Prema informacijama koje su se mogle čuti, novac za pomilovanja dogovarali su Ivan Jurčević i Saud Kulaosman. Nakon toga oni bi kontaktirali Petra Barišića, Budimirovog savjetnika za braniteljska pitanja, koji bi obavijestio Budimira da „pomiluje“ određenog zatvorenika. Uloga Hidajeta Halilovića bila je da na Povjerenstvu za pomilovanja ubrza procedure te da ne iznese sve činjenice i osigura mišljenje povjerenstva koje bi se poslije proslijedilo Budimiru.
Razgovori presreteni
Kao glavne dokaze Oleg Čavka navodi presretnute razgovore. Tužiteljstvo BiH se za proces pomilovanja zainteresiralo krajem prošlog ljeta kada je presreten telefonski razgovor u kojem je netko supruzi Merseda Hadžića (alias Mirso Švicarac) javio da se ne brine i da je sve završeno s „glavnim“ u Federaciji. Nedugo nakon toga se i Srđan Antunović raspitivao na koji način bi on mogao biti pomilovan, ali je problem u njegovom slučaju bio taj što je nastanjen u RS-u te mu je netko savjetovao da kao mjesto boravka prijavi neku adresu u Federaciji.
Navodno je savjetnik bio stanoviti Dragan koji mu je sve objasnio na svom primjeru. Kako je rekao Oleg Čavka, Milošević je Antunoviću objasnio da je svoj slučaj riješio preko Petra Barišića. Čavka je suca Perića upoznao i sadokazima prikupljenim u vezi s Hidajetom Halilovićem, pomoćnikom ministra pravde FBiH, te predsjednikom Povjerenstva za pomilovanja. Naime, presreteni su njegovi kontakti sa zatvorenicima u Zenici, a pomoć mu je u tome pružao i brat koji je zaposlen u KPZ Zenica. Prilikom ovih razgovora navodno su snimljeni načini na koji će se pomilovanja „završiti“. Nakon što su se u ovim razgovorima pojavile i tri NN osobe od kojih se jedna odazivala na ime „Živko“ Tužiteljstvo BiH oformilo je tim u koji su osim njih bili uključeni SIPA i Tužiteljstvo SŽ-a. Nakon toga utvrđena su gruba kršenja Zakona o pomilovanjima i to u 150 slučajeva (do tog trenutka) jer Živko Budimir, iako je morao konzultirati svoje zamjenike to nije učinio. Budimir je, prema riječima Olega Čavke, zatvorske kazne od 2,5 i 3 godine zamjenjivao uvjetnom kaznom, što po zakonu nije moguće. „Prvo smo mislili da se radi o nemaru, ali smo vidjeli da su na to Budimira upozoravali zamjenici Kebo i Pudarić, te je jedan od njih čak pokrenuo i apelaciju kako bi se ove stvari zaustavile“.
Nakon toga Budimir je pomilovanja intenzivirao, rekao je Čavka. U zadnjih 7 dana dogodile su se dvije kompromitirajuće radnje. Kulovac Armin tražio je vezu da plati pomilovanje za svog brata Kulovac Admira, osuđenog za silovanje. Prema riječima državnog tužitelja njemu je Barišić rekao da će to koštati 48 tisuća KM. Nakon toga je Barišić stupio u kontakt s Budimirom te mu rekao: “Ovaj slučaj moramo završiti što prije i bit će na kavu!“. Idućih dana razrađivao se plan kako da Kulovac uplati novac te je Barišić na ime neke žene otvorio račun, a na koji je Kulovac uplatio „avans“ od sedam tisuća KM. Do pomilovanja, ipak, nije došlo jer se upleo drugi slučaj te je Barišić Kulovca obavijestio da pomilovanje nije moguće izvršiti odmah, već tek u svibnju, te mu poručio da mu mogu novac vratiti. Kada je Kulovac dobio jamstva da će „brat“ biti pomilovan od povrata novca je odustao. Slučaj koji se upleo bio je slučaj Adija Karića, osuđenog za nanošenje teških ozljeda.
Dogovorili s Barišićem
Posrednici (Jurčević i Kulosman) sve su dogovorili sa Barišićem te mu uplatili 5600 KM za pomilovanje. Tužitelji su znali da je petak (26.04.2013.- dan uhićenja Budimira) dan kada će Budimir preuzeti novac što se i dogodilo. Nakon što je novac završio u „torbici“ predsjednika Federacije u Sarajevu je organiziran pretres ureda Živka Budimira, a iznos od 5600 KM je pronađen u njegovoj osobnoj „torbici“. Prilikom pretresa stana Živka Budimira pronađene su i ceduljice s imenima brojnih osuđenika koji su podnijeli zahtjev za pomilovanje kao i informacije o njihovim slučajevima. Ovih „ceduljica“ bilo je po čitavom stanu od dnevnog boravka do spavaće sobe.
Prilikom pretresa prostorija predsjednika u Mostaru, gdje su se sve „operacije“ završavale, kako kaže tužitelj Čavka, izuzeta je velika količina dokumentacije. U uredu njegovog savjetnika Barišića pronađen je veći broj zahtjeva za pomilovanje, kao i ceduljica sa imenima, a koji nemaju nikakve veze s poslom koji on obavlja (savjetnik za braniteljska pitanja). Nakon svih ispitivanja koje su tužitelji proveli, Kulovac Armin priznao je da je Barišiću dao mito za pomilovanje brata, a njegovu priču potvrdila su dvojica taksista te još neke osobe čija imena obrana ne mora znati, istaknuo je tužitelj Čavka.
Kao motiv zbog kojeg bi Budimir i Barišić mogli pobjeći u Hrvatsku navedeni su dvojno državljanstvo i nedostupnost ovih lica pravosudnim tijelima BiH u slučaju bijega u RH (primjer slučaja Jelavić), te velika zatvorska kazna koja im prijeti. Navedeno je da bi njihovim puštanjem da se brane sa slobode mogli nastati i nemiri građana, jer veliki je interes javnosti za ove slučajeve, a kao dokaz su brojne, domaće i strane, novinarske ekipe koje prate ovaj slučaj. Odvjetnici obrane pokušali su ročište pomjeriti za nedjelju, ali je to sudac Branko Perić odbio.
Živko Budimir jučer je prebačen u mostarski zatvor, što nam je u poslijepodnevnim satima potvrđeno iz KPZ-a Mostar. Rečeno nam je kako je predsjednik FBiH prebačen jer pritvorska jedinica Suda BiH ima samo 12 mjesta i njezin kapacitet je popunjen svaki dan. Ako se odbace žalbe odvjetnika obrane, Budimir će suđenje vjerojatno dočekati u Mostaru.
