U organizaciji Konferencije viših redovničkih poglavara i poglavarica BiH i Povjerenstva za predškolski odgoj u subotu, 4. lipnja 2016. u franjevačkom samostanu Uznesenja BDM Rama/Šćit održana je duhovna obnova za odgajateljice, kuharice, spremačice i druge djelatnike katoličkih predškolskih ustanova.
Gvardijan samostana fra Tomislav Brković dočekao je sudionike ovog duhovnog susreta otvorena i široka srca i s radošću ih uveo u ljepotu i bogatstvo toga dana. Nakon okupljanja, tridesetak sudionika iz svih krajeva Bosne i Hercegovine (Sarajevo, Kiseljak, Vitez, Novi Travnik, Livno, Bijelo Polje, Međugorje, Glamoč), u ime Konferencije VRPP i Povjerenstva za predškolski odgoj pozdravila je s. Magdalena Marić, voditeljica Povjerenstva.
Predavanje na temu „Milosrdni kao otac“ održao je dr. fra Josip Jozić, OFM, koji je kroz zanimljive primjere iz života, pokazao kako je milosrđe nezaslužen poklon, povezan s razumijevanjem situacije u kojoj se netko nađe. Milosrđe je također ponekad nerazumljiv govor, jer nadilazi okvire u kojima se čovjek navikao živjeti. Naveo je osjećaje koji su povezani sa milosrđem: sućut, empatija, srdačnost, spremnost na pomaganje, žrtva, ljubav, širokogrudnost, pravednost, solidarnost, darežljivost, opraštanje, predanje. Svi ovi osjećaji bili su nekako pomiješani kod sinova i oca u prispodobi o Izgubljenom Sinu, kazao je fra Josip te istaknuo: „Milosrđe je ono što ne ponižava drugog čovjeka, nego gleda i očituje dostojanstvo svake osobe, čovjeka, te također opet nezasluženi dar, jer nadilazi svaku računicu. Zahvaljujući milosrdnom ocu, mlađi sin je spoznao istinu o samom sebi, te tako i nama milosrđe danas može pomoći, da otkrivamo istinu o samima sebi. Milosrđe ima tu snagu u sebi, jer su istina i milosrđe jako povezani. I zato svaki put kada prikrivamo istinu o samima sebi i svome stanju, ne doživljavamo milosrđe. I na primjeru starijeg sina, koji se ljutio i pokazao da nema srca, jer je bio zarobljen onim što posjeduje, spoznali smo da je milosrđe predanje, a u predanju čovjek nadilazi ono što posjeduje i iskreno ljubi ono što voli, jer je predan. Sve predati u ruke Očeve, volji Božjoj, a redovnici i redovnice biti predani i preko poslušnosti poglavarima, bez računice.“
Nakon predavanja Svetu misu u crkvi Rama/Šćit također je predslavio fra Josip, te u propovijedi potakao na razmišljanje o razlici između vjere i ljubavi. Dok vjera pravi predodžbe usmjerene na nešto konačno i zna biti isključiva, ljubav toga nema. Ljubav ljubi sada, spontano i hoće da On jest, sada prisutan, tu pored mene.
Nakon duhovne i tjelesne okrijepe, sudionici su zatim u crkvi molili krunicu i zazive Božanskog milosrđa. Slijedilo je razgledavanje muzeja franjevačkog samostana Rama/Šćit, lijepe i bogate etnografske zbirke umjetničkih djela, kojom su svi ostali zadivljeni te sa sobom ponijeli lijepe dojmove, pogotovo oni koji su tu prvi puta.
Svim sudionicima je duhovna obnova bila duhovno osvježenje i prilika za međusobno upoznavanje i susretanje te poticaj da ljube i odgajaju Očevom milosrdnom ljubavlju. (kta/kvrppbih)
Gvardijan samostana fra Tomislav Brković dočekao je sudionike ovog duhovnog susreta otvorena i široka srca i s radošću ih uveo u ljepotu i bogatstvo toga dana. Nakon okupljanja, tridesetak sudionika iz svih krajeva Bosne i Hercegovine (Sarajevo, Kiseljak, Vitez, Novi Travnik, Livno, Bijelo Polje, Međugorje, Glamoč), u ime Konferencije VRPP i Povjerenstva za predškolski odgoj pozdravila je s. Magdalena Marić, voditeljica Povjerenstva.
Predavanje na temu „Milosrdni kao otac“ održao je dr. fra Josip Jozić, OFM, koji je kroz zanimljive primjere iz života, pokazao kako je milosrđe nezaslužen poklon, povezan s razumijevanjem situacije u kojoj se netko nađe. Milosrđe je također ponekad nerazumljiv govor, jer nadilazi okvire u kojima se čovjek navikao živjeti. Naveo je osjećaje koji su povezani sa milosrđem: sućut, empatija, srdačnost, spremnost na pomaganje, žrtva, ljubav, širokogrudnost, pravednost, solidarnost, darežljivost, opraštanje, predanje. Svi ovi osjećaji bili su nekako pomiješani kod sinova i oca u prispodobi o Izgubljenom Sinu, kazao je fra Josip te istaknuo: „Milosrđe je ono što ne ponižava drugog čovjeka, nego gleda i očituje dostojanstvo svake osobe, čovjeka, te također opet nezasluženi dar, jer nadilazi svaku računicu. Zahvaljujući milosrdnom ocu, mlađi sin je spoznao istinu o samom sebi, te tako i nama milosrđe danas može pomoći, da otkrivamo istinu o samima sebi. Milosrđe ima tu snagu u sebi, jer su istina i milosrđe jako povezani. I zato svaki put kada prikrivamo istinu o samima sebi i svome stanju, ne doživljavamo milosrđe. I na primjeru starijeg sina, koji se ljutio i pokazao da nema srca, jer je bio zarobljen onim što posjeduje, spoznali smo da je milosrđe predanje, a u predanju čovjek nadilazi ono što posjeduje i iskreno ljubi ono što voli, jer je predan. Sve predati u ruke Očeve, volji Božjoj, a redovnici i redovnice biti predani i preko poslušnosti poglavarima, bez računice.“
Nakon predavanja Svetu misu u crkvi Rama/Šćit također je predslavio fra Josip, te u propovijedi potakao na razmišljanje o razlici između vjere i ljubavi. Dok vjera pravi predodžbe usmjerene na nešto konačno i zna biti isključiva, ljubav toga nema. Ljubav ljubi sada, spontano i hoće da On jest, sada prisutan, tu pored mene.
Nakon duhovne i tjelesne okrijepe, sudionici su zatim u crkvi molili krunicu i zazive Božanskog milosrđa. Slijedilo je razgledavanje muzeja franjevačkog samostana Rama/Šćit, lijepe i bogate etnografske zbirke umjetničkih djela, kojom su svi ostali zadivljeni te sa sobom ponijeli lijepe dojmove, pogotovo oni koji su tu prvi puta.
Svim sudionicima je duhovna obnova bila duhovno osvježenje i prilika za međusobno upoznavanje i susretanje te poticaj da ljube i odgajaju Očevom milosrdnom ljubavlju. (kta/kvrppbih)
