiteljskoj kući, od drveta stvara ono što oči vide, a i požele. Tih, samozatajan i nenametljiv, zadubljen u svoje stvaranje, provodi svoje dane i starost u izradi raznih predmeta.
Na pitanje kada je krenuo da se bavi ovim poslom? – Mijo nam odgovara:
„Sve je počelo prije nekih 45 godina, kada sam prvi put probao nešto napraviti od drveta. Znao sam raditi druge stvari, ali ovo sam vidio i to me se dojmilo da sam morao probati. I evo od tada ne prestajem“.
I radi Mijo tako lijepe predmete da su oni svojstveni samo njemu. Možda i najpoznatiji njegov predmet je drvena kutija za cigarete. O njoj nam kaže:
„Nema države na svijetu da u njoj nema barem jedna ova moja kutija. Radio sam ih kako za obične ljude kao što sam i sam, tako i za doktore, inženjere, predsjednike, za svakoga“.
Nije valjda da ih ima i u Kini?, pitamo ga.
„Ima. Znam da ih ima i tamo, a znam i kako su otišle i tko ih je odnio“.
Koje drvo je pogodno za izradu svih tih predmeta?
„Svako drvo je dobro osim jelovine. Jelovina ne valja, jer ima velike godove, pa kada se obrađuje cijepa se, kao da se para. Najviše radim od javora, oraha, hrasta, što mi dođe pod ruku, svejedno mi je, samo da nije jelovo, to drvo ne valja za ove stvari“.
I ne radi on samo kutije, već i druge stvari. Mijo od drveta radi i ukrašava i narodne instrumente. Prije svega tu su gusle, dvojnice i frule. Ti stari narodni instrumenti u njegovim rukama postaju umjetnička djela. Tako lijepo oblikovani i ukrašeni njemu svojstvenim šarma, izgledaju čarobno. Jednostavno, dok čovjek ne vidi, tako i ne vjeruje.
I dok pali cigaretu nastavlja nam pričati:
„U vrijeme kad sam počinjao raditi sa ovim, a davno je već bilo, obrađivao sam predmete koji su se u ono vrijeme najviše i koristili. Tako sam najviše radio vodire, kosišća, dvojnice i frule, zatim grablje i vile, te štapove za starije osobe. Ono što se skoro svaki dan koristilo, ili većinu dana u godini“.
No, na jedno je Mijo ipak ponosan, a to je izrada ramskog grba u koji je on unio i dio svoje slobodne umjetničke i stvaralačke ideje. Na taj način ovaj čovjek čini to da pojedini predmeti koje napravi, imaju njegovo obilježje, nešto svojstveno samo njemu, jedinstveni suveniri, koji u tako malome obliku predstavljaju jednu cjelinu, Ramu.
Sa tako jednostavnim, i naoko primitivnim alatom, Mijo postiže savršenstvo u rezbarenju i izradi svojih djela.
Dalje nam kaže:
„Evo sada imam naručene dvije kutije za Njemačku, sa Hajdukovim motivima, imam tu i gusala koje moram završiti, pa i drugima koji mi donesu ugrubo obrađene predmete ja ih uređujem i ukrašavam na svoj način, ali i onako kako se traži od mene“.
A motivi su uistinu razni i zadivljujući. Od običnih rezbarskih šara, preko slova i brojeva, do portreta ljudi, nacionalnih i sakralnih obilježja.
Sa svoje sedamdeset i dvije godine na ramenima, ovaj čovjek je neumoran u svome stvaranju. Neka nova šara, neki drugačiji oblik, neko novo, jedinstveno djelo, jedino je što ga zaokuplja. I dok njegove misli smišljaju neke nove motive, a njegove ruke polagano drhte, opraštamo se od njega sa željom da mu Bog podari zdravlje i da nam ovaj čovjek poživi još dugo godina, da se divimo njegovom stvaralaštvu. Da mi, a i svijet, uživa u ljepoti predmeta koje je izradio u malenom i skrovitom kutu naše Rame.
Miji i njegovoj supruzi Jaklićki se najiskrenije zahvaljujemo na gostoprimstvu i ugodnome razgovoru, a Vama dragi čitatelji donosimo dio Mijinog opusa kroz fotografije koje smo odabrali za Vas.
