Nakon Prvog svjetskog rata svijet je pogodila pandemija gripe koja je odnijela najmanje 50 milijuna života. Dok su ljudi prije 100 godina još pronalazili načine da se izbore s posljedicama i gubicima iz Velikog rata, španjolska je groznica počela širiti smrt širom svijeta, ali ipak smo nešto naučili tijekom ove epidemije i to danas primjenjujemo u borbi protiv koronavirusa COVID-19, piše BBC.
Nakon 20 milijuna poginulih u ratu, pandemija je počela uništavati ljude širom planeta, još uvijek nespremne za novu katastrofu.
Smatra se da se pandemija španjolske groznice počela širiti u krcatim i tijesnim kampovima za obuku vojnika na Zapadnom frontu. Nesanitarni uvjeti, osobito u rovovima uz francusku granicu, pridonijeli su njenoj inkubaciji i širenju. Rat je završio u studenome 1918., a vojnici su se vratili kućama noseći sa sobom virus koji je usmrtio između 50 i 100 milijuna ljudi.
Od tada se svijet suočio s mnogim pandemijama – imali smo barem tri ozbiljne epidemije gripa – ali nijedna nije bila tako smrtonosna kao španjolska groznica.
1. Upala pluća često je ubojica
Mnogi koji su umrli od koronavirusa COVID-19 podlegli su jednom obliku upale pluća. Imunološki je sustav oslabio zbog borbe protiv virusa i nije se uspio obraniti.
Ovo je sličnost današnjeg virusa sa španjolskom groznicom, iako je stopa smrtnosti kod COVID-19 znatno niža. Stariji ljudi i oni s narušenim imunološkim sustavom – kojih je najviše među preminulima od koronavirusa – puno su podložniji infekciji koja izaziva upalu pluća.
2. Netaknuta mjesta
Putovanje avionom bilo je u samom začetku kada je izbila epidemija španjolske groznice, a nekoliko mjesta na planetu uspjelo je izbjeći susret sa smrtonosnom gripom. Njezino širenje svijetom bilo je sporije. Teklo je uglavnom željezničkim prometom koji su ljudi često koristili za putovanja. Neka su mjesta odolijevala mjesecima pa i godinama prije nego što su se susrela sa španjolskom groznicom.
Osim toga, neki dijelovi svijeta bili su potpuno pošteđeni – na Aljasci je jedna zajednica u Bristolskom zaljevu uspjela proći skoro netaknuta. Oni su zatvorili škole, zabranili javna okupljanja i presjekli pristup selu. To je bio jednostavan način obrane, ali sličan današnjem ograničenju putovanja koje postoji u nekim područjima, uključujući kinesku provinciju Hubei i sjever Italije.
3. Različiti virusi ciljaju drugu populaciju
Doktori su španjolsku groznicu opisali kao "najveći medicinski holokaust u povijesti". Ona nije ubila samo puno ljudi, nego su većina njenih žrtava bili mladi i zdravi. Jak imunološki sustav obično se može izboriti s gripom, ali ovaj oblik virusa napadao je takvom snagom da je onesposobljavao imunološki sustav, izazivajući nakupljanje tekućine u plućima koja je postajala savršeni spremnik za sekundarne infekcije. Stariji ljudi, što je iznenađujuće, nisu bili toliko osjetljivi, možda zbog toga što su preživjeli gripu koja se počela širiti svijetom tridesetih godina 19. stoljeća.
S druge strane, današnji koronavirus najviše napada starije i ljude koji su već bolovali od nečega. Najveći broj mrtvih stariji je od 80 godina.
4. Javno zdravstvo najbolja je obrana
Španjolska groznica zatekla je svijet odmah po završetku svjetskog rata kada je najveći broj važnih javnih sredstava bio preusmjeren na vojsku. Ideja o sustavu javnog zdravstva tada je bila u svom začetku – na mnogim mjestima samo su oni iz srednje klase i bogataši mogli sebi priuštiti liječenje kod doktora. Gripa je ubila mnoge iz sirotinjskih kvartova, one koji su imali slabu prehranu i loše higijenske uvjete i one koji su već bolovali od nekih bolesti.
Španjolska groznica zato je potaknula razvoj sustava javnog zdravstva širom svijeta jer su znanstvenici i članovi vlada shvatili da će se pandemije širiti brže nego u prošlosti. Liječenje pojedinaca ne bi bilo dovoljno – da bi se pobijedila pandemija u urbanim sredinama, vlade bi morale mobilizirati resurse kao tijekom rata, staviti u karantenu one koji su oboljeli, odvojiti one koji imaju blaže simptome od onih koji imaju jače i ograničiti kretanje ljudi kako se bolest ne bi širila.
Mjere javnog zdravstva koje se danas primjenjuju širom svijeta kako bi se obuzdalo širenje koronavirusa COVID-19 nastale su kao posljedica onoga s čim se planet suočio tijekom španjolske groznice.
Nakon 20 milijuna poginulih u ratu, pandemija je počela uništavati ljude širom planeta, još uvijek nespremne za novu katastrofu.
Smatra se da se pandemija španjolske groznice počela širiti u krcatim i tijesnim kampovima za obuku vojnika na Zapadnom frontu. Nesanitarni uvjeti, osobito u rovovima uz francusku granicu, pridonijeli su njenoj inkubaciji i širenju. Rat je završio u studenome 1918., a vojnici su se vratili kućama noseći sa sobom virus koji je usmrtio između 50 i 100 milijuna ljudi.
Od tada se svijet suočio s mnogim pandemijama – imali smo barem tri ozbiljne epidemije gripa – ali nijedna nije bila tako smrtonosna kao španjolska groznica.
1. Upala pluća često je ubojica
Mnogi koji su umrli od koronavirusa COVID-19 podlegli su jednom obliku upale pluća. Imunološki je sustav oslabio zbog borbe protiv virusa i nije se uspio obraniti.
Ovo je sličnost današnjeg virusa sa španjolskom groznicom, iako je stopa smrtnosti kod COVID-19 znatno niža. Stariji ljudi i oni s narušenim imunološkim sustavom – kojih je najviše među preminulima od koronavirusa – puno su podložniji infekciji koja izaziva upalu pluća.
2. Netaknuta mjesta
Putovanje avionom bilo je u samom začetku kada je izbila epidemija španjolske groznice, a nekoliko mjesta na planetu uspjelo je izbjeći susret sa smrtonosnom gripom. Njezino širenje svijetom bilo je sporije. Teklo je uglavnom željezničkim prometom koji su ljudi često koristili za putovanja. Neka su mjesta odolijevala mjesecima pa i godinama prije nego što su se susrela sa španjolskom groznicom.
Osim toga, neki dijelovi svijeta bili su potpuno pošteđeni – na Aljasci je jedna zajednica u Bristolskom zaljevu uspjela proći skoro netaknuta. Oni su zatvorili škole, zabranili javna okupljanja i presjekli pristup selu. To je bio jednostavan način obrane, ali sličan današnjem ograničenju putovanja koje postoji u nekim područjima, uključujući kinesku provinciju Hubei i sjever Italije.
3. Različiti virusi ciljaju drugu populaciju
Doktori su španjolsku groznicu opisali kao "najveći medicinski holokaust u povijesti". Ona nije ubila samo puno ljudi, nego su većina njenih žrtava bili mladi i zdravi. Jak imunološki sustav obično se može izboriti s gripom, ali ovaj oblik virusa napadao je takvom snagom da je onesposobljavao imunološki sustav, izazivajući nakupljanje tekućine u plućima koja je postajala savršeni spremnik za sekundarne infekcije. Stariji ljudi, što je iznenađujuće, nisu bili toliko osjetljivi, možda zbog toga što su preživjeli gripu koja se počela širiti svijetom tridesetih godina 19. stoljeća.
S druge strane, današnji koronavirus najviše napada starije i ljude koji su već bolovali od nečega. Najveći broj mrtvih stariji je od 80 godina.
4. Javno zdravstvo najbolja je obrana
Španjolska groznica zatekla je svijet odmah po završetku svjetskog rata kada je najveći broj važnih javnih sredstava bio preusmjeren na vojsku. Ideja o sustavu javnog zdravstva tada je bila u svom začetku – na mnogim mjestima samo su oni iz srednje klase i bogataši mogli sebi priuštiti liječenje kod doktora. Gripa je ubila mnoge iz sirotinjskih kvartova, one koji su imali slabu prehranu i loše higijenske uvjete i one koji su već bolovali od nekih bolesti.
Španjolska groznica zato je potaknula razvoj sustava javnog zdravstva širom svijeta jer su znanstvenici i članovi vlada shvatili da će se pandemije širiti brže nego u prošlosti. Liječenje pojedinaca ne bi bilo dovoljno – da bi se pobijedila pandemija u urbanim sredinama, vlade bi morale mobilizirati resurse kao tijekom rata, staviti u karantenu one koji su oboljeli, odvojiti one koji imaju blaže simptome od onih koji imaju jače i ograničiti kretanje ljudi kako se bolest ne bi širila.
Mjere javnog zdravstva koje se danas primjenjuju širom svijeta kako bi se obuzdalo širenje koronavirusa COVID-19 nastale su kao posljedica onoga s čim se planet suočio tijekom španjolske groznice.
