Ništa neobično ne bi bilo da to nisu mladi od 19 do 35 godina. Mladi su i po postojanju, ali ne i po pjevačkom iskustvu. Ideja o okupljanju je potekla od Truse, Ivana i Damira. Svi su članovi nekog KUD-a, neki su još i članovi crkvenog zbora u svojoj župi. Izvode izvorne hercegovačke napjeve; gangu, bećarce, putničko pjevanje, brojkavicu; a njeguju i sviranje starih instrumenata kao što su diple, gusle, svirala, usna harmonika i lijera. Pokušavaju sačuvati napjeve od Neuma do Rame. Daljina im je često prepreka, zato su oni spojili gangu i mobitel! I dok nam svima mobitel služi za pisanje poruka i razgovore to su osobe kojima mobitel služi da jedan drugog nazove i zapiva gange.
Iako po vremenu osnutka još ni iz povoja izašli nisu, publika je prepoznala žar, ljubav, i izvornost njihovog pjevanja. Tako dobivaju pozive za nastup i iz bijelog svijeta.
Sinovi Hercegovine za cilj imaju očuvanje izvornog pjevanja: „..Onako kako jest jer je danas velika pošast zavladala na pjevačkoj sceni“- rekoše. Udružili se iz više općina jer im je u interesu obuhvatit cijelu Hercegovinu. Uče sastajući se na sijelima. Nemaju neki prostor, nego se susretnu u kući jednog od njih. A to i jest bolje! Nađe se na stolu pršuta, sira, šljive ili lozovače. Ne izostane tad ni pjesma: „Gospe moja, koja li je jača; ili šljiva il lozovača?!“
22. prosinca 2012. godine u Grudama su organizirali koncert koji je bio ujedno i njihova promocija. Nastupali su na Uskrsnom sijelu kod Vrančine u Širokom Brijegu, za Sv. Franju u Rumbocima,na Ganga festu u Imotskom, smotri folklora na Biloševici, na promociji filma Diva Grabovčeva, kao i na snimanju dokumentarca o Divi Grabovčevoj.
Nastoje oblačiti nošnju svoga kraja, a u nekim prigodama oblače istu nošnju. Njihovi nastupi izazivaju suze, sjetu i nostalgiju kod publike jer vraćaju ljude u ono vrijeme kad se pjesma i ganga orila planinama i poljima, ali i zbog ljepote i čuđenja jer je teško povjerovati da postoje danas mladi koji se zanimaju za stare napjeve. Drže se oni starog stupa, ne žele iskakati od izvornoga. Glavni kritičari i učitelji su im stari didovi i babe. Surađuju sa starim pjevačima iz svog mjesta, ali prihvaćaju kritike i prijedloge ljudi i iz drugih općina i mjesta. Pa sad neka netko kaže da više nema mladih koji slušaju stare.
Pitam ih kako se u pjevanju slože?! A onda pričaju kako svaki kraj ima svoje kajde čiju posebnost žele približiti publici. Samo im je teško objasniti čija je kajda najbolja. U tome su ipak jedinstveni; slože se na kraju da je svaka najbolja. Na nastupima pjevaju gange svih krajeva.
O perspektivi skupine, uz spomenuta iskustva, valja spomenuti i sudjelovanje jednog člana, Jure Miloša, u Supertalentu 2011. Probio se on do polufinala sa svojim diplama, guslama, lijerom i sviralama.
Unatoč financijskom trošku nastoje se sastati na sijelu barem dva puta u mjesecu.
I dok danas svira Beetoven, Mozart ili nešto drugo u školama, i dok su udžbenici puni sličnih stvari, kao da smo zaboravili cijeniti i njegovati svoje. Želja ovih momaka je da se u škole uvede učenje i glazbe rodnog kraja. O zanimanju i oduševljenju publike najbolje govore riječi jedne bake: „Ne dajte momci da nam ganga umre“.
Sinovi Hercegovine spremni su na suradnju, čak i na onom privatnom planu. Možda se posreći kojoj pa joj život proteče uz bećarac i gangu.
Svi oni koji žele čuti ove mlade momke neka dođu na finale prstena u Motel „Rama“ 9. veljače 2013.
Etno skupini Sinovi Hercegovine možemo samo poželjeti puno uspjeha s porukom one stare bake: Ne dajte momci da nam ganga umre!
Pripremila: Božana Ostojić
