U vremenu digitalizacije i Interneta, postoje dvije zemlje u kojima je stanovništvu puno manje dostupno nego drugdje u svijetu - Sjeverna Koreja i Eritreja. Naravno, pošto je Sjeverna Koreja ''nuklearna sila'', o njoj se znatno više piše i govori. Prema najnovijim izvještajima relevantnih agencija, stanovnici Sjeverne Koreje još uvijek ne mogu surfati u onome dijelu mreže koji pokriva World Wide Web, nego samo i isključivo na domaćem webu. Osim ako pripadate eliti, onda nemate ograničenja.
Elita koja upravlja ovom izoliranom zemljom može koristiti čak i platforme za online shopping i Internet banking. Sve to ide preko neke vrste Intraneta, tako da je država i njezina kontrola uvijek na prvom mjestu, a tek onda potreba korisnika. Liječnici se mogu konzultirati putem video konferencija, a sve veći broj koristi i pametne telefone. Zapravo, ponajviše pametne telefone, a znatno manje laptope ili desktop PC. Obični građani gotovo da ni nemaju mogućnost nabavke PC-ja, a ne mogu imati ni mail adresu samo za sebe.
Kim Jong-unu sve ide na ruku
Mladi diktator Kim Jong-un, odrastao u vrijeme digitalizacije i internetizacije svijeta, forsira što šire korištenje Interneta u zemlji, jer upravo tim putem razvija novu strategiju političke i socijalne kontrole širokih slojeva stanovništva. U svakom slučaju, sve se odvija u dva strogo odvojena sustava - elita može i na WWW, a puk samo na domaće mrežne stranice.
Sjevernokorejski sustav ''sklepan'' je od niza ukradenih softvera, a njegova domaća verzija programirana je tako da omogućuje potpuno kontrolu ponašanja jednog surfera. U glavnome gradu Pyongyangu postoji veliki znanstveno-tehnološki kompleks u kojemu je najveća e-knjižnica u zemlji. Funkcionira na način da korisnici strane literature putem terminala naruče sadržaj koji im treba, a onda ovlašteni državni službenici na sveučilištu zatraženo skidaju za njih s Interneta.
Sve što Korejcu treba: Kwangmyong i Naenara
Što se tiče pretraživanja sjevernokorejskog Interneta koji se zove „Kwangmyong“ ("Svjetlo(st)), koristi se Naenara-browser (Naenara-Moja zemlja). Ovaj preglednik je modificirana verzija Firefoxa. Prema službenim informacijama Kwangmyong web sadrži ukupno 168 stranica.
Broj stranica na World Wide Webu mjeri se milijardama. Operativni sustav na kojem rade računala u sci-tech-kompleksu zove se "Crvena zvijezda", a zasniva se na open source sustavu Linux. Hakirana verzija "Crvene zvijezde" pokazuje kako ovaj OS ima i neke skrivene opcije, koje su običnome korisniku nedostupne i nepoznate. To što surfate samo na domaćem terenu, ne znači da možete raditi što želite. Bilo kakav pokušaj preinake osnovnih postavki ili pokušaj deinstaliranja vatrozida ili antivirusa, automatski restarta računalo. Ukoliko ste nešto uploadali s USB sticka na terminal, te datoteke budu obilježene specifičnim (''vodenim'') znakom, kako bi kontrolori odmah znali što se dogodilo, te mogu provjeriti s kojom ste svrhom nešto skidali s računala ili obratno. Kontrolorima pomoć pruža tzv. Trace Viewer, koji kontinuirano pravi screenshotove sadržaja koji su prikazani na zaslonu terminala.
Kako kaže Nat Kretchun iz Open Technology Funda, vidljiv je novi način cenzure u Sjevernoj Koreji, odnosno nova strategija kontrole dostupnosti informacija. Ranije se stroga kontrola svakog detalja u životu građanina radila putem represivnog aparata koji je imao veliki broj službenika, a pojavom Interneta, državni kontrolori su jednostavno za sebe nabavili softver i odgovarajuću hardversku podlogu kako bi mogli kontrolirati protok informacija među stanovništvom.
Porastao broj mobitela u zemlji
"U Sjevernoj su Koreji mobiteli i drugi uređaju koji se mogu povezati na Internet u najvećoj mjeri izloženi kontroli i nadziranju", kaže Kretchun.
Procjenjuje se da u toj zemlji postoji između dva i pol i tri milijuna mobitela. Znači da oko deset posto ili koji postotak više stanovništva ima pametni telefon (Sjeverna Koreja ima 25 milijuna stanovnika). Pravi boom dogodio se u zadnjih pet godina, nakon što su kompanije iz Egipta i Tajlanda podigle 3G mrežu u Sjevernoj Koreji. Za mobitele vrijedi isto pravilo kao i za druge uređaje - nema mogućnosti da se kontaktira bilo koga izvan zemlje. Zato imate na raspolaganju na stotine zvukova zvona, a slobodno je i slikati selfije. U prošlosti je Sjeverna Koreja po svemu sudeći uvozila dosta informatičke opreme koju je ''prekucavala'' i prodavala kao svoje vlastite proizvode. Tako su mjesecima pravu histeriju izazivala dva domaća pametna telefona „Jindallae III“ i „Ryonghung iPad“.
Očita je i upravo fascinantna sličnost tih telefona s Appleovim modelima. Uostalom, Kim Jong Un je poznat kao ljubitelj Apple uređaja. Softverska osnova najvjerojatnije je također kopirana s Appleovih OS X i iOS. Naime, svi korisnici mobitela u Sjevernoj Koreji dobili su 2014. jednu nadogradnju operativnog sistema koja isključuje sve appse koji nisu dozvoljeni od strane vlasti. Slično se, dakle, ponašaju kao Apple prema neautoriziranim aplikacijama. Naravno, kao i posvuda u životu stanovnika Sjeverne Koreje, tako je diktator Kim Jong-un prisutan i u virtualnome svijetu. Video igre često su s njegovim likom, a jedna od onih koje su najpopularnije na pametnim telefonima, o dječaku generalu, stoji jedan i pol euro. Što zapravo jest neki novac u Sjevernoj Koreji.
Elita koja upravlja ovom izoliranom zemljom može koristiti čak i platforme za online shopping i Internet banking. Sve to ide preko neke vrste Intraneta, tako da je država i njezina kontrola uvijek na prvom mjestu, a tek onda potreba korisnika. Liječnici se mogu konzultirati putem video konferencija, a sve veći broj koristi i pametne telefone. Zapravo, ponajviše pametne telefone, a znatno manje laptope ili desktop PC. Obični građani gotovo da ni nemaju mogućnost nabavke PC-ja, a ne mogu imati ni mail adresu samo za sebe.
Kim Jong-unu sve ide na ruku
Mladi diktator Kim Jong-un, odrastao u vrijeme digitalizacije i internetizacije svijeta, forsira što šire korištenje Interneta u zemlji, jer upravo tim putem razvija novu strategiju političke i socijalne kontrole širokih slojeva stanovništva. U svakom slučaju, sve se odvija u dva strogo odvojena sustava - elita može i na WWW, a puk samo na domaće mrežne stranice.
Sjevernokorejski sustav ''sklepan'' je od niza ukradenih softvera, a njegova domaća verzija programirana je tako da omogućuje potpuno kontrolu ponašanja jednog surfera. U glavnome gradu Pyongyangu postoji veliki znanstveno-tehnološki kompleks u kojemu je najveća e-knjižnica u zemlji. Funkcionira na način da korisnici strane literature putem terminala naruče sadržaj koji im treba, a onda ovlašteni državni službenici na sveučilištu zatraženo skidaju za njih s Interneta.
Sve što Korejcu treba: Kwangmyong i Naenara
Što se tiče pretraživanja sjevernokorejskog Interneta koji se zove „Kwangmyong“ ("Svjetlo(st)), koristi se Naenara-browser (Naenara-Moja zemlja). Ovaj preglednik je modificirana verzija Firefoxa. Prema službenim informacijama Kwangmyong web sadrži ukupno 168 stranica.
Broj stranica na World Wide Webu mjeri se milijardama. Operativni sustav na kojem rade računala u sci-tech-kompleksu zove se "Crvena zvijezda", a zasniva se na open source sustavu Linux. Hakirana verzija "Crvene zvijezde" pokazuje kako ovaj OS ima i neke skrivene opcije, koje su običnome korisniku nedostupne i nepoznate. To što surfate samo na domaćem terenu, ne znači da možete raditi što želite. Bilo kakav pokušaj preinake osnovnih postavki ili pokušaj deinstaliranja vatrozida ili antivirusa, automatski restarta računalo. Ukoliko ste nešto uploadali s USB sticka na terminal, te datoteke budu obilježene specifičnim (''vodenim'') znakom, kako bi kontrolori odmah znali što se dogodilo, te mogu provjeriti s kojom ste svrhom nešto skidali s računala ili obratno. Kontrolorima pomoć pruža tzv. Trace Viewer, koji kontinuirano pravi screenshotove sadržaja koji su prikazani na zaslonu terminala.
Kako kaže Nat Kretchun iz Open Technology Funda, vidljiv je novi način cenzure u Sjevernoj Koreji, odnosno nova strategija kontrole dostupnosti informacija. Ranije se stroga kontrola svakog detalja u životu građanina radila putem represivnog aparata koji je imao veliki broj službenika, a pojavom Interneta, državni kontrolori su jednostavno za sebe nabavili softver i odgovarajuću hardversku podlogu kako bi mogli kontrolirati protok informacija među stanovništvom.
Porastao broj mobitela u zemlji
"U Sjevernoj su Koreji mobiteli i drugi uređaju koji se mogu povezati na Internet u najvećoj mjeri izloženi kontroli i nadziranju", kaže Kretchun.
Procjenjuje se da u toj zemlji postoji između dva i pol i tri milijuna mobitela. Znači da oko deset posto ili koji postotak više stanovništva ima pametni telefon (Sjeverna Koreja ima 25 milijuna stanovnika). Pravi boom dogodio se u zadnjih pet godina, nakon što su kompanije iz Egipta i Tajlanda podigle 3G mrežu u Sjevernoj Koreji. Za mobitele vrijedi isto pravilo kao i za druge uređaje - nema mogućnosti da se kontaktira bilo koga izvan zemlje. Zato imate na raspolaganju na stotine zvukova zvona, a slobodno je i slikati selfije. U prošlosti je Sjeverna Koreja po svemu sudeći uvozila dosta informatičke opreme koju je ''prekucavala'' i prodavala kao svoje vlastite proizvode. Tako su mjesecima pravu histeriju izazivala dva domaća pametna telefona „Jindallae III“ i „Ryonghung iPad“.
Očita je i upravo fascinantna sličnost tih telefona s Appleovim modelima. Uostalom, Kim Jong Un je poznat kao ljubitelj Apple uređaja. Softverska osnova najvjerojatnije je također kopirana s Appleovih OS X i iOS. Naime, svi korisnici mobitela u Sjevernoj Koreji dobili su 2014. jednu nadogradnju operativnog sistema koja isključuje sve appse koji nisu dozvoljeni od strane vlasti. Slično se, dakle, ponašaju kao Apple prema neautoriziranim aplikacijama. Naravno, kao i posvuda u životu stanovnika Sjeverne Koreje, tako je diktator Kim Jong-un prisutan i u virtualnome svijetu. Video igre često su s njegovim likom, a jedna od onih koje su najpopularnije na pametnim telefonima, o dječaku generalu, stoji jedan i pol euro. Što zapravo jest neki novac u Sjevernoj Koreji.
