Prije nekoliko godina, s. Ana Uložnik iz Rame, otišla je na Haiti 2014. s ciljem pomaganja potrebitima. Ona, kao i druge sestre koje se nalaze u misiji na Haitiji, zadnjih godinu dana, prošle su kroz vrlo teško razdoblje, svakodnevno pomažući koliko su mogle.
Iskoristivši priliku za javljanje, s. Ana poslala je pismo kojega prenosimo u cijelosti:
Vrijeme brzo prolazi, a mi se već više od godine dana nismo javile. Nije da smo vas zaboravile ali uvjeti nam nisu omogućavali da vam se javimo. Republika Haiti je u prošloj godini prolazila kroz tešku ekonomsku i socijalnu krizu, tako da se povećalo siromaštvo i glad. Veliki broj ljudi jedva je preživljavao jer im je zbog ekonomskih uvjeta nestajalo hrane.
Iako nisu imali ni ono najosnovnije za život, unatoč svemu bili su radosni i optimistični. Vjeruju da Bog s neba sve vidi i da će im priteći u pomoć.
Razne su poteškoće s kojima se ljudi ovdje bore: glad, nemogućnost slanja djece u školu, nemogućnost odlaska liječniku i kupnje lijekova… U toj teškoj krizi narod i opozicija su organizirali velike demonstracije protiv državnih vlasti.
Prometnice su bile blokirane više mjeseci, a svako kretnje bilo je riskantno. Benzinskecrpke su bile zatvorene zbog nedostatka goriva. Tako da je cijela prošla godina zaista bila teška za ovaj narod, a posebno razdoblje od rujna do prosinca pred Božić koje su nazvali „peyi lock“ ili „zaključana država“.
U tom razdoblju vladala jevelika nesigurnost, institucije i škole su bile zatvorene i kretanje onemogućeno. Nastala je oskudica hrane u magazinima.
Pola godine smo bili bez struje.. Ovakvu situaciju gladi, neimaštine, blokade i nemogućnosti kretanja ne pamti haićanski narod.
I ne samo da je vladala politička, ekonomska i socijalna kriza, nego su i neki dijelovi države bili pogođeni vremenskom nepogodom. Mjesto Petit Goave, gdje se nalazi naša misija, je krajem rujna pogodila velika ciklonska kiša koja je odnijela 116 kuća. To su male kućice napravljene od starih limova i trošnih cerada... Oko 3000 kuća je poplavljeno i oštećeno, pri čemu su dvije osobe umrle, a četiri nestale. Jako puno ljudi uspjelo je spasiti samo ono što su imali na sebi. Djeca su ostala bez školskih knjiga, ruksaka i drugog školskog pribora kojeg su im roditelji s teškom mukom nabavili za početak nove školske godine. Vrtovi i sve što su u vrtovima imali, bujica je odnijela, banane je počupala i nanijela velike štete...
Ne samo da su ljudi ekonomski propali jer u vrijeme manifestacija nisu mogli sići u grad i prodati urod, nego im je i ovo nevrijeme uništilo skoro sve. Ali unatoč svemu pokazuju veliku vjeru u Boga i nadu da će On sve izvesti na dobro.
Župa Petit Goave je odmah organizirano pružila pomoć u koju smo se i mi uključile prema našim mogućnostima. Vašim darovima i mi smo mogle pomoći stradalima. Posebno se radujemo jer su djeca pred Božić ponovno krenula u školu.
Škole sada rade intenzivno kako djeca ne bi izgubila godinu. Zahvaljujući darovima naših sestara, i vašim darovima, dragi prijatelji i dobročinitelji, mi možemo biti most Njegove ljubavi u ovom narodu te platiti školarinu za veći broj djece.
Također, jednoj školi u planinskom selu smo pomogli financiranje učitelja i nastavnika kroz 2019./2020. godinu kako se ne bi zatvorila iz ekonomskih razloga.
Radi ovakvih i sličnih situacija radujemo se svakom daru kojeg nam dobri Bog preko dobrih ljudi pošalje.
Svaki dar je velika pomoć i velika podrška u našem apostolatu. U znak zahvalnosti Bogu i našim dobročiniteljima nastojimo vršiti svoje misijsko poslanje onako kako je to radio naš Utemeljitelj, sluga Božji Josip Stadler. Njemu je sirotinja bila pri srcu. I mi poput njega u ovoj siromašnoj zemlji prema našim mogućnostima nastojimo pomagati one najsiromašnije i koliko - toliko olakšati im teško breme života.
Od Nove Godine na ovamo grad nam povremeno daje struju, tako sada imamo kakvu- takvu mogućnost javljanja i internetske komunikacije su daleko bolje.
Dragi naši prijatelji, darovatelji i duhovni podupiratelji obećavamo vam trajnu molitvenu blizinu. Nećemo vas nikad zaboraviti u molitvama jer zauzimate posebno mjesto u našim molitvenim nakanama.
Unatoč svemu, mi smo dobro. Zahvalne smo Bogu da možemo biti blizu dragom haićanskom narodu u njihovim patnjama. Volimo ovu haićansku raju i pomažemo im koliko nam je više moguće. Uz njih se i mi učimo strpljivo i radosno nositi sa svim poteškoćama. Kao Služavke Maloga Isusa i Stadlerovke u njima i njihovoj patnji prepoznajemo samog Maloga Isusa i znamo da, služeći njima, služimo samom Malom Isusu.
Ništa nam nije teško učiniti za njih. Mi volimo njih, a oni nas još više. S njima molimo svaki dan za sve naše dobročinitelje žive i pokojne. Na taj način želimo izraziti zahvalnost svim našim dobročiniteljima i prijateljima misija bez kojih mi njima ne bi mogli ni u čemu pomoći.
S vama želimo podijeliti i našu veliku radost da smo nedavno u Azilu za siromahe napravili rezervoar za čistu vodu.
Grad nam daruje dva puta tjedno čistu vodu. Do sada, štićenici Azila su obolijevali od raznih bolesti jer nisu imali čistu vodu.
Ovim rezervoarom smo trajno riješili problem vode u Azilu te prevenirali bolesti. Problemi svake vrste prate ovaj narod, a mi se ne prestajemo diviti njihovoj vjeri, nadi, optimizmu i strpljivosti. Njima, ni u najtežim trenutcima osmijeh ne silazi s lica. Da ih ne znamo kakva nevolja snađe, oni ne gube nadu u bolje sutra.
Uvijek kažu „Bog je dao ovu nevolju, ali dat će Bog pa će biti bolje“. Kakvo lijepo svjedočanstvo vjere! Neka nam njihova vjera bude poticaj da u ovom korizmenom vremenu budemo više zahvalni Bogu za ono što imamo i da se s više vjere i kršćanskog optimizma nadamo.
Vi ste svakodnevno u našim molitvama, a i mi se preporučamo u vaše!
s. Liberija Filipović i s. Ana Uložnik, Služavke Maloga Isusa
Iskoristivši priliku za javljanje, s. Ana poslala je pismo kojega prenosimo u cijelosti:
Vrijeme brzo prolazi, a mi se već više od godine dana nismo javile. Nije da smo vas zaboravile ali uvjeti nam nisu omogućavali da vam se javimo. Republika Haiti je u prošloj godini prolazila kroz tešku ekonomsku i socijalnu krizu, tako da se povećalo siromaštvo i glad. Veliki broj ljudi jedva je preživljavao jer im je zbog ekonomskih uvjeta nestajalo hrane.
Iako nisu imali ni ono najosnovnije za život, unatoč svemu bili su radosni i optimistični. Vjeruju da Bog s neba sve vidi i da će im priteći u pomoć.
Razne su poteškoće s kojima se ljudi ovdje bore: glad, nemogućnost slanja djece u školu, nemogućnost odlaska liječniku i kupnje lijekova… U toj teškoj krizi narod i opozicija su organizirali velike demonstracije protiv državnih vlasti.
Prometnice su bile blokirane više mjeseci, a svako kretnje bilo je riskantno. Benzinskecrpke su bile zatvorene zbog nedostatka goriva. Tako da je cijela prošla godina zaista bila teška za ovaj narod, a posebno razdoblje od rujna do prosinca pred Božić koje su nazvali „peyi lock“ ili „zaključana država“.
U tom razdoblju vladala jevelika nesigurnost, institucije i škole su bile zatvorene i kretanje onemogućeno. Nastala je oskudica hrane u magazinima.
Pola godine smo bili bez struje.. Ovakvu situaciju gladi, neimaštine, blokade i nemogućnosti kretanja ne pamti haićanski narod.
I ne samo da je vladala politička, ekonomska i socijalna kriza, nego su i neki dijelovi države bili pogođeni vremenskom nepogodom. Mjesto Petit Goave, gdje se nalazi naša misija, je krajem rujna pogodila velika ciklonska kiša koja je odnijela 116 kuća. To su male kućice napravljene od starih limova i trošnih cerada... Oko 3000 kuća je poplavljeno i oštećeno, pri čemu su dvije osobe umrle, a četiri nestale. Jako puno ljudi uspjelo je spasiti samo ono što su imali na sebi. Djeca su ostala bez školskih knjiga, ruksaka i drugog školskog pribora kojeg su im roditelji s teškom mukom nabavili za početak nove školske godine. Vrtovi i sve što su u vrtovima imali, bujica je odnijela, banane je počupala i nanijela velike štete...
Ne samo da su ljudi ekonomski propali jer u vrijeme manifestacija nisu mogli sići u grad i prodati urod, nego im je i ovo nevrijeme uništilo skoro sve. Ali unatoč svemu pokazuju veliku vjeru u Boga i nadu da će On sve izvesti na dobro.
Župa Petit Goave je odmah organizirano pružila pomoć u koju smo se i mi uključile prema našim mogućnostima. Vašim darovima i mi smo mogle pomoći stradalima. Posebno se radujemo jer su djeca pred Božić ponovno krenula u školu.
Škole sada rade intenzivno kako djeca ne bi izgubila godinu. Zahvaljujući darovima naših sestara, i vašim darovima, dragi prijatelji i dobročinitelji, mi možemo biti most Njegove ljubavi u ovom narodu te platiti školarinu za veći broj djece.
Također, jednoj školi u planinskom selu smo pomogli financiranje učitelja i nastavnika kroz 2019./2020. godinu kako se ne bi zatvorila iz ekonomskih razloga.
Radi ovakvih i sličnih situacija radujemo se svakom daru kojeg nam dobri Bog preko dobrih ljudi pošalje.
Svaki dar je velika pomoć i velika podrška u našem apostolatu. U znak zahvalnosti Bogu i našim dobročiniteljima nastojimo vršiti svoje misijsko poslanje onako kako je to radio naš Utemeljitelj, sluga Božji Josip Stadler. Njemu je sirotinja bila pri srcu. I mi poput njega u ovoj siromašnoj zemlji prema našim mogućnostima nastojimo pomagati one najsiromašnije i koliko - toliko olakšati im teško breme života.
Od Nove Godine na ovamo grad nam povremeno daje struju, tako sada imamo kakvu- takvu mogućnost javljanja i internetske komunikacije su daleko bolje.
Dragi naši prijatelji, darovatelji i duhovni podupiratelji obećavamo vam trajnu molitvenu blizinu. Nećemo vas nikad zaboraviti u molitvama jer zauzimate posebno mjesto u našim molitvenim nakanama.
Unatoč svemu, mi smo dobro. Zahvalne smo Bogu da možemo biti blizu dragom haićanskom narodu u njihovim patnjama. Volimo ovu haićansku raju i pomažemo im koliko nam je više moguće. Uz njih se i mi učimo strpljivo i radosno nositi sa svim poteškoćama. Kao Služavke Maloga Isusa i Stadlerovke u njima i njihovoj patnji prepoznajemo samog Maloga Isusa i znamo da, služeći njima, služimo samom Malom Isusu.
Ništa nam nije teško učiniti za njih. Mi volimo njih, a oni nas još više. S njima molimo svaki dan za sve naše dobročinitelje žive i pokojne. Na taj način želimo izraziti zahvalnost svim našim dobročiniteljima i prijateljima misija bez kojih mi njima ne bi mogli ni u čemu pomoći.
S vama želimo podijeliti i našu veliku radost da smo nedavno u Azilu za siromahe napravili rezervoar za čistu vodu.
Grad nam daruje dva puta tjedno čistu vodu. Do sada, štićenici Azila su obolijevali od raznih bolesti jer nisu imali čistu vodu.
Ovim rezervoarom smo trajno riješili problem vode u Azilu te prevenirali bolesti. Problemi svake vrste prate ovaj narod, a mi se ne prestajemo diviti njihovoj vjeri, nadi, optimizmu i strpljivosti. Njima, ni u najtežim trenutcima osmijeh ne silazi s lica. Da ih ne znamo kakva nevolja snađe, oni ne gube nadu u bolje sutra.
Uvijek kažu „Bog je dao ovu nevolju, ali dat će Bog pa će biti bolje“. Kakvo lijepo svjedočanstvo vjere! Neka nam njihova vjera bude poticaj da u ovom korizmenom vremenu budemo više zahvalni Bogu za ono što imamo i da se s više vjere i kršćanskog optimizma nadamo.
Vi ste svakodnevno u našim molitvama, a i mi se preporučamo u vaše!
s. Liberija Filipović i s. Ana Uložnik, Služavke Maloga Isusa
