Prema njihovim tvrdnjama, pobunjenici odnedavno raspolažu raketnim bacačima M79, poznatim pod imenom Osa i RPG-22, ručnim bacačem granata RBG-6 te bestrzajnim topom M60. Riječ je o naoružanju koje je Hrvatska vojska koristila u Domovinskom ratu. Tvrdnje isti portal potkrepljuje i videosnimkom objavljenom na YouTubeu. Ona prikazuje sirijske pobunjenike u školskim klupama kako uče upotrebljavati protuoklopno oružje.
Na klupama u prvom redu poslagani su upravo protuoklopni bacači RPG-22 i M79 te bacač granata RBG-6. Bacač granata proizvodi se u riječkom Metallicu, ali i u SAD-u, Turskoj i J. Africi, a preostalo oružje HV je izbacio iz upotrebe i drži ga u skladištima kao neperspektivno. Iako portal ne spominje streljivo, logična je pretpostavka da su ga pobunjenici dobili uz nabrojeno naoružanje.
Rasprodaja zaliha
Hrvatska vojska ima ga napretek. Prema službenim podacima, u skladištima HV-a trenutno je oko 15.000 tona neperspektivnog streljiva, od čega se dobar dio odnosi na granate za RPG, M79 i bestrzajni top. To streljivo HV dijelom uništava, a dijelom izvozi. Da su se pobunjenici domogli veće količine naoružanja kakvo dosad nisu posjedovali, potvrđuju i vijesti s terena: posljednjih tjedana izveli su više napada na tenkovske kolone sirijske vojske i pritom nisu štedjeli na streljivu. U spomenutom tekstu iznose se dvije teorije kako je naoružanje hrvatskog porijekla stiglo u ruke sirijskih pobunjenika. Prema prvoj, izravno iz Hrvatske, a prema drugoj, riječ je o oružju koje je prije nekoliko godina Hrvatska poslala u Libiju protivnicima režima pukovnika Muamara Gadafija, a sada je prebačeno u Siriju.
Vlada čista
U slučaju da je oružje iz Hrvatske otišlo u Siriju, naša bi se Vlada našla u nezgodnom položaju jer je prihvatila sankcije protiv Sirije koje je proglasila Europska Unija, a one zabranjuju prodaju oružja bilo kojoj strani u toj zemlji.
U Vladi kategorički tvrde da Hrvatska poštuje sankcije i ne prodaje oružje sirijskim pobunjenicima. Također se napominje da je Ministarstvo obrane prošle godine donijelo nekoliko odluka o prodaji neperspektivnih sredstava naoružanja i opreme. Premda su podaci o kupcima tajni, u Vladi tvrde kako nije donesena ni jedna odluka o doniranju ili prodaji oružja nekoj bliskoistočnoj zemlji.
Komercijalni ugovor
Ipak, postoji mogućnost da Hrvatska nije oružje izravno prodala sirijskim pobunjenicima, već trećoj zemlji koja ga je prebacila u Siriju. U tom kontekstu spominje se SAD, glavni vojni i politički partner Hrvatske. Prema informacijama koje nitko u Vladi ne želi komentirati, Hrvatska je oružje, a vjerojatno i streljivo, prodala ili na drugi način ustupila trećoj strani, SAD-u, koji ga je prebacio u Siriju. I po tom scenariju Vlada je potpuno čista. A kako je oružje prebačeno? Posljednjih mjeseci zabilježen je neubičajno velik broj slijetanja jordanskih transportnih zrakoplova na zagrebački Pleso. Riječ je o Iljušinima 76 u vlasništvu tvrtke Jordanian International Air Cargo. Slučajno su snimljeni, a fotografije se mogu vidjeti na web stranici PlanePictures.net. Prema dostupnim informacijama, veliki transportni avioni na Pleso su sletjeli 14. i 23. prosinca 2012. te 6. siječnja i 18. veljače ove godine. Nema službenih podataka što je u avionima prevoženo. Međutim, poznata je činjenica da je jedna hrvatska tvrtka potpisala legalni komercijalni ugovor o prodaji naoružanja Jordanu. Ako je riječ o transportu tog oružja, svakako nisu bila potrebna četiri jordanska aviona.
Sumnjiv transfer
Napomena libanonskog portala da je hrvatsko oružje u Siriju došlo iz Libije povezuje se sa 113 kontejnera oružja i streljiva s broda Jadran koje su na Otrantu 1994. zaplijenile NATO-ove snage. Kontejneri su bili namijenjeni Hrvatskoj koja je tada bila pod embargom uvoza oružja. Oružje je poslije prevezeno i uskladišteno u Italiji.
Nekoliko je puta premještano te je pod čudnim okolnostima 2011. završilo u Libiji, gdje su njime naoružani pobunjenici protiv pukovnika Gadafija. Kako je Libijcima ostala velika količina tog oružja, špekulira se da je prebačeno sirijskim pobunjenicima. No, ostaje upitno kako je u Libiju došao bacač granata RBG-6 koji je u to vrijeme bio tek u testnoj fazi.
