Predsjednik SAD-a Barack Obama i njegov državni tajnik John Kerry još uvijek pokušavaju okupiti kakvu-takvu međunarodnu koaliciju za 'kazneni' napad na režim sirijskog predsjednika Bašara al-Asada, kojega drže odgovornim za navodni napad kemijskim oružjem 21. kolovoza u okolici Damaska.
Istovremeno pokušavaju uvjeriti i senatore te zastupnike u Kongresu da bi 'ograničeni napad' na Siriju bio najadekvatniji način američkog odgovora na korištenje kemijskog naoružanja, koji ne bi trebao dovesti živote Amerikanaca u opasnost.
Iza izraza 'ograničeni napad' skriva se akcija koja bi trajala najviše 60 dana, uz mogućnost produljenja za dodatnih 30 dana. Amerikanci ne bi slali vojnike na sam teren, već bi najveći dio meta gađali krstarećim projektilima, koje bi ispaljivali s ratnih brodova u Sredozemnom moru. Postoji i mala mogućnost da se u akciju uključe i vojni avioni.
Sličnih 'ograničenih napada' već je bilo u američkoj povijesti, a Business Insider je izdvojio primjere iz posljednjih nekoliko desetljeća.
Intervencija u Libanonu
Prije 30 godina, u rujnu 1983. godine, tadašnji predsjednik SAD-a Ronald Reagan upleo je svoju državu u libanonski građanski rat. Odlučio je dati podršku oslabljenoj libanonskoj vojsci, naređujući svom ratnom brodovlju ispaljivanje projektila prema brdima jugoistočno od Bejruta. Ondje su tada jako uporište imali pripadnici sirijske vojske, Palestinci i druge naoružane skupine, koje su se ranije povukle iz samog Bejruta, dok su u glavni libanonski grad stigli mirotvorci (pod okriljem UN-a) iz nekoliko zapadnih država, uključujući SAD.
Oko mjesec dana nakon prvog američkog napada, barake u kojima su spomenuti mirotvorci bili smješteni, napadnute su dvjema kamion-bombama. Odgovornost su preuzeli šijitski militanti, a na mjestu je poginulo više od 240 marinaca. Reagan je sve svoje vojnike iz Libanona povukao početkom 1984., a krvavi građanski rat nije okončan sve do 1990. godine.
Zračni napadi na Libiju
Sredinom travnja 1986. godine Reagan se upustio u još jednu 'ograničenu' avanturu. Kao odgovor na bombaški napad na berlinsku diskoteku, u kojoj su žrtve većim dijelom bili američki vojnici (dvojica poginula, 79 ozlijeđenih), naredio je akciju El Dorado Canyon. Riječ je o zračnim napadima na libijske gradove Tripoli i Bengazi.
Amerikanci su Libiju, kojom je tada još vladao Moamer Gadafi, prokazali kao nalogodavca napada na disko klub. U napadima je poginulo 15-ak ljudi, među kojima i Gadafijeva pokćerka.
Iako je jedna od meta bila i danas 'rashodovana' Gadafijeva palača, on se izvukao bez ozljeda, a naknadno je u palači dao postaviti kip pozlaćene ruke koja u šaci drži američki avion. O neuspjehu američke akcije svjedoči i činjenica da je Gadafi Libijom nakon toga vladao još 25 godina.
Napadi na Afganistan i Sudan 1998. godine
Početkom kolovoza 1998. godine više od 220 ljudi poginulo je u terorističkim napadima al-Qaide na američka veleposlanstva u Keniji i Tanzaniji. Tadašnji je predsjednik Bill Clinton u znak odmazde dva tjedna poslije naredio ograničeni napad krstarećim projektilima na navodne al-Qaidine ćelije u Afganistanu te na jednu tvornicu lijekova u Sudanu, za koju se vjerovalo da proizvodi kemijsko naoružanje.
Glavna meta u Afganistanu trebao je biti Osama bin Laden, no on je napad preživio. Prema nekim informacijama, kasnije se izrugivao s američkim neuspjehom govoreći da su projektili pogodili tek nekoliko deva. Za sudansku se tvornicu kasnije ispostavilo da kemijsko oružje nije proizvodila. Dapače, njezinim je uništenjem Sudan ostao bez najvećeg domaćeg izvora lijekova.
Sama al-Qaida je 2000. godine u Jemenu izvela samoubilački napad na američki ratni brod USS Cole, pri čemu je poginulo 17 vojnika, a 11. rujna 2001. ista je organizacija izvela spektakularni napad avionima na njujorški Svjetski trgovački centar te na zgradu Pentagona u Washingtonu. Još jedan avion je otet i srušen u Pennsylvaniji.
Clintonovi napadi na Irak
Nakon Pustinjske oluje, a prije invazije, Amerikanci su izveli tri 'ograničena napada' krstarećim projektilima na Irak. Sve ih je naredio bivši predsjednik SAD-a Bill Clinton - prvi put 1993. godine, kada je u znak odmazde za irački pokušaj atentata na Georgea Busha starijeg pogođena zgrada Sadamove tajne službe; drugi put 1996. godine, kada je zbog Sadamovih napada na Kurde i ulazaka njegovih aviona u zone zabrane leta gađana iračka protuzračna obrana; treći put 1998. godine, kada je uništeno nekoliko vojnih skladišta i tvornica jer Sadam nije dozvoljavao UN-ovim inspektorima pristup.
U sva su tri navrata Amerikanci tvrdili da su uzdrmali vlast Sadama Huseina, no on je Irakom nastavio vladati 'po starome' sve dok nije započela potpuna invazija 2003. godine.
Ako je suditi po navedenim primjerima, učinak eventualnog 'ograničenog napada' na Siriju pod velikim je upitnikom.
